Milo Miklaušić, zapovjednik je s više od 30 godina plovidbenog staža te kapetan pri Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Tijekom svoje karijere imao je prilike upravljati plovnim objektima u zemlji i u inozemstvu, kao i obnašati uloge menadžera fenomiranih pomorskih kompanija. Posljednjih nekoliko godina aktivno proučava rad Županijskih lučkih uprava, kao i regulative koje proizlaze iz pomorskog zakona, raznih pravilnika, uredbi i ostalih akata Ministarstva. U svrhu popularizacije i analize tih tema, vodio je i vlastite stranice na Facebooku, koju je mjesečno pratilo više od 400.000 ljudi, a sada će povremeno o ovim temama pisati i za Morski HR.
Statistička metodologija koju primjenjuje Državni zavod za statistiku (DZS) ne uključuje nautičke vezove pod upravom Županijskih lučkih uprava, iako oni u praksi čine značajan, često i većinski dio nautičkog prometa i prihoda. Time stvarna slika sektora nautičkog turizma ostaje nepotpuna.
Stvarno stanje na terenu pokazuje:
- Velik broj županijskih luka (više od 440) ima posebno „ograđene“, opremljene dijelove za nautičke vezove, koji funkcioniraju kao nautički stacionarni vezovi — iako formalno nisu marine.
- Gotovo 35 – 40% svih stacionarnih „stalnih“ vezova u RH odnosi se na takve objekte pod upravom ŽLU, prema nekim izvješćima (npr. Ministarstva mora, LU/ŽLU izvješća).
- Županijske lučke uprave (ŽLU) formalno su javne ustanove, osnovane s ciljem upravljanja i održavanja luka otvorenih za javni promet lokalnog i regionalnog značaja, a ne kao profitne organizacije.Međutim, u praksi ostvaruju značajne prihode upravo iz nautičkih stacionarnih vezova (pretežito za plovila za osobnu upotrebu, jahte), a u manjoj mjeri i iz tranzitnih vezova.
- Iako se u izgradnju i rekonstrukciju luka ulažu znatna javna sredstva, prihodi od turističkih vezova često se ostvaruju bez sustavnog sufinanciranja iz nacionalnih ili EU izvora specifično namijenjenih turizmu.
- Važno je naglasiti da se ti infrastrukturni zahvati često opravdavaju razvojem lokalne zajednice, dok realnu korist od tih ulaganja domaće stanovništvo često nema:
- komunalni vezovi ostaju ograničeni ili preskupi,
- infrastruktura je podređena turističkom prometu,
- lokalna zajednica gubi pristup pomorskom dobru.
Time se javni resursi sve više koriste za visokoprofitni turistički segment, dok se „društvena i komunalna funkcija luka potiskuje“.
Problem statistike DZS:
- DZS isključuje te vezove iz kategorije “luka nautičkog turizma” jer formalno nisu kategorizirani prema Pravilniku NN 120/19.
- Dakle, statistika ignorira stvarne nautičke tokove, iako se u praksi događa:
- turistički promet,
- visoka potražnja za tranzitnim vezom,
- visoka zauzetost u sezoni,
- ozbiljni prihodi ŽLU-a.
Ključni problem:
Pravni status ≠ funkcionalna stvarnost
To znači da vez pod ŽLU koji:
- ima službu bookiranja, redara, vodu, struju, cijene za turiste, vez za jahte i
- ostvaruje godišnje milijunske prihode,nije obuhvaćen ni kao marina ni kao luka nautičkog turizma — iako to de facto jest.
Ekološka dimenzija – nevidljivo, ali stvarno zagađenje:
Budući da velik broj nautičara i plovila na vezovima pod ŽLU nije statistički evidentiran, izostaje i praćenje njihovog utjecaja na okoliš. To ima ozbiljne posljedice:
Oblikovani pritisci na okoliš uključuju:
- ispuštanje fekalnih (crnih) i sivih voda iz plovila,
- ispuštanje ulja, goriva i maziva iz motora i kaljuža,
- zagađenje mora mikroplastikom i otpadom s plovila,
- kemikalije iz sredstava za čišćenje i antivegetativnih premaza (biocidi),
- eroziju obale i uništavanje morskih staništa zbog proširenja i betonizacije luka,
- povećanje emisija CO₂ i buke u obalnim područjima,
- pritisak na morske resurse (sidrenje, sidrenje u zaštićenim područjima, nelegalni ribolov).
Upravo zato je praćenje i kategorizacija stvarnog broja nautičkih vezova i prometa ključno za bilo kakvu održivu prostorno-ekološku politiku.
Što bi bilo ispravno?
- Izmijeniti zakonski okvir ili proširiti statistiku tako da:
- obuhvati nautičke vezove pod ŽLU, ako zadovoljavaju kriterije stvarne nautičke usluge,
- jasno razdvoji komunalne i turističke vezove u javnim lukama,
- omogući transparentan prikaz stvarnog prometa, prihoda i ekološkog opterećenja.
Zaključak:
Nautički vezovi pod upravom ŽLU čine znatan i sustavno podcijenjen dio hrvatskog nautičkog sektora, kako u prometnom, tako i u ekonomskom i ekološkom smislu.Njihovo isključivanje iz statistike, zakonske kategorizacije i ekološkog nadzora stvara “sivu zonu” turizma, u kojoj javni resursi generiraju profit, a trošak snosi okoliš i lokalna zajednica.
Za istinsku održivost hrvatskog nautičkog turizma potrebna je integrirana reforma: zakonodavna, statistička, upravljačka i ekološka.
kap. Milo Miklaušić
