U životu je sve stvar percepcije… Kako gledate na sebe, stvari, događaje i ljude određuje vas više od okruženja u kojem ste rođeni. Mnogo je ljudi rođeno s dušama zmajeva, no dopuste da ih ovaj svijet uvjeri da su gušterice. Odreknu se krila i prije nego što ih pokušaju raširiti.
Jedan čovjek koji je sebi odavno dokazao da zna letjeti ove je godine stigao na kušanje vina u Jelsu. U svijećama osvijetljenu konobu došao je sa suprugom, obitelji i prijateljima. Uglađeni, pristojni ljudi… Doduše, čovjeka smo na prvu primijetili samo energetski, teško je ne osjetiti nekoga tko leti kroz život. Ali među mlađim pripadnicama toga društva od osam ljudi nalazilo se stvorenje čiju smo pozornost željeli koristiti kao vjetar pod našim krilima, barem na sat…
U jednom trenutku je gospodin s energijom zmaja pitao: “Gdje ste išli u školu za sommeliera, ako ste toliko dobri?”
“Ovdje u konobi i na YouTubeu, danas se plaćaju diplome, znanje je besplatno”, bio je refleksni odgovor. Ispostavilo se da je gospodin nagrađivani novinar i poduzetnik Mark Little, čovjek koji je u više navrata krojio sadašnjost i budućnost novinarstva. Nismo mogli propustiti priliku da vam prenesemo njegovu priču.
Little je novinarsku karijeru započeo u The Sunday Business Postu, a 1991. prelazi na Raidió Teilifís Éireann (RTÉ) News and Current Affairs kao TV reporter, nakon što se javio na oglas u novinama.
Potom 1995. postaje prvi RTÉ-ov dopisnik iz Washingtona, gdje ostaje do 2001., nakon čega se vraća u Dublin kao dopisnik za vanjske poslove i osvaja nagradu TV novinar godine na ESB National Media Awards.
Tijekom rada za RTÉ intervjuirao je američke političare poput Billa i Hillary Clinton te Baracka Obame, vodio dokumentarce “Tko se boji islama?” (2006.) i “Američki san: Još živ ili već mrtav?” (2008.). Izvještavao je iz područja pogođenih ratom i katastrofama diljem svijeta. Od 2002. do kraja 2009. bio je suvoditelj utjecajne tv-emisije “Prime Time” koja se emitira od 1992, do danas, a obrađuje aktualne događaji i glavna društvena pitanja u Irskoj, uglavnom sa “živim” nastupima političara. poduzetnika, komentatora.
Nakon toga slijedi novi korak: napušta RTÉ kako bi 2010. razvio projekt digitalnog novinarstva – Storyful. ‘Skočio‘ je i do Twittera, gdje je bio potpredsjednik za Europu, a kasnije i glavni direktor za Irsku. To je trajalo do 2016., kada je (su)osnovao Neva Labs, kasnije preimenovan u Kinzen, tvrtku sa sjedištem u Dublinu, odnosno platformu koja bi pomagala u identificiranju štetnog sadržaja i „prijetnji u nastajanju“ na video streamingu.
Kinzen je 2022. preuzeo Spotify; mediji su tada pisali kako “Kinzenova tehnologija kombinira strojno učenje i ljudsku stručnost – potkrijepljenu analizama vodećih lokalnih akademika i novinara – kako bi analizirala potencijalno štetan sadržaj i govor mržnje na više jezika i zemalja, što će pomoći Spotifyju da bolje razumije krajolik zlostavljanja i identificira nove prijetnje na svojoj platformi.
U razgovoru s Markom Littleom kroz njegove se odgovore provlači zajednička nit: “Život je škola.”
No najprije smo ga pitali – zašto posjećuje Hrvatsku? Bio je ovdje najmanje dvaput.
– Znam da vjerojatno svaki posjetitelj kaže isto, ali kao Irac osjećam se kao kod kuće u Hrvatskoj. Smatram da su Hrvati otvoreni prema strancima, ali ponosni na svoju kulturu i nasljeđe. Hrvati su duhoviti i velikodušni i nagrađuju posjetitelje koji obraćaju pažnju na njihovu povijest. Naravno, moram spomenuti hranu, vino i prirodne ljepote zemlje. Mislim da se nikada nisam osjećao tako opušteno kao dok sjedim pored tirkiznog Jadranskog mora, jedem svježu ribu, pijuckam čašu dalmatinskog vina i slušam cvrčke u borovima. Raj na zemlji!
Koje ste ključne lekcije naučili radeći na “Prime Timeu”, posebno u ulozi suvoditelja?
– Jedna od najvećih lekcija koju sam naučio kao televizijski voditelj bila je imati hrabrosti slušati. Prečesto u razgovorima brinemo o tome da zvučimo pametno, dok je najveći dar koji možemo nekome dati naša potpuna pažnja. To je također način na koji učimo.
Možete li opisati svoja iskustva izvještavanja iz ratnih zona, poput Iraka i Afganistana? Kako su ona oblikovala vaš pogled na novinarstvo?
– Naučio sam dvije stvari u ratnim zonama. Prva je bila razlika između preživljavanja i otpornosti. Neki ratni izvjestitelji jednostavno žive iz dana u dan, pokušavajući ne biti ubijeni. To je preživljavanje. Ali ako želite provesti dugo vremena u blizini bojišta, morate se svakoga dana probuditi i biti u redu s rizicima s kojima se suočavate. To je otpornost. To je također velika životna lekcija!
Ono što sam naučio o novinarstvu u ratnim zonama jest da nam ne trebaju samo strani dopisnici poput mene – koji uskaču u zemlju na nekoliko dana i odlaze. Trebamo više ljudi koji dolaze iz zemlje u sukobu i koji mogu pružiti točniji i empatičniji prikaz stvarnosti.
Što vas je inspiriralo da 2010. osnujete Storyful, prvu svjetsku društvenu novinsku agenciju? Koje su bile vaše ambicije i izazovi na početku?
– Moja motivacija za stvaranje Storyfula bila je pomoći ljudima da odvoje vijesti od buke društvenih mreža. Ali također sam želio osigurati da novinarske vještine prežive u doba nadljudske tehnologije. Tek nakon što sam napustio udoban posao na televiziji shvatio sam koliko sam bio nespreman kao poduzetnik. Ti rani dani bili su najteži u mojoj karijeri. Ali patnja je učinila uspjeh Storyfula još slađim. Opet, još jedna lekcija za dobar život!
Tijekom vašeg vremena na Twitteru (2015. – 2016.) kao potpredsjednik za Europu, a kasnije i kao direktor za Irsku, koje ste ključne inicijative vodili? I što vas je potaknulo da napustite tu ulogu? Kako vam se sviđa način na koji se Twitter, sada X, promijenio otkako ste bili jedna od ključnih osoba tamo?
– Imao sam strastvenu ljubavnu vezu s Twitterom pa je rad u toj tvrtki bio posao iz snova. Ono na što sam najponosniji tijekom svog vremena u tvrtki bilo je raditi na tome da Twitter postane javno dobro u najvećim europskim gradovima, pomažući u pružanju javnih informacija građanima. Ono zbog čega žalim jest to što je Twitter na kraju uništen vlastitim algoritmima, koji su završili promoviranjem najekstremnijih stavova u našim društvima. Mislim da je X logičan zaključak toga.
Kako ste razvili Neva Labs, kasnije poznat kao Kinzen, i na koji se način taj koncept razlikovao od Storyfula?
– Kinzen je bio eksperiment da vidimo možemo li običnim građanima dati alate da kontroliraju vlastite vijesti. To je bio pokušaj da se vještine naših novinara iz Storyfula prenesu na ljude poput vas i mene. Da bismo to postigli, spojili smo umjetnu inteligenciju s novinarstvom starog kova, što je još 2016. bila radikalna ideja. I dalje mislim da smo s ovim eksperimentom bili ispred svoga vremena!!
U jednom podcastu ranije ove godine rekli ste da “neki mladi Amerikanci ne žele demokraciju, žele slobodu”. Kako u tom kontekstu definirate “slobodu” i koja je, po vašemu mišljenju, razlika koju mladi prave?
– Mislim da živimo u trenutku kada su mladi ljudi duboko otuđeni od vladajućih struktura, i u SAD-u i u Europi. I zato podržavaju bilo kakav oblik radikalne promjene, bilo da je lijevo ili desno, demokratsko ili autokratsko. Mislim da “sloboda” obuhvaća tu čežnju za nečim novim. Ali ta “sloboda” još nije koherentna filozofija. Bilo bi pogrešno misliti da su mladi konzervativni ili ideološki. Oni su suprotno:.
Govorili ste o “novoj kontrakulturi” koja se pojavljuje u SAD-u usred dolaska Trumpa 2.0. Što karakterizira tu kontrakulturu i kako se ona razlikuje od tradicionalnih američkih političkih vrijednosti?
– Mladi ljudi pokreću ovu buntovnu kontrakulturu, a podsjeća me na prosvjedni pokret iz 1968., koji je razbio vrlo konzervativna društva u SAD-u i Europi. U Americi ova kontrakultura priziva stari pojam granice i bitku između odmetnika i šerifa. Ovo je doba odmetnika. Šire gledano, kontrakultura je odbacivanje institucija i stručnjaka. Ubrzana je dinamikom tehnologije. I mislim da je to želja mladih za više autonomije i slobode u njihovim životima.
Spomenuli ste da mnogi Trumpovi glasovi mogu biti “posuđeni” MAGA pokretu. Što mislite da to implicira o dugovječnosti i iskrenosti tih političkih veza?
– Mladu kontrakulturu možda trenutno oblikuje desničarska politika unutar “Make America Great Again”, djelomično zbog trajne reakcije na COVID ograničenja i ekonomsku nesigurnost. Ali mislim da bi ta kontrakultura mogla na kraju pokrenuti lijevo-populističke pokrete koji mogu ponuditi uvjerljiviju viziju dinamične budućnosti od postojećih liberalno-demokratskih stranaka.
Teško je sa sigurnošću predvidjeti budućnost, i kod nas i u svijetu, no bez grama sumnje može se tvrditi – krojit će je oni koji se ne boje učenja i testiranja samih sebe, naročito na korist cijelog društva.
