Biti dio kluba kao što je Dinamo donosi puno dobra i privilegija. Biti dio maksimirskih aktera ima i nuspojava. Jedna od najjačih je medijsko-javni pritisak sa sadržajno raznolikim tretmanom. Ukoliko se ta klackalica, koja je pretežito nelogičnih konstrukcija, ne podnosi dobro, onda treneri, igrači, upravljači lako mogu podbaciti, odnosno činiti krive poteze. Kad je svlačionica puna novih igrača, s dosta mladih, kad je na klupi novi akter bez značajnijeg iskustva tih razina, proces prilagodbe novim odnosima postaje kompliciraniji. Da bi se to lakše apsolviralo, nužno je da upravljači kluba imaju jasne ideje i način kako tome pristupiti…
Nakon svekolikih pretumbavanja u Maksimiru po svim linijama kluba, a nakon debija u Euroligi, može se kazati da je temeljna faza te prilagodbe novim putovima uhvatila dobar ritam. Za trenera, momčad i upravljače kluba. Oni su, svaki u svojoj domeni, vrlo brzo osjetili te glasovite domaće promjene raspoloženja. Jer proces preoblikovanja Dinamove zbilje broji tek 50-ak dana natjecateljskog staža. S obzirom na dimenziju promjena, dojmljivo je da su uspjeli održati nužnu stabilnost i samopouzdanje u takvom intenzitetu kolopletu tretmana…
Sredinom kolovoza novi Modri dobili su tretman impresivnih potencijala, koje možemo sublimirati u kvalificiranju jednog beka kao Herkula i zicer za rješenje reprezentativnih kroničnih boljki. Niti mjesec dana kasnije Herkul je pao, kao i fantastičnost potencijala kadra i njihova trenera. Remi u Varaždinu bila je indicija (2:2), a poraz od Gorice (1:2) dokaz puno promašenih investicija i krivih povjerenja struci. I da, “trener je dobar čovjek, ali na klupi neće dugo, Dinamu treba netko jači. Dovedeni igrači nisu ni blizu zaslužnicima koji su otišli, ne možeš s igračima Istre i rezerve u Rijeci nadoknaditi te klase, niti s otpisanim igračima izvana koji ne bi došli tu da nešto vrijede…”. Reklo bi se kao slogan promo spota nekadašnjeg Jugotona, “pokvarena ploča…”…
Da se nalazimo u zoni ponavljanja stereotipa, afirmacije laičkih pristupa u odnosu na logičke postavke nogometa, nije trebalo (do)čekati ispite “istine” na Poljudu i na startu Euro lige.
Ako je ova faza proces stvaranja momčadi za novi dugoročniji (3-4 sezone) ciklus, a tako je najavljena, onda se provjere stanja procesa ne obavljaju nakon mjesec-dva dana. Logično je da prva analiza uslijedi u pauzi prvenstva. Imperativno je da najznačajnija provjera dinamike razvoja momčadi i trenerova potencijala uslijedi na kraju sezone. Ako se nekome daje povjerenje, na klupi i u svlačionici, znači da postoje određeni argumenti za to. Podrazumijeva to onda razuman vremenski okvir da se to povjerenje opravda…
Sukladno okruženju u kojem djeluje naš nogomet, dobro je zbog javnosti i podrške koju će davati Modrom projektu, da je Dinamo jasno naznačio pobjedom u Splitu te igrom kojom je nadigrao Fenerbahče, kako prva faza napredovanja ide u obećavajućem smjeru. Reakcija na poraz od Gorice i pet izgubljenih bodova u dva kola ukazuje da su u klubu ostali mirni te su tu racionalnu stabilnost prenijeli na momčad. Mlađi igrači i brojni novaci, i trener, mogu teško živjeti negativu bez posljedica na svoja izdanja, ako ih netko u pravom trenutku ne zaštiti. Kroz ishode nakon zasluženog poraza od Gorice prepoznaje se da je taj pristup dobro odrađen…
Je li zato Kovačevića momčad djelovala tako uvjerljivo na Poljudu i protiv Fenera? Dijelom da, ali uvjerljiv je dojam kako ona ne bi mogla biti tako razigrana da nema one potencijale koji su doprinijeli da ih se selekcionira. Dinamo ne bi bio danas u (pretjerano euforičnom) tretmanu da struka u protekla tri mjeseca nije obavila kvalitetan temeljni posao homogeniziranja grupe, uigravanja momčadi kako bi bila kompaktna, brža i okomitija u igri, agresivnija i ritmom intenzivnija. Ne može se igrati protiv jačeg europskog suparnika onako kako je to činio Dinamo zato što postoji glad za uspjehom i euro motivacija. To su začini najvažnijem, onom što smo prije naveli u tehničko-taktičkom smislu.
Kovačević ima jasnu ideju igre. To je tehnički nogomet usmjeren u ofenzivni pristup. No, da bi se to moglo igrati, morate imati odgovarajuće igrače. Dinamo je u radikalnoj renovaciji kadra osigurao i igrače koji znaju igrati, i igrače s iskustvom predvođenja grupe i pogotovo mlađih i još u razvoju, ali čija glad i motivacija za uspjehom pune energijom sve ostale. No, iznad svega strše dvije nove vrijednosti kadra. Prva je karakternost igrača sklonih kolektivnom pristupu. Druga je strukturiranost potencijala i moći. Ovaj Dinamo ima brže igrače po bokovima, koji donose dubinu, pa to olakšava posao onim igračima koji su prioritetno tehnički bolji da ubrzaju protok lopte i samim time ukupnu igru momčadi.
Sve se to vidjelo protiv Turaka. I kolektivni pristup, i brzina napada, i kvalitetno razigravanje veznog reda kao i povezivanje posljednje i prednje linije kroz pas, ali i kompaktnost. Fener praktički nije stvorio ozbiljnu priliku, a to je, uz čvrstu posljednju liniju, zasluga i ofenzivnog dijela momčadi koji doprinosi defenzivi. Kovačević je pak dao dodatan prilog uspješnosti debija u Europi i svojim idejama logičnim izmjenama, s tri nova svježa napadača… Kolektivni duh isto ima svoju simboliku, u snažnom zagrljaju Bakrara i Lisice, dva naoko konkurenta, nekoć suigrača u Istri (kao i Beljo i Valinčić). Bakrar već dva puta mijenja Lisicu i daje “teške” golove. Lisica se u te dvije utakmice istaknuo, uz akciju kod prvog gola Belje, s ogromnim doprinosom u bloku, pomoći Valinčiću i više prodora po boku. Svatko radi svoj posao i svi su važni. U samo osam utakmica Kovačević je koristio već 24 igrača. U listu strijelaca upisalo ih se devet. Kolektivna priča.
Dakako, svi koji poznaju i priznaju logičnosti nogometne igre, znaju da će pogotovo momčad u procesu razvoja i sazrijevanja imati uspona i padova. No, ovaj dvoboj s Fenerom je sada ipak praktički naznačio mijene percepcije o potencijalu, jer su neka teorijska očekivanja dobila prvu domaću, ali i europsku potvrdu. Trebat će proći još puno toga, i potvrda i podbačaja i borbi, da se (ako!) dosegne razina onog što će biti vjerodostojni pokazatelj uspješnosti zauzetog puta, a to je kontinuitet.
