Prema posljednjim dostupnim podacima, u Bosni i Hercegovini raste potrošnja lijekova za smirenje i antidepresiva.
Podaci za prošlu godinu još nisu objavljeni, no oni iz 2023. pokazuju da je u odnosu na 2021. povećana potrošnja antidepresiva, anksiolitika te hipnotika i sedativa. Samo u 2023. u BiH je na antidepresive potrošeno 10.883.995,94 KM, na anksiolitike 13.051.675,65 KM, a na hipnotike i sedative 2.176.882,28 KM.
Prema izvješću Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, najveći udio unutar grupe antidepresiva imali su escitalopram, sertralin i paroksetin.
Kratkotrajna pomoć, ali i velika opasnost
Iako mnogi posegnu za tabletom kako bi brzo riješili probleme, stručnjaci naglašavaju da to nije rješenje. Najčešće se koriste Lexilium, Apaurin, Xanax i slični lijekovi. Kako ističe neuropsihijatar i sudski vještak prof. dr. sc. Abdulah Kučukalić, oni brzo i učinkovito djeluju na smanjenje straha, tjeskobe, panike i nemira, no zanemaruje se druga strana – stvaranje ovisnosti i neželjenih učinaka.
„Treba jasno znati koji lijek, u kojoj količini i koliko dugo. U suprotnom dolazi do toga da pacijenti uzimaju sve veće količine, razvijaju ovisnost i toleranciju, pa posežu za sve većim dozama, što može dovesti do trovanja, kome pa i smrti“, upozorava Kučukalić.
Među neželjenim učincima spominje se jaka sedacija koja može uzrokovati pad kognitivnih funkcija, gubitak svijesti pa čak i iznenadni zastoj srca.
Ovisnost već nakon mjesec dana
Premda se lijekovi u ljekarnama ne mogu kupiti bez recepta, gotovo svako kućanstvo ima kutiju Apaurina, Lexiliuma ili Xanaxa. Nerijetko ih propisuju liječnici zbog drugih zdravstvenih tegoba, no dio pacijenata ih ne koristi, pa ih kasnije dijele članovima obitelji.
„Ako se anksiolitici uzimaju duže vrijeme, bez nadzora liječnika, vrlo lako dolazi do razvoja ovisnosti. Postoje ljudi koji ih koriste cijeli život, vjerojatno u malim dozama, ali oni se ne bi smjeli uzimati duže od mjesec dana jer već tada nastupa ovisnost“, ističe Kučukalić.
Kako prestati s uzimanjem
Prema njegovim riječima, lijekove ne smije naglo prekinuti jer to može izazvati apstinencijski sindrom, epileptične napade pa i komu. Dozu treba smanjivati postupno, prema unaprijed određenoj shemi.
Simptomi ustezanja često su jači od onih zbog kojih je terapija uopće započeta – nesanica, strah, nemir, drhtavica, znojenje i drugi.
U težim slučajevima, kada osobe uzimaju iznimno velike količine, nužna je bolnička skrb. „Tada ih smještamo u Zavod za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo“, zaključuje neuropsihijatar prof. dr. sc. Abdulah Kučukalić.
