Što može Dinamo? Prema navijačima – puno. Prema stručnjacima – dosta. Prema kladionicama – nešto. Prema gostima – ništa. Onaj najvažniji odgovor, međutim, egzistira tamo ispod juga. Na razbacanim papirima, planovima i vizijama Marija Kovačevića i prijatelja. Ondje, u trenerskoj kabini, nazire se ideja, a u suradnji sa svlačionicom ona mora postati i – konačni odgovor.
Može li doista Dinamo na valu poljudskih saznanja i vjere napraviti prvi korak i u Europi? Za to, ipak, moramo čekati srijedu i 21 sat. Jer, doista, kao rijetko kada, očekivanja i vizije hitaju iz crnog u ružičasti okvir. Neki će, recimo, reći da je ovaj Dinamo u ovoj skupini (Fenerbahçe, Maccabi TA, Malmö, Celta, Lille, Betis, FCSB, Midtjylland) predestiniran do maksimalno sedam, uvrh glave osam bodova, oni malo slobodniji ići će do 12-13, optimizam seže do nekih 17, pa i 18. Od, dakle, moguća 24 boda. Koliko će trebati za proljeće, ne treba još ni gatati, no prve procjene redom su stizale iz usta nogometnih stručnjaka, analitičara, trenera i igrača, bivših i sadašnjih. Ta svojevrsna minianketa, pak, i sama daje do znanja da je ovo, ipak – nova momčad. I da joj je nemoguće odrediti limite. Tako je, doduše, bilo i u ljeto 2018., pa znate kako je završilo.
Na Maksimiru, ujedno, vlada umjereni optimizam. Svi su znali da je vrijeme jedini nužni aspekt stvaranja (n)ovog Dinama i toga se još uvijek drže, no intimno prevladava zadovoljstvo: Varaždin je trebao biti i riješen da nije pogreške suca (slučaj VAR i gol McKenne), Gorica je apsolutno dobrodošla ćuška, a Osijek, Rijeka i Hajduk potvrda dobrog puta. I to protkanog analizom da se Kovačevićeva momčad doista mučila na momente i u periodima duela na Opusu i Rujevici, ali je na Poljudu bila zrela, ozbiljna, bez natruhe panike. Uz svjesnost da se treninzima i analizama kadar sustavno širi, a “plavi” svim tim iz utakmice u utakmicu postaju sve jači. Prije kojih dva mjeseca, tu negdje, dobio sam na stol analizu trenutačnih vrijednosti Gonzala Villara, na više desetaka stranica, uz zaključak: nije niti na 70 posto svojih mogućnosti! Takav je nekako i ovaj Dinamo tek kada krene, bila je usputna napomena. Dva mjeseca potom, Villara se još uvijek, doduše, čeka da bljesne na način koji od njega očekuju svi u klubu, ali dojam je da momčad, analogno procjenama, raste brže od njega. I to je dobro, i za Dinamo, ali i za Villara. A koliko su svi zajedno narasli, otkrit će sigurno i Fenerbahçe.
Da, Turci stižu sigurno u ne najboljem trenutku svoje sezone, pa i novije povijesti, puni turbulencija, pitanja, otvorenih ambicija, no Turci raspolažu ogromnim novcem, budžetom i skupocjenim rosterom, koji je prepun svjetskih zvijezda. Ta postavka determinira favorita današnjeg sraza, ali Dinamu i Kovačeviću daje pritom ugodnu poziciju “underdoga”. Pogotovo jer je Fener u situaciji u kojoj mora pobijediti zbog strašnog pritiska navijača. Novi trener Tedesco, prevedeno, u teškom je škripcu, a još mu povrh svega nedostaje Jhon Dhuran, definitivno prvo ime i najveća opasnost ove momčadi.
Kako će na to odgovoriti Dinamov strateg, ostaje za vidjeti, no prema svemu sudeći neće dirati osnovne postavke: obranu koja je u Splitu silno dobro iznijela svoj dio posla i omogućila da Dinamo prostorom ovlada Poljudom, a potom i novi par u kojem kapetanu Mišiću, očito, godi igrati – Miha Zajc hametice je osvojio i kritiku i javnost, suigrače, pokazavši svoju vrijednost. Kako zna kakav je Fener iznutra tako na neki način može postati i “plavi” trojanski konj ovog važnog otvaranja Europske lige. Beljo bi morao započeti, što znači da se zapravo neke dileme vode oko krilnih pozicija: jesu li Hoxha i Bakrar protiv Hajduka ne samo golovima kupili mjesta u udarnom sastavu kontra turske momčadi, u odnosu na Vidovića (Stojkovića) i Lisicu? Hoxha se na prvu čini da jest dok zbog opasnosti s lijeve strane Fenerbahçea ne bi bilo čudno da Lisica pomaže Valinčiću.
Kakogod, Dinamo je spreman za novi boj i novo dokazivanje. Uz respekt, ali bez straha, iz “plave” svlačionice glasno dopire entuzijazam, zapravo zanos. I želja da im Europa bude nagrada za SHNL. Uz onu “samo pusti nek‘ traje…” q
