Naravno da je zalazak sunca najljepši baš u vašem gradu, mjestu, s vaše terase, balkona ili plaže na kojoj se kupate. O tome uopće nema rasprave.
Ali, kad bi se biralo mjesto u nekom gradu odakle je, konsenzusom, ili barem mišljenjem većine, zalazak sunca najljepši, i usput više nego zgodan za “prodat priču” gostima, gdje bi to bilo?
Zadar je fenomenalnu stvar napravio sa svojim Morskim orguljama i Pozdravom Suncu; okretanje Zemljine kugle i trenutak kad nam to okretanje ostavlja Sunce ispod horizonta, da svane i zađe nekom drugom, oni su pretvorili u tako dobru priču… Evo kako je sami predstavljaju na stranicama Turističke zajednice, gdje za Morske orgulje kažu: “Umjetnički glazbeni objekt i eksperimentalni glazbeni instrument koji divne zvukove i melodije stvara snagom ljuljanja morskih valova. Instalacija izgleda kao niz širokih stuba koje vode u more, a koje pod sobom kriju dovitljivu konstrukciju. Poznati arhitekt Nikola Bašić osmislio je genijalni sustav rezonantnih komora koje proizvode sinkopirane, uvijek nove melodije, koje istovremeno smiruju i uzbuđuju bezbrojne začuđene i zadivljene posjetitelje te ih privlače da se opuste i ostanu na rivi satima (…).
A Pozdrav Suncu je “još jedna instalacija ovog briljantnog arhitekta koja simbolizira ljudsku komunikaciju s prirodom. Ovaj uzbudljivi spomenik sastoji se od 300 višeslojnih staklenih solarnih ploča, koje tijekom dana apsorbiraju sunčevu energiju, a nakon zalaska sunca stvaraju spektakularnu svjetlosnu predstavu uz more”.
Ima li Split jedno takvo, sjajno promišljeno i organizirano mjesto? Zapravo nema, bez obzira što potencijala imaju mnogi uzobalni punktovi.
A jedan se u toj ulozi sam nametnuo, i ovaj tekst je zapravo prijedlog nadležnima – prije svega Županiji, budući da ona upravlja plažama, da samo uberu taj plod koji godinama zrije; osmislite i uredite “sunset vidikovac” koji već postoji i s kojeg se prate ti divni trenuci ljetnih dana kad “zlatni sat” okončava zalaskom sunca tamo iza Kaštelanskog zaljeva ili Čiova, ovisi o tome je li ljeto počelo ili završava.
Radi se o punti onog nasutog zemljano-šljunčano-kamenog mula na Kašjunima. Stranci su – navodno nakon nečije hvalospjevne objave na društvenim mrežama – od prije nekoliko godina na Kašjunima postali populacija koja brojem nadmašuje domaće. Stižu pješice ili Uberom vidjeti to čudo od gradske plaže, jer nema puno gradova plažu na mjestu kakvo su Kašjuni. I kad se sunce približi horizontu, sjate se snimati ga s “punte”; ponekad kadru na ljepoti doda kakav brod ili oblak… Mjesto se, dakle, samo od sebe utvrdilo kao mjesto ‘pozdrava Suncu’, o čemu svjedoči i vjerojatno tisuće fotografija u mobitelima turista sa svih strana svijeta, koji tu ljepotu sasvim sigurno dilaju po društvenim mrežama.
Ima li koga odgovornog, maštovitog i poduzetnog tko će shvatiti potencijal tog mjesta i na njemu osmisliti nešto – ništa veliko, ništa što bi privlačilo turiste samo po sebi, tek da se osmisli, uredi i unaprijedi za one – i domaće i strance! – koji se dođu kupati i ostanu do zalaska sunca. Makar da se poploča, da se punta možda ovalno obrubi stepenicama na kojima bi se moglo sjediti i koje uranjaju u more, možda kakav mali info punkt s QR kodom, da se sazna ponešto o Kašjunima i svemu što se s toga mjesta vidi.
Praktičan netko reći će da bi najprije trebalo prometno riješiti pristup plaži, jer je zagušenje enormno, i bit će u pravu. Ali to je već druga priča. A za ovu sa ‘sunčanim vidikovcem’ sad je pravo vrijeme. Eto idućeg ljeta za čas.
