Analiza je nastavak na prethodnu autorovu analizu o razumijevanju suvremenih izazova diplomacije.
Arhetip idealnog diplomata
Arhetip idealnog diplomata u znanstvenoj literaturi i memoarskim zapisima konstruira se kao spoj profesionalnih kompetencija, osobnih vrlina i moralnog integriteta diplomatskog predstavnika. Kroz teorijske radove (Sharp, Nicolson, Berridge), ali i kroz iskustvene izvještaje bivših diplomata (npr. Kissinger, Holbrooke, Ross), uviđa se kako idealni diplomat nije samo tehnički posrednik među državama, već kulturni posrednik, nositelj identiteta i promicatelj/stvaratelj mira i stabilnosti u međunarodnom sustavu.
Znanstvena literatura naglašava važnost vještina pregovaranja, predstavljanja i komunikacije kao temeljnih funkcija diplomata (Berridge, 2015). Idealni diplomat mora znati pregovarati u najtežim uvjetima, predstavljati nacionalne interese svoje države bez izazivanja tenzija te interpretirati međunarodni kontekst i uravnoteženo djelovati između različitih aktera. Diplomati su često opisani kao tihi arhitekti mira, oni koji oblikuju odnose prije nego što dođe do krize, a za vrijeme krize rade na tome da se ona neutralizira te nakon krize da se implementira i održava dogovoreni mir – što zahtijeva taktičnost, suzdržanost i diplomatski jezik lišen konfrontacije.
Ovdje je zanimljivo za istaknuti dva diplomska rada s Fakulteta političkih znanosti (Sveučilišta u Zagrebu). Prvi je Lucije Fabac o odnosu suvremenih diplomata i PR agenata gdje su naglašene sljedeće vještine suvremenih diplomata: verbalna i neverbalna komunikacija, pregovaračke vještine i izgradnja odnosa, multikulturalna kompetencija i interkulturalna komunikacija, upravljanje krizama i diplomatsko rješavanje sukoba, digitalne kompetencije i korištenje društvenih mreža (zbog važnosti javne diplomacije), strateško planiranje i analiziranje međunarodnih odnosa. Drugi je Dominika Bana o psihološkom profilu vojnih izaslanika, ali i diplomata. Fokusira se na čovjekovu osobnost koja se sastoji od 4 područja: spoznajno (inteligencija i sposobnosti/vještine), čuvstveno (temperament), motivacijsko (motivi, interesi, stavovi, vrijednosti), tjelesna konstitucija (pri čemu bismo još mogli dodati i duhovno područje, o kojem Ban ne govori, ali kako bi ova analiza bila eklektički potpuna nužno ju je dodati, neovisno o vjerovanjima pojedinaca u njeno postojanje, jer je ona stvarnija, realnija i snažnija od svih prijašnje navedenih područja).
Suvremeni izazovi diplomacije: Diplomacija stara koliko i ljudsko društvo (1. dio)
Otpornost na stres
Uz ranije navedene osobine diplomata u radu od Lucije Fabac, Ban naglašava još nekoliko ključnih vještina/karakteristika: otpornost na stres, ali i da se vodi etikom (odnosno razumije i shvaća razlikovanje moralnog i nemoralnog) koja može biti skliska tema te kako se u diplomatskom poslu diplomat često može naći u situaciji s moralnom dvojbom zadatka i instrukcije, odnosno pojavljuju se pitanja etičnosti izvršenja takve odluke. Zato je u navedenim situacijama najbolje upozoriti svog nadređenog (ili u veleposlanstvu ili u ministarstvu), ako se određena instrukcija protivi načelima etičnosti i skrenuti pažnju na moguće posljedice i pokušati promijeniti takvu instrukciju.
No kako se odluke nadređenih ponekad izuzetno teško mijenjaju (zato se u javnoj/državnoj službi često kolokvijalno kaže – veži konja gdje gazda kaže, makar konj i crkao), na kraju se tu odluku može izvršiti ili ako je prema osobnim mjerilima izuzetno u suprotnosti s etikom i osobnim vrijednostima diplomata, može se uvijek ponuditi ostavka i zahvaliti na dužnosti. (U svakom trenutku u životu oko bilo čega, svi mi možemo reći ne, dosta je! – basta! te okrenuti novu stranicu u našim životima prema onom što smatramo istinitim i pravednim. Kad se jedna vrata zatvore ili kad ih vi zatvorite, nova će vam se uvijek otvoriti.)
Nadalje, Ban također navodi i važnost razumijevanja kulture međuljudskih odnosa, poznavanje više jezika (glavni instrument za izvršavanje diplomatskih obveza), obrazovanje mora biti eklektičko i interdisciplinarno (od diplomata se očekuje interes za stalno usvajanje novih multidisciplinarnih znanja), hobiji u sportu i umjetnosti (teretana, nogomet, glazba, slikarstvo, vrtlarstvo ili planinarenje) su vrata različitih kontakata za vrijeme diplomatske misije, ali i sredstvo za smanjenje stresa i opuštanje, što omogućuje bolje funkcioniranje na poslu koji je često najviše administrativno-uredskog karaktera.
Trump još uvijek štiti Izrael unatoč poruci američkih saveznika
Moralne i intelektualne sposobnosti
Harold Nicolson u knjizi „Diplomacija“ u petom poglavlju naziva „Idealan diplomat“, objašnjava moralne i intelektualne sposobnosti koje bi trebao posjedovati svaki diplomat. Prije definiranja sedam ključnih vrlina autor naglašava kako se u diplomatskoj praksi do 20. stoljeća naglašavalo da je idealan diplomat iskusan teolog, učen na Platonu i Aristotelu, te koji je također stručnjak u matematici (zbog nužnosti diplomatskog fokusa na rješavanje problema), glazbi, arhitekturi, fizici, kanonskom i građanskom zakonu. Nadalje, govori nekoliko jezika (latinski, francuski, grčki, njemački, španjolski, turski prije svega) koji izuzetno dobro poznaje povijest, geografiju, izučen je stručnjak za vojne znanosti te ima razvijen ukus za poeziju, a dolazi iz bogatije obitelji kako bi se spriječilo potkupljivanje i korupcija u diplomatskoj službi te je dobre fizičke forme (nema zdravstvenih problema). Zanimljivo je i pismo princeze Anhalt-Zerbst, majke ruske carice Katarine Velike, koja je pisala pruskom kralju, Fredericku Velikom, da prilikom izbora diplomata za Sankt Peterburg izabere mladića dobre fizičke građe koji ima kapacitet apsorpcije bez stajanja i fizioloških poteškoća velike količine opojnih pića (intoxicating liquor) (alkohola).
Naravno, navedene karakteristike nisu obvezne za diplomatsku misiju, ali određene specifične psihološke i antropološko-biološke sposobnosti diplomata u posebnim kulturološkim kontekstima svakako mogu biti prednost prilikom izvršavanja diplomatske misije. Stoga je na ministarstvu vanjskih poslova da strateški procjenjuje koje diplomate slati na koje misije na temelju meritokratskih načela i osobnosti diplomata koji su im na raspolaganju. Poglavlje posebno analizira sedam glavnih vrlina diplomata:
- Istinoljubivost – izbjegavati laži i manipulacije u diplomatskoj praksi. Sve ono što političari u svom djelovanju prilikom borbe za moć mogu raditi, diplomati ne mogu u svojoj praksi. Izreka ukorijenjena u um diplomata trebala bi biti: drugi mogu, ti ne! Također, ako se s pomoću laži i obmana uspije u određenoj zadaći, riječ je o neosnovanom uspjehu. Dolazi do smanjenja razine povjerenja kao što je danas slučaj s Rusijom i Zapadom o čemu već pisali (Rukavina, 2025).
- Preciznost – moralna i intelektualna (u duši i umu). Nužno je kao diplomat govoriti točno i objektivno, ali isto tako moralno točno, za što je nužno uvježbavanje verbalne i neverbalne komunikacije. Nužno je svakako izbjegavati neprijateljske odnose, čak i kad dolaze iz matične države, one se preko diplomacije moraju ublažavati jer diplomacija teži izgradnji odnosa u budućih sto godina, dok se političari vode svojim političkim bodovima za taj mjesec, tjedan ili dan.
- Mirnoća – diplomat nikako ne smije pokazivati iritaciju ili isprovociranost. Nužna je velika razina samokontrole i discipline, naročito kad je izložen lažima, obmanama, glupošću i neiskrenošću druge strane.
- Dobar temperament – potrebno je odbaciti sve osobne animozitete, predrasude, taštine, dramatizacije, entuzijazme i moralna ogorčenja. Ukratko, ne smije se biti previše uzbuđen oko i na diplomatskog posla, nego je nužna velika razina profesionalnosti i rezerviranosti.
- Strpljenje – ključna karakteristika svakog diplomata i pregovarača. Riječ je 1000 malih stvari koje diplomat mora učinit što bolje kroz svoj mandat u diplomatskoj misiji. Kao i život, diplomacija nije sprint, nego maraton.
- Skromnost – opreznost od opasnosti taštine nikad ne može biti pretjerana. Riječ je o jednoj od najopasnijih „profesionalnih bolesti“, kako u politici, tako i u diplomaciji. Ona može voditi u ozbiljne probleme, naročito ako se određene analize i predviđanja diplomata koje informiraju svoje vlade pokažu netočnima, a on ih zbog taštine ne odluči ispraviti. Zato je važna ranije navedena točnost i objektivnost kojoj diplomacija treba težiti. Taština je izuzetno opasna jer može voditi diplomata u sarkazam ili ironiju prilikom komunikacije koje proizlazi iz njegovog osobnog doživljava visoke važnosti svog postojanja. Navedeno dovodi do manjka adaptivnosti i imaginacije/maštovitosti (kreativnosti) koje su nužne za rješavanje međunarodnih izazova te izgradnju odnosa i povjerenja s državom primateljicom.
- Vjernost/lojalnost – kao vrlina je stavljena na kraj kako bi se s njom zaključilo kao krunom svih vrijednosti. Ovdje je važno naglasiti da postoji nekoliko razina lojalnosti kad je u pitanju diplomacija: svom suverenu/vladi, ministarstvu vanjskih poslova, diplomatskoj misiji/osoblju, državnim savezima i nacionalnim interesima, ali i drugi tip vjernosti/lojalnosti državi u kojoj je akreditiran kao diplomat i s kojima gradi odnose u ime svoje države. Diplomati ponekad mogu izgubiti dodir sa svojim lojalnostima, naročito ako su dugo u diplomatskim misijama, izvan matične države, stoga je uvijek nužno imati svoju državu i naciju na prvom mjestu i voditi se njenim interesima (što može biti problematično u situacijama kad nacionalni interesi nisu definirani, kao što je slučaj u Republici Hrvatskoj danas).
Harold Nicolson naglašava kako postoje još i druge vrline koje nisu na ovom popisu, poput znanja, druželjubivosti, gostoprimstva, hrabrosti, taktičnosti i drugih, međutim za autora one se samo-podrazumijevaju u diplomatskoj praksi i ne treba ih posebno isticati kao ovih sedam.
Kako ukrajinska kriza gura Europu u financijski hazard i krah liberala na vlasti
Memoari velikih diplomata
Memoari diplomata često naglašavaju karakterne osobine koje transcendiraju tehničke kompetencije. Richard Holbrooke u svojim zapisima ističe empatiju, upornost i sposobnost slušanja kao ključne vrline, dok Henry Kissinger apostrofira analitičnost, strateško razmišljanje i povijesnu svijest. Diplomati često u svojim esejima i dnevnicima opisuju idealnog diplomata kao osobu visoke intelektualne i kulturne naobrazbe, sigurnog u jeziku, sposobnog razumjeti raznolikost svjetskih kultura i mentaliteta.
Danas se sve više u suvremenim promišljanjima o diplomaciji razvija pojam diplomata kao refleksivnog aktera – osobe koja ne samo da predstavlja državu, već i promišlja vlastitu ulogu u strukturiranju međunarodnih odnosa. U tom kontekstu, idealni diplomat je i nositelj diskursa, sposoban artikulirati značenje i tumačiti kompleksne političke i društvene procese– što ga pozicionira ne samo kao tehničara moći, već i kao epistemološkog aktera.
Naposljetku, suvremeni izazovi poput digitalne diplomacije, klimatskih pregovora, kriznih misija i uloge nedržavnih aktera zahtijevaju i nove kvalitete koje bi trebali posjedovati diplomati poput tehno-političke pismenosti, agilnosti i brzog usvajanja specijaliziranih znanja, stručnosti i kompetencija. Idealni diplomat 21. stoljeća mora biti sposoban djelovati u svijetu višestrukih identiteta i brzih promjena, balansirajući između klasične diplomatske diskrecije, državnih nacionalnih interesa i nove digitalne javne vidljivosti.
Zoran Meter: Samo se idioti i geopolitički slijepci mogu veseliti Trumpovom pomaku po Ukrajini
Arhetip idealnog diplomata u literaturi nije fiksan, već evolutivan konstrukt koji je kontekstualno uvjetovan. On uključuje ravnotežu između stručnosti i morala, između strateškog uma i kulturne senzibilnosti, između institucionalne lojalnosti i ljudske empatije. Takav diplomat nije samo predstavnik države – on je čuvar mira, tumač svijeta i (su)kreator međunarodnih odnosa.
Literatura
Ban, Dominik. 2025. Psihološki profil vojnog izaslanika i izazovi suvremene vojno-diplomatske prakse. Zagreb: Fakultet političkih znanosti. Dostupno: https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg:2611
Berković, Svjetlan. 2006. Diplomacija i diplomatska profesija. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica.
Berridge, G.R. 2015. Diplomacy: Theory and Practice. 5th ed. London: Palgrave Macmillan.
Fabac, Lucija. 2025. Suvremeni diplomati i PR agenti: komparativna analiza ključnih vještina. Zagreb: Fakultet političkih znanosti. Dostupno: https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg:2630
Holbrooke, Richard. 2011. To End a War. New York: Modern Library.
Kissinger, Henry. 1994. Diplomacy. New York: Simon & Schuster.
Nick, Stanko. 1997. Diplomacija: metode i tehnike. Zagreb: Školska knjiga.
Nicolson, Harold. 1963. Diplomacy. Oxford: Oxford University Press.
Rukavina, Bruno. 2023. BESMISAO RATA IZMEĐU RUSKE FEDERACIJE I UKRAJINE. Mi portal. Dostupno: https://miportal.hr/2023/01/03/besmisao-rata-izmedu-ruske-federacije-i-ukrajine/
Rukavina, Bruno. 2024. Vanjska politika Ruske Federacije i sukob u istočnoj Ukrajini (2014.-2022.). Završni specijalistički rad, Fakultet političkih znanosti – Sveučilište u Zagrebu. Dostupno: https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg:2538
Rukavina, Bruno. 2025.Bismarck je znao odgovor: ‘Tajna uspjeha u politici? Dobar dogovor s Rusijom.’Geopolitika News.https://www.geopolitika.news/analize/bismarck-je-znao-odgovor-tajna-uspjeha-u-politici-dobar-dogovor-s-rusijom/
Sharp, Paul. 2009. Diplomatic Theory of International Relations. Cambridge: Cambridge University Press. Dostupno: https://archive.law.upenn.edu/live/files/5156-sharpdiplomatic-theory-of-international
