Nakon triju tema vezanih uz rat, u večernjem programu 8. Mediteranskog festivala knjige došlo je vrijeme i za opuštanje, uz prvu knjigu u kojoj su prikupljeni i objavljeni stihovi Zlatana Stipišića Gibonnija objavljenu pod naslovom “Bandire potonulog carstva” (Dallas), a koju je uz autora i autora ilustracija Mladena Čulića predstavila Tanja Mravak. Očekivano, ova promocija bila je najposjećenija na 8. MFK.
“Sve je nastalo spontano, posredstvom Ive Šćepanovića javili su mi se iz Portorika, preveli pjesme na španjolski i objavili knjigu. Jedinu zbirku sam objavio 1994., “Dvije duše”, ali na Brailleovom pismu”, rekao je Gibonni. Imao je i nekoliko prijevoda na češkom i francuskom.
Gibonni je svjestan da pjesme koje su nama razumljive ne moraju biti ispravno shvaćene i u drugim kulturama. Zbog toga je očekivao da bi mu stihovi mogli biti bolje primljeni u nekoj od mediteranskih zemalja, ili onima na koje je Mediteran utjecao, poput Latinske Amerike. Nakon objave zbirke u Portoriku Gibonni je dobio odlične recenzije, a pozivan je i na tamošnje fakultete.
“Bandire potonulog carstva” su objavljene dvojezično, na hrvatskom i španjolskom, i zbirku čine 31 pjesme po Gibonnijevom izboru.
“Uvijek sam mislio da ako iz pjesme izbaciš glazbu, ona mora nuditi nešto sasvim drugo, i mora funkcionirati samo sa stihovima”, kaže Gibonni, a Mravak je potvrdila da su njegove pjesme, dok se “samo” čitaju, nose sasvim novi senzibilitet, i pokazuju da puno dublje promišlja stvarnost nego uz glazbu i aranžmane. Zapravo, kaže Tanja Mravak, mnoge od njih nose čak i žensku notu.
“Zanimala me uvijek ženska strana, postoje mitske majke u Dalmaciji koje mogu napraviti salatu za osam ljudi od jedne pome, zanimala me ta ženska snaga. Kao kad netko maltretira kvart, pa nečija mater izleti iz portuna i zavede red kako nijedan otac ne može”, kaže Gibonni.
Mladen Čulić je autor slika koje se nalaze u knjizi, između španjolskog i hrvatskog dijela, a inspirirane su Gibonnijevim stihovima.
“Imena slikama sam davao po Gibonnijevim stihovima, a da u glavi nisam imao njegovu glazbu, nego baš tekstove”, rekao je ovaj splitski slikar. Kako je objašnjeno na promociji, Gibonni nije sudjelovao u izradi tih slika, nego ih je otkrio znatno nakon njihovog nastanka.
S obzirom da su pjesme prevedene na španjolski, postavilo se i pitanje koliko je bilo moguće duh jezika na kojem su pisane prenijeti na drugi jezik, no Gibonni kaže da se “dao u Božje ruke”, a od boljih poznavatelja španjolskog doznao je da taj prijevod jest “uhvatio” njegov duh.
U knjizi su objavljene i tri potpuno nove pjesme na engleskom, na kojem su izvorno napisane, a za koje autor kaže da mu se činilo da na tom jeziku može reći nešto sasvim drugo od onih pisanom na hrvatskom. Opisujući svoj način rada, Gibonni kaže da uvijek prvo piše glazbu, a onda kroz tekstove “traži čovjeka u sebi”.
Objašnjavajući svoj čitateljski ukus, Gibonni kaže da mu nije stvar samo u tome što mu knjiga govori, nego i kako je izvedena, a spreman je i poljubiti knjigu kad u njoj nađe neku rečenicu koja ga osvoji.
“Uvijek sam doživljavao knjigu kao ulaz u neki drugi svijet, izlaz ili bijeg iz našeg ponekad nelogičnog svijeta u nešto plemenito”, kaže, da bi na kraju promocije odrecitirao svoju dosad neobjavljenu pjesmu “Matera”.
Moja reakcija na članak je…
