Mate Maleš (36) sada je već dugogodišnji suputnik Nikice Jelavića. Nekoć trofejni veznjak (titula s Rijekom i Dinamom, dva Kupa s Rijekom te prvenstvo i Superkup Rumunjske u Cluju) prije nepune tri godine završio je igračku karijeru pa krenuo u trenerske vode i, kaže, “prošli život” mu baš i ne nedostaje.
– Vrijeme brzo leti, tako i igračka karijera. Osobno, puno više uživam kao pomoćnik nego kao igrač, ovakav način rada ispostavlja mi se znatno većim guštom. Puno toga možete isprobavati, organizirati, programirati… – kaže nam Maleš, koji je imao nepune 34 po završetku karijere u Lokomotivi (zima 2023.), s kojom u subotu napada Hajduk na Poljudu.
– I prije kraja karijere odlučio sam se baviti trenerskim poslom. Kad sam se 2021. vratio u Lokomotivu imao sam dogovor s klubom da ću, paralelno uz igre, polagati za A licencu pa ostati raditi u klubu. Bilo je, dakle, unaprijed pripremljeno, a onda je stigao i Jelavićev poziv za pomoćnika u omladinskom pogonu, odmah sam pristao i to je upotpunilo priču.
Nismo ga slučajno nazvali baš uoči Hajduka. Na Poljudu se javljao u dresu Lokosa, Rijeke, Zagreba… no dvije utakmice posebno pamti.
– Finale Kupa iz 2013. s Lokosima, igralo se tada na dvije utakmice. Super smo izgledali na Poljudu, tada još u onim žutim dresovima… Poveli smo 1:0, sjećam se da je bila jaka kiša i u konačnici je Hajduk okrenuo na 2:1, pa onda 3:3 u uzvratu na Maksimiru. A druga u dresu Rijeke, jedna od najgorih mojih utakmica koja ostaje u jako lošem sjećanju. Vodimo 2:0 na Poljudu, ja skrivim dva kaznena udarca, od toga drugi u 90. minuti. Dobijem crveni karton i Hajduk izbori 2:2… Kako je bilo u svlačionici? Jako grdo, ha-ha! Posebno pogledati u trenera Matjaža Keka – prisjetio se Maleš prosinca 2013., a nakon te utakmice javno se ispričavao navijačima.
Aktualne teme znatno su sretnijeg tona, trećeplasirani Lokosi slove za najugodnije iznenađenje dosadašnjeg dijela prvenstva. S obzirom na Hajdukov negativni niz, teza je da se na Poljud putuje u lijepom trenutku, no Maleš brzo pobija takve navode.
– Nikica i ja smo mladi treneri, no ne treba zaboraviti Jelinu razinu klubova u kojima je igrao. Privilegij je svima u klubu, tako i igračima i omladinskom pogonu, raditi pod vodstvom čovjeka tako velike karijere. Ja nisam nikada dosegao takve visine, no imamo iskustva i jako dobro znamo što znači ovakva utakmica. Preciznije, nema tu dobrog ili lošeg trenutka. Recimo, Varaždin je bio u super momentu prošlog vikenda, pa ipak izgubio protiv nas. Uopće ne razmišljamo o stanju i formi Hajduka, na Poljudu ćemo zaigrati protiv organizirane i opasne ekipe koju gledamo kao velike favorite. Mi ćemo ih pokušati iznenaditi, uz maksimalan respekt i opreznost.
Rezultatski gledano, zasad su dojmovi i više nego pozitivni.
– Od početka sezone imamo jasne ciljeve i planove, znamo od prilike na kojoj bismo poziciji voljeli biti. Imamo svoj stil igre i jako dobre igrače koji tu ideju mogu provesti, sada je sve na planiranju i programiranju. Uvijek si spreman za najbolje i najgore, a u našem slučaju zaista je krenulo dobro. Malo se osjetio grč u prvim utakmicama pa nismo bili na skroz željenom nivou, ali kako vrijeme prolazi, djelujuemo sve stabilnije i putujemo u smjeru spomenutih ciljeva. Ne znamo što će biti nakon 36 kola, ali sudeći po ovih sedam, zadovoljni smo uspjehom. Vlada prava obiteljska atmosferan, na svakom treningu prisutna je velika želja i motiv, no ostajemo čvrsto na zemlji i nastojimo ponizno gledati prema naprijed. Bit će zanimljivo vidjeti kamo će nas to odvesti – podvlači Maleš, uz dodatak da iz vremena provedenog u omladinskom pogonu Hajduka (2007. – 2008.) pamti “prekrasnih i radnih 9 mjeseci” prije nego što će ga nogomet odvesti na druge puteve.
