Trebali su to biti dani čiste sreće i radosti s kojima se čeka četvrtak i utakmica s Maccabijem u Bačkoj Topoli. Nakon ‘trisa‘ protiv Hajduka, Fenera i Slaven Belupa, devet postignutih i samo dva primljena pogotka, te penjanjem momčadi na višu razinu igre, Dinamo se može prozvati ‘drobilicom‘ koja drobi sve pred sobom. Takav plavi stroj nudi sliku momčadi koja je u stanju samljeti i Izraelce. Ali, kako to obično biva, vrag nikad ne spava. U stanju je podmetnuti nogu u svakom trenutku.
Ovoga puta ‘budna sotona‘ udarila je na aduktor Arbera Hoxhe. Najboljeg igrača Modrih u mjesecu rujnu koji upravo završava. Pa se tako dani pred ogled s Maccabijem, dani u kojima se s razlogom drugo kolo Europske lige moglo čekati s velikim optimizmom, pretvaraju u dane brige i strepnje. Hoće li se Hoxha oporaviti, hoće li biti spreman za okršaj u Srbiji? U večeri nakon pobjede nad Farmaceutima, dobili smo informacije, one vruće, one ‘na prvu‘. One su govorile da se ne radi o ozljedi koja bi albanskog reprezentativca trebala izbaciti iz konkurencije za sudar s izraelskim klubom.
Međutim uz tu vijest koja je zračila svijetlim bojama, naslonila se i ona druga, koja je kazivala da će sve vidjeti u sljedećih dan-dva, dakle u ponedjeljak i utorak. Možebitni izostanak Hohxe bio bi ogroman hendikep za Dinamo, jer ovog trenutka to je igrač koji ‘gori‘, koji je u ogromnom naletu, lijevo krilo koje stvara silu uzgona kompletne momčadi. Umjesto mirnog i dobrog sna, Kovačevića čekaju jedna ili dvije besane noći do saznanja što će biti s Hoxhom, ‘vrućom robom‘ koja je u stanju spržiti i Maccabi.
Zanimljiva je ta ‘rujanska priča‘ zagrebačkog kluba. Dinamo je ovog mjeseca dobio – krila! To nije metafora. Osim toliko spominjanog Hoxhe, ukazao se, pa možemo kazati posve nenadano Alžirac Monsef Bakrar. Do kup utakmice s Dinamom iz Predavca odigrao je ukupno 13 minuta u SHNL-u Istre 1961 i Varaždina, nije s u tako kratkom vremenu uspio niti oznojiti a kamoli zabiti. A onda je od tog 10. rujna kad je od starta zaigrao i postigao tri pogotka protiv niželigaša, do 28. rujna zabio još tri puta, Hajduku, Feneru i Slaven Belupu. Šest golova u 18 dana!? Čovjek je doveden kao treća špica, u MLS-u je u 2025. godini od veljače do srpnja igrao 21 utakmicu i zabio je 2 gola, a sad je u Dinamu u nešto više od dva tjedna zabio šest ‘komada‘ i to na poziciji koja nije njegova, jer čovjek zapravo nije krilo. Ali Kovačević mu je pronašao idealno mjesto. Pomalo čudesna priča, barem se nama tako čini.
Treće krilo koje je zablistalo jest Mateo Lisica. Na pripremama nije izgledao dobro, čak se činilo da njegov dolazak u plavi klub neće biti on onih koji će se pamtiti, neki su čak predviđali da je Lija, kako ga zovu, zapravo promašaj. No Mateo izgleda sve bolje i bolje, do sada je zabio dva gola, tri puta je asistirao, svakom utakmicom kao da postaje sve brži, prodorniji. Tri igrača, Hoxha, Bakrar i Lisica, koji nisu došli kao zvijezde i koji su po nekim procjenama trebali biti od onih koji će dobiti neku minutažu koja odmara one u prvom planu, postali su ‘face‘. Dečki koje navijači prate pljeskom. Dinamova krila za visok let, igrači prevage.
