Euforija označava subjektivno i privremeno bujno raspoloženje i sreću. Naglasak je na privremenom, dugoročno nije dobar suputnik. Tako da se s njom ne treba previše družiti. Ovdje govorimo o Dinamovim navijačima koji su oduševljeni i koji na društvenim mrežama to nimalo ne skrivaju.
Ne samo na društvenim mrežama, u četvrtak se u metropoli uglavnom samo pričalo o velikoj pobjedi Dinama nad Fenerbahčeom, gdje god ste se uputili, tema je uvijek bila ista, Dinamo, Dinamo, Dinamo… Naravno da, kako se to voli kazati, loptu treba spustiti na zemlju, nije poželjno odmah tvrditi da će Modri osvojiti Europsku ligu. Da, i to smo čuli u četvrtak.
Međutim, u tom spuštanju lopte na zemlju, treba biti i objektivan, realan. Ta objektivnost i realnost govore da su Zvonimir Boban i Mario Kovačević zaista u kratkom vremenu stvorili nešto posebno. Formirali su momčad koja je pokazala da se može nositi s moćnim europskim nogometnim snagama, da je u stanju pobjednički ući u svaki nogometni prostor onih za koje se misli da su jači i bolji od maksimirskog društva. Modri su prezentacijom protiv Turaka odagnali sve sumnje.
Kojih je bilo ne samo kod navijača, već i kod nekih nogometnih stručnjaka. Ne znači da će ova momčad sad na svakoj utakmici izgledati kao protiv Fenera, da više neće gubiti, ali da su već sada sagrađeni temelji koji će dugoročno držati modri klub na visokoj razini vrijednosti, definitivno stoji. Dinamo nije pobijedio samo Fener, trijumfirao je nad svim sumnjama i mogućim dvojbama oko kvalitete ove momčadi. Kompletan hrvatski nogomet ima pravo biti ponosan zbog onoga što je na terenu u srijedu ponudio Dinamo. Boban i Kovačević su nešto najbolje što se maksimirskom klubu moglo dogoditi. Sljedeće ‘najbolje‘ trebala bi biti izgradnja stadiona.
Mnogo priča može se ispričati o ovom Dinamu. Recimo, ona o napadačima, o špicama. Dion Drena Beljo je doveden kao prva špica, Sandro Kulenović je bio druga, a Monsef Bakrar je doveden kao – treća. U dosadašnjem dijelu sezone taj trojac je ukupno u svim natjecanjima, SHNL, Kupu i Europskoj ligi, postigao – 18 golova! Kulenović sedam, Beljo šest i Bakrar pet…
Nama se to čini kao čudesan podatak. Uz svu dobru volju ne možemo se sjetiti da su na tako malom uzorku utakmica Dinamovi napadači ikada zabili toliko golova. Naravno, Bakrar ne igra špicu makar to jest, on zabija s krila, ali to ništa ne mijenja u ovoj konstataciji. Kad se još nadoda da Kule i Bakrar nisu prve opcije, da su ‘čuvari klupe‘, a da su njih dvojica ukupno mreže tresli 12 puta (Kulenović svakih 37 minuta, Bakrar svaku 31 minutu), onda ti statistički podaci dobivaju na još većoj težini.
Ili recimo priča o Arberu Hoxhi… Čovjek je došao zapravo iz ‘trećeg plana‘. Prije ljetnih priprema čak se i špekuliralo s njegovim mogućim odlaskom. A onda je u dvije najvažnije utakmice dosadašnjeg dijela sezone bio jedan od najvećih junaka. Na Poljudu igrač utakmice sa spektakularnim golom, u Maksimiru asistent i jedan od najboljih na terenu. U samo četiri dana, Arber je postao hit, ovog trenutka ne vidimo tko bi ga mogao maknuti iz udarnog sastava. Ne sjećamo se ijednog igrača koji je u tako kratkom vremenu na takav briljantan način iskoristio dobivenu priliku.
A Miha Zajc? U gradu pod Marjanom protiv Hajduka je debitirao u SHNL-u, bio je jedan od onih koje volimo nazivati ‘faktor X‘. U srijedu je debitirao u plavom dresu u Europi, sve se ponovilo. Kakav je to samo sjajan veznjak, stabilan, igrački mudar, svestran. Sasvim je realno očekivati da će ga izbornik Slovenije Matjaž Kek imati u vidu.
Poseban ‘štiklec‘ zaslužuje i Bruno Goda. Došao je u Dinamo nekako na mala vrata, očekivalo se da će zapravo biti alternativa na lijevom boku. Kad ono, Bruno se pretvorio u – zvijer! Naš je dojam da igra nogomet života, priznajte, tko je mogao predvidjeti da će baš on iskočiti u prvi plan, da će biti jedan od temelja modre obrane.
A kakav je samo sjajan izbor Zvonimira Bobana bio Škot Scott McKenna. Čovjek igra na razini najboljih europskih stopera, stekne se dojam da ne može izgubiti niti jedan duel. Moris Valinčić na desnom boku ‘rastura‘, Mateo Lisica je sve bolji i bolji, kao i Sergi Dominguez, Dejan Ljubičić je veznjak visoke klase…
Selekcija igrača koji su došli u plavi dom ovoga ljeta bila je, sada se to može kazati, izvanredna. Dinamo je u kratkom razdoblju u hrvatskim okvirima postao svijet za sebe, s realnom vjerom da će ove sezone u Europskoj ligi daleko dogurati. Ne zaboravite, ova momčad se još uigrava, Kovačević je tek na prvom poglavlju svoje maksimirske trenerske knjige.
