Novinar i kolumnist Nino Đula, zamjenik glavnog urednika Jutarnjeg lista, dubrovačkoj je publici večeras, u predvorju Kazališta Marina Držića, predstavio svoje crteže nastale na radnom stolu.
– Svi koji odu iz Grada, zbog posla ili drugih obveza i životnih situacija, Grad nose sa sobom. I na neki način se u njega stalno vraćaju, kao Nino sa svojim crtežima. A, oni koji dođu u Grad, poput naših biskupa, kad odu uvijek govore da nema većeg grada od Dubrovnika – rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković otvorivši izložbu.
„Inspiriran duboko usađenim sjećanjima, koja je s vremenom prekrila prašina, Nino poseže za blok-papirom, kartončićem ili čak salvetom i spontano započinje svoj likovni izraz. Nije li to Đulin bijeg od svakodnevice ili nostalgična reminiscencija Grada koji samo još u detaljima opstaje, a njegovom maštom iskreno i realistički se otvara pred nama na ovim zapisima koji iskreno govore o Dubrovniku.
U moru tih sićušnih zapisa, kada kažem 52 slike, ne opisujem točan broj izložaka, već tih malih čestica mozaički složenih u jedno, gotovo ikonografski spojenih po nekom afinitetu i motivu pripadnosti. Poneke su sličice dualistički prikazane, ali uvijek vođene raspoloženjem i senzibilitetom autora”, riječi su Andrije Seifrieda.
Seifried dodaje kako je Đula, kao ‘fetivi Dubrovčanin‘, opsjednut Gradom pa mu tako, i u dokolici svakodnevnog posla, Dubrovnik postaje vid relaksacije.
„Zbirka izložaka nosi samo jedan nazivnik ‘Dubrovnik‘, slikan potezom i duktusom vizionara Grada kojeg voli, nosi ga iz djetinjstva i crta energijom slikarskog ljetopisa ‘svog vremena‘ i svoje (ne)sreće u njemu, slikarskim domišljajem i osmišljanjem bez granica”, navodi Seifried, među ostalim.
Uz zahvalu okupljenima, Đula kaže kako, iako je doma, nije navikao biti u središtu pažnje. Uoči izložbe, govoreći o mjestu gdje izlaže svoje crteže, izjavio je za Dubrovački vjesnik: „Osjećam da je baš tu negdje između teatra i Svetog Vlaha moje formativno ishodište. Naravno, i nekih 200 metara dalje, u Sigurati, gdje su i danas moji mama i tata koji su me otpravili u, mogu sada na pola stoljeća suditi, zaista lijep i kreativan život”.
Izložba „Zapisi s radnoga stola” bit će otvorena do 20. listopada.
