Varaždin je načeo, a Gorica ojačala pitanje koje egzistira otkad je Mario Kovačević izabran da povede Dinamovu revoluciju. U Maksimiru su tu priču učas gurnuli sa strane, no bilo je jasno da poljudski derbi detektira njegov status. U javnosti. Jedan od onih koji je to itekako doživio na svojoj koži svakako je – Igor Jovićević.
Prebrzo potrošeni trener “plavih” kasnije se dokazao u Ukrajini i Bugarskoj, a sada, čekajući “the” angažman, kojeg i zaslužuje, derbi je gledao, a onda ga i komentirao za Jutarnji iz svoga ZG-doma…
– Cijela najava, nove momčadi, novi treneri, nove vizije, očekivanja javnosti i navijača… derbi je imao velik ulog, iako, trenerski, njihova priča je tek na začetku, stoga sve dosad, kao i ovo, ne bi smjelo suditi o sudbini Garcije ili Kovačevića – reći će na startu Jovićević.
– Nakon odgledanoga nemam dileme: Dinamo je apsolutno zasluženo osvojio tri boda, imao je jasan plan igre, gdje je Hajduku odlučio dati posjed, a sebi omogućiti – prostor, što je naznačila i postavka igre Marija Kovačevića: ubacio je iskusnog i korisnog Zajca, ali i Hoxhu, koji je pomagao Godi, a onda utakmicu usmjerio tehničkim elementom – dubinskim driblingom koji je u današnjem nogometu jako rijedak i tražen. Da bi potom Bakrar stvar riješio izvanserijskim udarcem. Slažem se načelno s tobom: prvi je gol “mesijevski”, drugi – “ronaldovski”, iako su to populistički pogledi.
Osnovna premisa traži dublju analizu…
– Da, navijači Dinama snebivali su se vidjevši Hoxhu u sastavu, a on je zapravo jedan od ključnih tipova pobjede Dinama na Poljudu. Taktički. Ako se, pak, odmaknemo od toga, možemo reći da je Dinamo primarno pobjedu temeljio na besprijekornoj obrani. Držati Livaju i društvo bez prilika, uz čudesno drugo poluvrijeme, odlika je zadnje linije, od koje, konačno, sve počinje. Kada se, pogotovo, odlučiš za ovakvu postavku, upravo obrana daje mogućnost polukontri i kontri, a onda izaziva i greške. Sve je to Dinamo dobio kontra Hajduka. Koji je, ako smijem, doista bio bezidejan, imao je kontrolu bez vizije kako zaprijetiti u posljednjoj trećini terena. Drugo poluvrijeme tome daje apsolutno za pravo. Snaga izvedbe plavih očituje se upravo u tome, a u derbiju potpuno utišati Livaju, ne znam koliko su ljudi svjesni, to apsolutno dokazuje.
Jovićević će se osvrnuti i na reakcije…
– U igru ulaze Kulenović, Bakrar, Bennacer, Kevin…, to ovoj momčadi daje dodatnu snagu. Dinamo doista ima širok kadar, koji, jasno, treba posložiti. Roster ima kvalitetu, ali i autoritet.
…ima li to sada i Kovačević?
– Kovačević je izabran da vodi proces, izabrao je smjer, a odluke koje je, recimo, donio za Poljud, s Hoxhom prije svega, daju mu autoritet i legitimitet. Igrači ga slijede, ovo je uza dva briljantna trenutka, momčadska pobjeda, a trijumfi se upravo tako stvaraju. Držati igrače na optimumu, poput Hoxhe, koji i sam kažeš, nije bio u frižideru, već frizeru, jako je teško, jer balansirati 20-ak igrača je “show”, a iako i oni u ovakvim situacijama moraju pokazati da mogu, plus je za Kovačevića. Ako me već konkretno pitaš, biti trener Dinama jako je teško, no Kovačević ima pobjede u Osijeku i Rijeci (!), a sada i u Splitu, gdje je pokazao da ima ideju, mirnoću i viziju, neovisnu o pritisku javnosti, pokazujući da se može nositi s očekivanjima koja se od njega očekuju – zaključio je Igor Jovićević.
