Knjiga pruža sveobuhvatno i višeslojno razumijevanje razvoja pomorske kartografije Jadranskog mora, od njezinih početaka u kasnom srednjem vijeku do provedbe geodetskih i hidrografskih izmjera početkom 19. stoljeća.
Knjigu je objavila ugledna međunarodna izdavačka kuća Palgrave Macmillan, koja djeluje u sklopu izdavačke grupe Springer. To upućuje na interes globalne znanstvene zajednice za jadranski prostor, a ujedno svjedoči o relevantnosti istraživanja hrvatskih znanstvenika.
Tijekom ranoga novog vijeka važnost pomorskih karata nadilazila je samu navigacijsku funkciju; one su kao važan medij komunikacija postale i sredstvo za prenošenje širokog spektra informacija. Uz urednike Faričića i Marelića koji su vlastiti doprinos objavili u tri poglavlja, radovima su zastupljeni znanstvenici iz Hrvatske i inozemstva – Lena Mirošević, Dubravka Mlinarić, Milorad Pavić i Julijan Sutlović iz Hrvatske, Orietta Selva, Dragan Umek i Patrizia Licini de Romagnoli iz Italije te Ahmet Üstüner i Okan Büyüktapu iz Turske, koji su u svojim poglavljima dali uvid u različita motrišta pomorskih karata izrađivanih u vodećim sredozemnim kulturnim i pomorskim središtima.
S obzirom na to da je Jadran stoljećima funkcionirao kao poveznica među kontinentima i djelovao kao prostor intenzivnih interakcija koje su omogućavale razmjenu ljudi, ideja, dobara i tehnologija, a u složenim geopolitičkim okolnostima bivale uzrok političkim i ekonomskim nadmetanjima koja su nerijetko prelazila u otvorene ratne sukobe, bio je logičan interes jadranskih sila, ponajprije Venecije, ali i drugih europskih država za prikazivanjem tog prostora. Među tim prikazima pomorske karte odražavale su presudno značenje pomorstva kao gospodarske djelatnosti ali i načina života na jadranskim obalama.
Fokus je uski obalni prostor
U fokusu autora tih karata bio je uski obalni pojas kopna i otoka te pripadajući morski prostor (maritorij), a u skladu s renesansnim i baroknim likovnim izričajem te su karte bile i raskošno dekorirani različitim motivima – od onih koji su korisnike karata asocijativno usmjeravali na važnost mora, do onih koji su odražavali različite političke agende kao i prostorni identitet Jadrana unutar složenoga mediteranskoga političkoga i kulturnog mozaika.Pomorske karte tog vremena redovito su bile opremljene prepoznatljivim grafičkim elementima – kompasnim ružama i mrežom kompasnih crta (rumba) koje su tek od sredine 17. st. kartografi postupno zamjenjivali mrežom paralela i meridijana s pripadajućim ljestvicama geografske širine i geografske dužine.
Uz tiskano izdanje knjiga je objavljena i u digitalnom obliku, i to s otvorenim pristupom što omogućuje slobodno preuzimanje cijeloga njezinog sadržaja na poveznici: https://link.springer.com/book/10.1007/978-981-96-8046-7.
J.T.