Abdoulie Sanyang je početkom sezone zasluženo preuzeo sve naslovnice. Svojim se izvedbama prometnuo u najboljeg igrača Hajduka, a tome u prilog govori i statistika. Naime, u 9 utakmica je zabilježio po tri gola i asistencije i baš se činilo kako pod Gonzalom Garciom igra nogomet života. Sve to vrijeme prisutne su bile nade da će ostati zdrav, jer upravo zdravlje mu je zakočilo karijeru i glavni je razlog zbog kojeg se nije razvio kako je trebao. Kod njega doista vrijedi ona “Da nije ozljeda, danas bi bio…”.
No, nažalost, ta sklonost ozljedama, odnosno “staklenost” očito mu je kakav feler kojeg se ne može riješiti. Recimo, bio je jedan od 11 hajdukovaca u prvoj reprezentativnoj akciji, igrao dvije utakmice za Gambiju i vratio se na trening Bijelih pred utakmicu s Varaždinom. Činilo se da su se s tih okupljanja svi Garciji vratili zdravi, ali to, nažalost, nije bilo tako. Kazao je Urugvajac kako su stradali baš Bamba i Pajaziti, jedini dvojac kojemu se takvo što nije smjelo dogoditi. Ipak, igrao je Bamba drugo poluvrijeme u porazu od Varaždinaca i prvo u derbiju. Očito načet, bolio ga je, i još uvijek ga boli kvadriceps, butni mišić u koji je dobio udarac. Postavlja se pitanje je li uopće bila potreba da u takvom stanju nastupi, a tu dolazimo i do problema što je i takav, polu spreman, bio uvjerljivo najopasniji Hajdukovac u posljednje dvije utakmice.
Između redaka je nekako Garcia provukao još ranije da Bamba ima problema koje vuče iz reprezentacije, a uoči Lokomotive je potvrdio u da još nije poznato koliko će izostajati. Spomenuo je i vremensku odrednicu od par tjedana, a to bi bilo zaista pogubno i za Hajduk i samog igrača. Ima na krilima širine. Valjda Šego, Rebić, Brajković, Almena i Durdov mogu pokriti taj vjerojatno duži izostanak, ali nitko od njih, izuzev možda spremnog Rebića, nema toliko izraženu brzinu i prodornost. Bambin problem jesu odluke u završnici i to je vjerojatno još jedan razlog zbog kojeg ne igra u nekom boljem klubu. Uz, naravno, zdravstveni karton. Pokazalo se, inače, da je “dizelaš”, odnosno da mu treba vremena kako bi uhvatio ritam, a prošlost je pokazala da ga nakon ozljeda teško hvata. Pokaže li se zaista točnim da Bambe neće biti par tjedana, nameće se i pitanje je li on Hajduku dao svoje čak za ovu polusezonu. Važno je sada da se ne ugasi potpuno. Izgubio bi tako Hajduk najboljeg igrača dosadašnjeg dijela sezone, a sudeći po prošlosti lako je moguće da se to i dogodi. U prethodne dvije utakmice Gambijac nije ličio na sebe, kao da je naglo pao. Sumnjalo se već na pad forme, ali sada je jasno da je posrijedi zapravo ozljeda. Opet ta ozljeda, ona koja ga usporava kroz cijelu karijeru. Probao je očito u dogovoru s Garciom pomoći, stisnuti zube, ali vidjelo se da to nije to.
Hajdukovom taboru preostaje tek nada da pauza ipak neće biti toliko duga i da će Bamba čim prije natrag u trenažni proces. Dobio je u međuvremenu opet poziv u reprezentaciju, ali je upitno hoće li se odazvati obzirom na zdravstveno stanje. Pauza još uvijek nije definirana, ali se prema Garcijinim riječima tek treba ustanoviti. Govorili smo već o negativnom utjecaju reprezentativnih poziva na Hajdukov ritam koji je već jednom narušen količinom igrača koja je izostajala, a ovo je zapravo i najveći udarac koji je Hajduk mogao dobiti. Jer, Bamba je na početku sezone bio najveće pojačanje Bijelih. Bio je zdrav i spreman, što lani nije bio slučaj pa ovaj posljedično nije ni mogao igrati svoj najbolji nogomet.
Ima Gambijac tu elitnu brzinu, ali tijelo ga očito jednostavno ne sluša i sada se tu može već pričati o ozbiljnom problemu. Ne može Sanyang uhvatiti kontinuitet i to ga najviše muči. Odradi par utakmica na vrhunskoj razini, a onda dođe ozljeda. I tako u krug. Bijelima samo preostaje nada da neće do kraja izgubiti Bambu u igračkom smislu, da potpuno ne nestane, kao što je bio slučaj lani. Problem je jedino što prošlost po tom pitanju baš i nije na njegovoj strani…
