Od slučajeva „Viaducta“, koji je građane Republike Srpske „olakšao“ za 110,7 milijuna maraka, do brojnih arbitraža koje se vode protiv BiH, a vrijede više od milijardu eura – jedno je zajedničko: niti je itko od „krupnih riba“ sjeo na optuženičku klupu, niti itko prihvaća odgovornost.
Nemoguće je i pobrojati sve afere u kojima su građani izgubili ogromne svote, a jedan od posljednjih aktualnih slučajeva svjedoči da bi se „Viaduct“ možda mogao i ponoviti, prenose Nezavisne novine.
Uprava Rudnika i termoelektrane Ugljevik te nadležni u „Elektroprivredi Republike Srpske“ imaju problem s rješavanjem tužbe koju je protiv BiH pokrenulo „Elektrogospodarstvo Slovenije“ zbog neisplaćenih 67 milijuna eura (oko 130 milijuna KM) zateznih kamata za neisporučenu struju od strane RiTE Ugljevik. Tužba koja je pokrenuta pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID) teška je čak 695.175.000 eura, odnosno oko 1,3 milijarde KM.
Ali to nije sve – na zahtjev Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Pravobraniteljstvo BiH prije nekoliko mjeseci izradilo je izvješće o trenutnim arbitražnim postupcima koji se vode protiv BiH, a ispostavilo se da je riječ o složenim međunarodnim sporovima čija ukupna vrijednost premašuje milijardu eura.
Kada se tome dodaju brojne propale banke, ali i nekadašnji gospodarski giganti koje je također zadesila sudbina katanca, nitko sa sigurnošću ne može reći koliko su točno građani izgubili novca. No jedno je poznato – ogromna većina ovih slučajeva okončana je bez očekivanih pravosudnih postupaka.
Sve to, prema riječima novinara Gorana Dakića, vide i nositelji pravosudnih funkcija, ali…
„Oči su im zamazane. Najveći problem ove zemlje su svakako korumpirani tužitelji. Drugi najveći problem su korumpirani suci. I dok je tako, pljačka može teći nesmetano kao što, slava Bogu na nebesima, i teče“, rekao je Dakić za Nezavisne novine.
I prema riječima novinara Vladimira Kovačevića, sve što vide građani Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, naravno, vide i znaju još više oni koji sjede u nadležnim pravosudnim i sigurnosnim agencijama.
„Problem s ovom državom je u tome što u njoj postoje imitacije institucija“, kaže Kovačević za Nezavisne novine.
Dodaje kako imamo situacije u kojima najviši dužnosnici javno govore o svojim saznanjima o počinjenim kaznenim djelima, a unatoč tome, nikada ne budu pozvani od nadležnog tužiteljstva da daju iskaz o svojim saznanjima.
„S druge strane, imali smo slučajeve kada je opljačkan netko od ljudi bliskih vrhu režima u Srpskoj, provaljen stan i odnesena određena količina novca. Takvi slučajevi budu ekspresno riješeni, koriste se dozvoljene i nedozvoljene metode kako bi se pronašli počinitelji“, kaže Kovačević.
To nam, dodaje on, „govori da policija i tužiteljstva nisu nesposobni, nego su sposobni onda kada imaju dozvolu biti sposobni“.
„Svaka država počiva na tri stupa vlasti – izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj. Republika Srpska počiva na vlasti jednog čovjeka ili skupine ljudi. Zato nemamo pravnu državu, zato nitko ne pita pojedince odakle im milijuni, vile na Crnogorskom primorju, stanovi u Beču, Ljubljani, apartmani… Zato ljudi i odlaze odavde“, ocjenjuje Kovačević.
Damjan Ožegović, viši istraživač i suradnik za pravne poslove u „Transparency Internationalu BiH“, kaže da kada je riječ o brojnim arbitražama i koncesijama, nedostaje transparentnosti.
„Nedostaju nam informacije o radu javnih tijela. U pitanju je veliki novac i javna tijela su dužna o tome ne samo na zahtjev, nego unaprijed izvještavati javnost. Ako govorimo o 100 milijuna ili 600 milijuna, javnost može biti vrlo uznemirena i u tom smislu ne treba tražiti odgovore, nego nadležne institucije trebaju davati informacije“, rekao je Ožegović za Nezavisne novine.
Prema podacima objavljenim u veljači ove godine, BiH je doživjela značajan pad na ovogodišnjem Indeksu percepcije korupcije i s dosad najlošijom ocjenom 33 zauzima, uz Bjelorusiju, drugo najlošije mjesto u Europi.
Iz „Transparency Internationala BiH“ poručili su da zarobljeno pravosuđe već godinama bilježi porazne rezultate u procesuiranju visoke korupcije, a unatoč nekoliko sudskih presuda visokim dužnosnicima u FBiH, najkrupnije afere i dalje nisu rasvijetljene.
