- Euroclear nije samo visoko vrijedna europska institucija, to je srce europskog financijskog sustava, ključno i za globalnu stabilnost.
- Ako Europska komisija, predvođena Ursulom von der Leyen, uistinu riskira kolaps Eurocleara otimačinom ruske imovine, njen prijedlog izgleda kao nekompetentnost na steroidima.
- Pravni eksperti iz think-tankova poput Brookings Instituta ističu da bi plan mogao proći ako se sankcije održe do konačnog ruskog poraza (uključujući povlačenje s Krima), ali ako dođe do pregovora, EU bi mogla biti osuđena na naknadu od stotina milijardi, s troškovima koji padaju na proračune država članica. Belgija i Njemačka bi, čini se, najviše pretrpjele.
- Jedina opcija europskih liberala da opstanu na vlasti je da, bez odlaganja, zamjene ideološka stajališta za stvarnost, odnosno da usmjere svu svoju energiju na rješavanje problema Europe i europskih građana.
Tijekom zajedničke konferencije za novinare ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i predsjednice Europskog parlamenta Roberte Metsole, nedavno u Kijevu, Zelenski je izjavio kako godišnji trošak rata za Ukrajinu trenutačno iznosi 120 milijardi američkih dolara, od čega ukrajinski proračun pokriva 60 milijardi, a preostalih 60 milijardi treba nabaviti od međunarodnih partnera za sljedeću godinu. Naglasio je kako je ukrajinski “Plan A” završiti rat ove godine, a “Plan B” – osigurati cijeli iznos od 120 milijardi dolara za rat u idućoj godini, što, prema njegovim riječima, predstavlja “veliki izazov”.
Zadnjih dana postalo je jasno da čak i za ratovanje do kraja ove godine Ukrajini nedostaje preko 7 milijardi dolara (oko 300 milijardi grivni). Ove godine je ukrajinska vlada već imala rebalans proračuna, pri čemu je preraspodijeljeno 400 milijardi grivni – sve za vojne potrebe.
Ukrajinski državni proračun ima dva dijela: jedan je njihov vlastiti (porezi, naknade, prihodi od privatizacije, domaće zaduživanje), koji se ukupno koristi za ratne napore; drugi dio je strogo civilni (mirovine, obrazovanje, medicina, državni aparat, pravosuđe) i sastoji se od sredstava Europske unije i drugih partnera, koja se ne smiju trošiti za vojne potrebe. Na pitanje kako prikupiti tih 7 milijardi dolara, došlo se do ideje tražiti sredstva iz drugog proračuna, namijenjenog funkcioniranju civilne države.
Ovi očajni financijski podaci predstavljaju hitan problem koji je doveo do nove eskalacije u Europi prema dodatnom korištenju ili oduzimanju imovine Ruske središnje banke, čiji je najveći dio deponiran u belgijskom Euroclearu. Ovo nije neko privremeno rješenje, to je korak prema geopolitičkom hazardu koji može destabilizirati cijeli europski sustav.
Erdogan: Europska potpora Ukrajini neće trajati vječno
EU prijedlog: Od oduzimanja kamata do “mrtve” gotovine i rizičnog zajma
Europska komisija intenzivno razmatra načine za korištenje zamrznute ruske imovina, koja u Europi iznose oko 210 milijardi eura. Ova imovina pripada Ruskoj središnjoj banci, zamrznuta je od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine kao dio sankcija. Do sada su se koristile samo kamate od tih sredstava (između 3-5 milijardi eura godišnje) za financiranje G7 zajma od 50 milijardi dolara za Ukrajinu.
Na odluke oduzimanja zarađene kamate od svoje gotovine, Ruska Federacija je negodovala, ali nije pravno reagirala.
Međutim, veći dio tih sredstava u Euroclearu (oko 170 milijardi eura od ukupno 194 milijarde) dospio je i pretvorio se u “mrtvu” gotovinu bez daljnjih prihoda od kamata. Ovo mijenja dinamiku novog plana Ursule von der Leyen, koji se sada oslanja na glavnicu kao jamstvo za novi “reparacijski zajam”, gdje bi se EU obveznice koristile kao zamjena za dospjelu gotovinu. Ideja Europske Komisije još uvijek nije potpuno jasna, ali otprilike ide u smjeru da se ruska glavnica pretvori u euro-obveznice, pa da se tako u novom obliku uloži na tržištu i donosi prihode koji bi garantirali nove zajmove Ukrajini. Prijedlog Komisije je da će Ukrajina vratiti posuđena sredstva onog dana kada joj Rusija, nakon rata, isplati reparacije.
Po tom “kreativnom” tumačenju Ursule von der Leyen, ruska imovina se ne dira direktno, već se koristi kao kolateral, a Europska Komisija će prebaciti rizik postupka na “koaliciju voljnih” članica, za sada sigurno bez Mađarske.
Međutim, ovo nije samo “kreativno računovodstvo”, to je u biti upotreba tuđe gotovine (ruske) kao da je Europska, što Rusija i kritičari poput belgijskog zamjenika premijera Vincenta Van Peteghema nazivaju “ekvivalentom krađe”. Glavnica se koristi za geopolitičke ciljeve bez suglasnosti vlasnika. Belgija, kao dom Eurocleara, posebno se brine da bi to destabiliziralo povjerenje u euro kao rezervne valute.
Analiza govora Ursule von der Leyen: Legitimacija nesposobnosti sadašnje europske vlasti
Skepticizam iz Bruxellesa i nacionalnih prijestolnica
Još u ožujku ove godine, govoreći nakon sastanka čelnika EU-a u Bruxellesu, belgijski premijer Bart De Wever upozorio je da bi konfiskacija gotovo 200 milijardi eura zamrznute ruske imovine od strane Europe bila “čin rata”, te da će taj potez nositi “sistemske rizike za cijeli svjetski financijski sustav”.
Nakon novog prijedloga Ursule von der Leyen, njegov zamjenik Van Peteghem, rekao je kako bi predloženi postupak mogao biti jednak oduzimanju imovine, što bi tehnički bilo nezakonito i moglo bi ugroziti financijsku stabilnost eurozone. “Mislim da još uvijek postoji mnogo neizvjesnosti, a i mnogo rizika”, dodao je.
Među skepticima, od samog početka korištenja ruske imovine, svakako spada i predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde. Na konferenciji za novinare 19. rujna, pozvala je na više detalja o prijedlogu Komisije.
“Mislim da će sve države članice uključene u proces htjeti vidjeti nešto u pisanom obliku”, rekla je Lagarde. “To je jedini način da se shvate okidač, obveze, izloženost, da se osigura poštivanje međunarodnog prava i poštivanje suvereniteta eura”.
Povjerenik EU-a za gospodarstvo Valdis Dombrovskis rekao je da prijedlog Komisije nije jednak oduzimanju imovine, već uključuje korištenje ruske gotovine tijekom razdoblja imobilizacije.
Umjesto novinara Lagarde je sama postavila Dombrovskisu pitanje predstavlja li plan Komisije “zamjenu potraživanja na gotovinu potraživanjem na euro-obveznicama”? Dombrovskis nije izravno odgovorio, napomenuo je kako je nedavni sastanak ministara vanjskih poslova EU-a “jasno dao do znanja da među državama članicama EU-a ne postoji jednoglasnost u vezi s oduzimanjem”.
Von der Leyen je ideološki zahtijevala kolektivno prihvaćanje rizika korištenja ruske gotovine od svih europskih “voljnih” zemalja, ali Lagarde tu očito vidi rizike koji prijeti suverenitetu Europskog monetarnog sustava, tražeći pisani oblik postupka i sugerirajući zemljama članicama da ga i same prouče. Predsjednica Europske komisije je nakon toga izjavila kako će pisani oblik uskoro biti dostavljen. Rasprave će se dakle nastaviti, a prijedlog bi trebao biti formaliziran krajem listopada.
Visoke cijene energije čine europske tvrtke nekonkurentnima: Puno je bolje u SAD-u i Kini
Rizici postupka: Pravna mišljenja i prijetnja Euroclearu
Euroclear je belgijska financijska institucija koja djeluje kao ključni dio financijske tržišne infrastrukture. Upravlja europskim i međunarodnim sredstvima u visini 37 bilijuna eura. Njena primarna funkcija je osiguravanje transakcija, čuvanja i servisiranja vrijednosnih papira, uključujući obveznice, dionice, derivativne instrumente i druge financijske aktive, kako domaće tako i međunarodne. Kao međunarodni centralni depozitorij vrijednosnih papira, Euroclear sigurno i efikasno olakšava globalne transakcije između financijskih institucija u više od 90 zemalja, minimizirajući rizike i osiguravajući brzu razmjenu imovine.
Euroclear ima 33 milijarde eura svog novca (gotovine i vrijednosnih papira) deponiranih u ruskom nacionalnom depozitoriju u Moskvi. Ruska središnja banka može podnijeti tužbe u ruskim sudovima protiv tih 33 milijardi, tražeći zapljenu kao “naknadu” za korištenje svoje zamrznute imovine u EU-u. Rusija bi mogla ići dalje i zaplijeniti Euroclearovu gotovinu u depozitorijima u Hong Kongu i Dubaiju (što je manji iznos, ali dodatni rizik za ugled institucije). Ako Rusija uspije zaplijeniti 33 milijarde, Euroclear bi mogao ostati bez kapitala za pokrivanje zahtjeva, što bi primoralo Belgijsku središnju banku da povuče njegovu licencu. To bi, prema dužnosniku koji je još prošle godine informaciju prenio Reutersu, moglo izazvati globalnu financijsku krizu.
Rusija je već od 2022. započela slična oduzimanja zapadne imovine u svojoj jurisdikciji. Tu spadaju i 3 milijarde eura gotovine Eurocleara u ruskim bankama. Tužbe protiv Eurocleara u Moskovskom arbitražnom sudu traju od 2023. Privatni investitori iz Rusije već su podnijeli više od 170 tužbi protiv Eurocleara na ruskim sudovima.
Euroclear nije samo visoko vrijedna europska institucija, to je srce europskog financijskog sustava, ključno i za globalnu stabilnost.
Ako Europska komisija, predvođena Ursulom von der Leyen, uistinu riskira kolaps Eurocleara, njen prijedlog izgleda kao nekompetentnost na steroidima.
Po samoj definiciji, prijedlog Europske komisije nije klasična pravna konfiskacija (kao što bi bila direktna expropriacija bez naknade), jer imovina formalno ostaje “zamrznuta” pod sankcijama EU-a, a jamstvo se gradi na “budućim reparacijama”. Sve to je ipak neistražena siva zona u međunarodnom pravu. To je nešto u smislu “mi ćemo to napraviti, a vi nas tužite”. Poanta je u tome što se tu, kako god da okreneš, radi o financijskom baratanju s tuđim sredstvima. Koristeći gotovinska salda bez kamata, EU efektivno “uzima” rusku glavnicu za svoje svrhe, što krši načela zaštite imovine iz Europske konvencije o ljudskim pravima i opće norme suvereniteta. Rusija već prijeti tužbama, tvrdeći da je to “krađa” koja će dovesti do recipročnih mjera.
Pravni eksperti iz think-tankova poput Brookings Instituta ističu da bi plan mogao proći ako se sankcije održe do konačnog ruskog poraza (uključujući povlačenje s Krima), ali ako dođe do pregovora, EU bi mogla biti osuđena na naknadu od stotina milijardi, s troškovima koji padaju na proračune država članica.
Ukratko, to bi moglo biti “legalno” i “kreativno”, ali krajnje rizično. To nije krađa u krivičnom smislu, ali je moralno i financijski ekvivalentno, s visokim šansama za desetljetne sudove. Bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev je napisao da će “degenerike iz Europske komisije” i sve uključene države, Rusija pravno goniti do kraja stoljeća. Ako prijedlog, ovakav kakav je prođe (očekuje se rasprava u listopadu 2025.), posljedice za EU bi mogle biti teške. Ponajprije bi moglo doći do pada vrijednosti eura, zbog gubitka povjerenja drugih središnjih banaka, to bi dovelo do povećanih troškova zaduživanja za EU i do ruske odmazde koje bi pogodile europske privatne tvrtke. Belgija i Njemačka bi, čini se, najviše pretrpjele.
Zoran Meter: Konačni razlaz s EU: Rusija, Kina i Mongolija gradit će dva nova golema plinovoda
Još rizika: Ruske odmazde i geopolitičke posljedice
Ruska državna novinska agencija RIA izvijestila je da je Zapad uložio ukupno 285 milijardi dolara izravnih stranih ulaganja u rusko gospodarstvo, što bi moglo biti ugroženo ako se ruska imovina oduzme.
Vijest su bez demantija prenijele sve bitne zapadne novinske kuće.
Europska ulaganja u Rusiji procjenjuju se na oko 150 do 200 milijardi eura (Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska kao glavni investitori). Ako Ruska Federacija daljnje korištenje svoje imovine na euro računima definira krađom i preuzme protumjere, procjene su da bi postupnim sudskim postupcima europska ulaganja u Rusiju mogla do 2030. biti sva oduzeta. Rizik je također od pada eura 7-12%, gubitaka 200-300 milijardi eura rezervi zbog povlačenja Kine/Saudijske Arabije (koje su djelomice već počele mijenjati svoju euro imovinu drugim valutama), većih troškova zaduživanja (moguće 0.5% BDP-a godišnje). Tužbe pred međunarodnim sudom, gdje se šansa pobjede Rusije procjenjuju na 70% i gdje bi trošak gubitaka spora pao na europsku koaliciju voljnih. Zapljena europskih ulaganja i uopće eskalacija sukoba dovelo bi do potpunog zatvaranje vrata pregovorima između EU-a i Rusije.
S obzirom kako Rusija ne gubi rat i da su šanse da će plaćati reparacije Ukrajini gotovo nulte, pa posljedično Ukrajina nikada neće vratiti sredstva koja bi dobila od ruske imovine, ta će zapljena biti trajna.
U konačnici bi to značilo konfiskaciju ruske imovine uz recipročne mjere Rusije, što bi učvrstilo obostranu percepciju “agresora”, potičući potpunu diversifikaciju Rusije prema Aziji (BRICS+) i eroziju bilo kakvih budućih veza. Europska unija više ne bi mogla posredovati ili pregovarati o završetku rata u Ukrajini, čineći normalizaciju odnosa nemogućom desetljećima, nešto slično hladnom ratu.
Putin upozorio SAD: Rok se ubrzano približava, a posljedice bi mogle biti užasne
Alternativa: Ruski prozor za pregovore i pametnije rješenje
Ovaj nepromišljeni prijedlog Europske komisije ima alternativu, koja proizlazi iz mirovnih pregovora. Sankcije, a s time i konfiskacija imovine, mogle bi se ukinuti u zamjenu za pristanak Moskve da se njezina suverena imovina djelomično ili u potpunosti prenese u poseban fond namijenjen obnovi Ukrajine. Šanse za takav kompromis postoje, prema analizama Crisis Group to bi otvorilo vrata širem sporazumu bez direktne konfrontacije.
Moskva je otvorila prozor da bi ovu mjeru mogla razmotriti kao dio šireg sporazuma. Prema izvješćima iz ruskog prijedloga (ažuriranog u rujnu 2025.), dio sredstava mogao bi se koristiti za obnovu na okupiranom ukrajinskom teritoriju, što zahtijeva od Kijeva prihvaćanje ruske kontrole nad tim teritorijem. Premda ovaj uvjet trenutno nije prihvatljiv Ukrajini ili njezinim sponzorima, ruski prijedlog otvara pregovaračku mogućnost dobivanja ruskog pristanka za korištenje zamrznute imovine za obnovu Ukrajine. To bi moglo uključivati neutralni fond pod okriljem UN-a, gdje bi se sredstva dijelila proporcionalno (npr. 70% za slobodne teritorije, 30% za okupirane), omogućujući mir bez totalne pobjede.
Problem je što Europa još uvijek uopće ne želi pregovarati o mirovnom sporazumu s Rusijom. Ako se to ne promijeni do listopada, EU riskira ne samo ekonomsku štetu, već i gubitak utjecaja u regiji.
Bismarck je znao odgovor: ‘Tajna uspjeha u politici? Dobar dogovor s Rusijom.’
Zaključak
S obzirom na sve što se zadnje tri godine događa u Europi, gdje se geopolitičke ambicije sukobljavaju s ekonomskom realnošću, trenutačna kriza s nedostatkom financija za Ukrajinu je sve ono što Europi nije trebalo.
Francuska i Njemačka, te dvije temeljne članice Europske unije, već imaju ogromne unutarnje političko-ekonomske probleme, koji će se širiti na ostale članice EU. Podrška Macronu je u Francuskoj pala na 15%, trenutno je velika kriza, Francuska je nestabilna, bez sigurne vlade i bez proračuna.
Rapidno pada i podrška kancelaru Merzu. Trenutno 62% Nijemaca ima negativno mišljenje o njegovom radu. Prema istraživanju koje je proveo sociološki institut INSA, a naručio list Bild, samo 27 posto je zadovoljno vladom. Od lipnja broj Nijemaca koji ne vjeruju Merzu i njegovoj vladi porastao je gotovo 20%. Ideološki pritisak je pritom još uvijek velik, pregovori i sporazum s Ruskom Federacijom u Europi se doživljavaju kao poraz. U samoj Europskoj komisiji postoji gotovo patološko odbijanje prihvaćanja realnosti uz upotrebu inteligentnije diplomacije, koja bi mogla učiniti puno za Ukrajinu.
Pritisak na Europsku komisiju ipak postoji. Njemačka i Francuska bi prihvatile plan Komisije, ali uz ograde kojima čekaju mišljenje Europske središnje banke.
“Što se tiče zamrznute imovine, svi smo vrlo predani poštivanju međunarodnih pravila. I ne možete oduzeti tu imovinu od središnje banke čak ni u ovoj situaciji. Vjerujem da je to pitanje povjerenja i ključno je da naše zemlje poštuju međunarodno pravo” – rekao je Macron za CBS.
Belgija, čiji se glas jako puno uzima u obzir, očito traži visoka jamstva da Euroclear ne kolapsira. To znači da bi svi oni voljni koristiti rusku gotovinu za Ukrajinu, morali financijski garantirati i sve eventualne probleme Eurocleara.
Christine Lagarde ima averziju prema ideji da se potražnja ruske imovine zamjeni potraživanjem na euro-obveznicama, čime bi Europski monetarni sustav izgubio kredibilitet sigurnog utočišta.
Procjene o soluciji koja će se iznaći su umjerene, ali s nagibom prema pesimizmu. Europska unija vjerojatno neće potpuno odbaciti prijedlog Ursule von der Leyen, već će ga modificirati u neku blažu varijantu, što će djelomično zatvoriti vrata mirovnim pregovorima s Rusijom, ali ne potpuno. Ova zbivanja u svakom slučaju ukazuju na kraj stvarne sposobnosti Europe da održava rat u Ukrajini. S ruskim sredstvima rat se može produžiti još godinu dana. Problem je što se na frontu ništa neće pozitivno promijeniti za Ukrajinu, naprotiv.
liberale, koji su na vlasti od osnutka Europske unije, čekaju turbulentna vremena. U Europskoj uniji još nikada nije došlo do stvarne smjene vlasti. Stvarna smjena vlasti mogla bi pokrenuti procese koji bi Europsku uniju vratili korak natrag prema Europskoj ekonomskoj zajednici.
Zoran Meter: Dok Ursula ludi za ‘zelenilom’, u Njemačku se vraća ugljen; Kina i Rusija imaju svoju logiku
Jedina opcija europskih liberala da opstanu na vlasti je da, bez odlaganja, zamjene ideološka stajališta za stvarnost, odnosno da usmjere svu svoju energiju na rješavanje problema Europe i europskih građana.
