Davno je još Seneca, rimski filozof i državnik, kazao latinsku rečenicu koju danas u hrvatskom jeziku prevodimo da “nesreća dolazi na krilima, a odlazi pješice”. Upravo ta izreka možda i najbolje opisuje Rijeku u aktualnoj sezoni, i ona teško izborena, jedina ligaška pobjeda u prvom kolu, iznimka je koja je potvrdila da Rijeka već dugo živi nesretne dane.
Bijeli su praktički preko noći i velike proslave dvostruke titule prvaka došli do toga da tovare uz samo dno prvoligaške ljestvice i da protiv Istre na svojoj Rujevici dobar dio meča izgledaju kao preplašeni tinejdžeri nakon odgledanog horor filma, a ne kao momčad satkana od šampionskog materijala.
Čak i kada pristup nije zakazao, čak i kada je voljni moment bio na visini, kao u posljednjem derbiju della Učka, Riječani naprosto nisu niti mogli, niti znali ugurati loptu u gol za prevažnu pobjedu, a neforsirane pogreške postale su, nažalost, prepoznatljivi dio njihove igre. Krenuli su furiozno, no kako je vrijeme odmicalo bilo je sve jasnije da će Rijeka teško do pobjede po teškom terenu koji je iznenadio kako goste, tako i domaćina, i to je samo potvrda kako nesreća nikada ne dolazi sama.
Zemljani krugovi oko peterca vratara donedavno su bili samo loša slika nekih drugih hrvatskih stadiona, riječki travnjak već neko vrijeme nije savršeni travnati tepih kojim su se Riječani dičili, a to im je uvelike otežalo igru i protiv Istre, koja se pretežito (i to vrlo dobro) branila i čekala svoju prigodu iz kakve pogreške ili brze tranzicije, no Puležani su u konačnici puno zadovoljniji napustili Rujevicu te sačuvali dva boda prednosti u odnosu na kvarnerskog rivala.
Anel Husić, u izostanku ozlijeđenog Stjepana Radeljića (koji je kasnije ušao u igru), odigrao je već nekoliko utakmica zaredom na stoperskoj poziciji uz Antu Majstorovića. Riječka obrana ovog puta, za razliku od one “kriminalno loše” utakmice u Vinkovcima, nije puno toga dozvolila gostima, no izostao je taj pogodak za tri boda.
– Istina, nismo pobijedili, no doći će i to. Trebamo biti pozitivni svi zajedno, vidim da imamo prostora za napredak. Teren je stvarno bio težak, no prilagodili smo se, stvorili puno šansi prema naprijed, imali 10-15 kornera, no nije ušlo. Ući će, treba samo ići naprijed – kazao je Husić, koji baš kao i momčad vjeruje u ovaj projekt i ovaj način igre pod trenerom Sanchezom.
– Upravo tako, svi smo pozitivni, bit će to dobro. Fino to hvatamo, novi trener ima svoju filozofiju igre, u ova dva tjedna dobro radimo. Doći će pobjede i golovi. Vjera u pobjede nešto je što osjećamo svi, svi idemo zajedno naprijed. Svi smo u tome, sigurno će biti bolje – rekao je Husić.
Tijekom utakmice promijenio je dvije pozicije. Prvu kao centralni stoper, a onda se ulaskom Radeljića više pomaknuo u lijevu stranu.
– Igrao sam obje te pozicije kroz karijeru, nije mi to problem odigrati. Mogu igrati u sredini i po strani, moje je da dam sve od sebe tamo gdje me trener stavi.
Često ste u šansi kad igrate…
– Je, svjestan sam i sam toga, nadam se da će biti još golova, ha-ha, samo treba biti na pravom mjestu, pratim te lopte. I protiv Istre je zamalo ušla – dodao je Husić koji je, nakon tri mjeseca boravka u Rijeci po prvi put čuo i zvižduke nakon dvoboja.
Doduše, još uvijek sporadične, ali sve glasnije i gledatelji izražavaju svoje nezadovoljstvo igrom Rijeke.
– Ne znam iskreno kako je bilo prije, kratko vrijeme sam tu, no vidim da je momčad svjesna toga, ali nitko ne ide s glavom prema podu. Moramo biti pozitivni, moramo biti svi zajedno i dobro će nam biti svima. Ponekad jednostavno lopta neće u gol, moramo ići naprijed. Kad se vratimo tamo gdje pripadamo, svi će reći da smo se vratili. Mi čvrsto vjerujemo u to. U subotu smo svi bili zajedno, pogreške koje smo radili u Vinkovcima više nikada ne smijemo ponavljati. Protiv Istre smo bili kompaktni, vjerujem da ćemo tako nastaviti i dalje. Dosta je pomogao i novi trener koji je stigao.
U Armeniju, dakle, idete po pobjedu?
– Naravno, ja igram nogomet da pobjeđujem, ne da gubim utakmice. Ja sam spreman za pobjede, sve ćemo od sebe dati da se iz Armenije vratimo s tri boda – podvukao je Husić za kraj.
