Na ovom, istom mjestu? Ovdje će biti taj stadion? Slijeću nam upiti od našeg sugovornika podno zapadne tribine, dok su mu oči uprte u ekran našeg mobitela. Gotovo dva sata prije prvog zvižduka na Maksimiru, u vidno polje nam je upala škvadra koja se, naoko, nije uklapala u štih fine, purgerske publike, one koja tradicionalno okupira ovu stranu stadiona, a nakon što smo čuli da ne razgovaraju na hrvatskom jeziku, bio nam je to okidač za novinarsku ćakulu.
Kako su navijači Fenera završili na ovoj tribini? Prekinuli smo njihovu priču naglim upadom dok su držali pune čaše u rukama, a iako nam nije bilo posve svejedno prići četvorici turskih navijača jer nam nisu izgledali sasvim pristupačno, naš nas je dojam zavarao. Na naše pitanje – “English, maybe?” – turska je družina na silu ispred nas gurnula njihovog pregovarača, jedinog koji se služio engleskim jezikom, a on je, pak, raširio osmijeh i zakoračio u priču.
– Znamo da imate dobru atmosferu, ali stadion je star. Bili smo u Lisabonu nedavno, na utakmici protiv Benfice, i dobili smo mjesta odmah iza klupe, sada smo negdje na vrhu tribine – govori nam Serhan, naš sugovornik, a nakon njegovih riječi smo shvatili da razgovaramo s “VIP” gostima turskog velikana u Zagrebu, i tada stižemo do trenutka iz uvodne rečenice, kada smo na bespućima interneta pronašli jedan (od “milijun”) modela novog Maksimira i pohvalili se pred Turcima budućim Dinamovim domom.
Dok su gostujući navijači, oni malo žešći, okupirali jednu petinu južne tribine, na Zapadu su se slijevala malo finija gospoda. Pola sata prije utakmice, sa stepenica iza novinarske lože počela je odjekivati neobična pjesma, koja nije zvučala “dinamovski”, a nakon što nas je taj zvuk natjerao na provjeru, ugledali smo stotinjak turskih navijača koji su se penjali i pjevušili. Da ta gospoda nije problematična, pak, zorno su nam ilustrirali mobiteli u rukama jer su tu situaciju snimali za uspomenu, a “Instagram navijači” – ruku na srce – najčešće nisu problem za snage reda i mira.
Iako se turski nogomet diči ambijentom i atmosferom, malu školu navijanja ponovno su održali Bad Blue Boysi, čija je pjesma odjekivala do Dubrave. Kulisu nije pokvario najavljivani potop s neba, koji je, eto, opet pogrešno plašio Zagrepčane proteklih dana, ali navijači “modrih” su itekako upoznati sa svim manama svog stadiona, pa su kabanice bile gotovo neizostavan rekvizit kod gledatelja. Možda je star, neudoban i nepraktičan, ali za nogometne romantičare ima nešto u ovakvim, jesenskim, prohladnim i europskim večerima na Maksimiru…
