Nogometna Rijeka nalazi se pred još jednom sezonom u kojoj europska natjecanja postaju ključna prekretnica, ne samo za sportski rezultat nego i za cjelokupni identitet kluba. Nakon turbulentnog ljeta obilježenog promjenama na klupi i neuvjerljivim ulaskom u novu sezonu domaćeg prvenstva, pitanje je može li Konferencijska liga biti prilika za stabilizaciju i povratak samopouzdanja.
Konferencijska liga, prvo grupno europsko natjecanje u koje je Rijeka ušla nakon petogodišnjeg posta, definitivno je, kao treće po redu i jednako takvo po kvaliteti, natjecanje po mjeri Rijeke, no u ovom trenutku Bijelima je imperativ maknuti se s dna prvoligaške ljestvice.
Naravno da to može (i morat će) ići jedno s drugim, no trenutačni pogled na SuperSport HNL ljestvicu definitivno nije razlog za optimizam niti u europskim okvirima.
Novi trener Victor Sanchez, koji je naslijedio osvajača dvostruke krune Radomira Đalovića s kojim je Rijeka doplovila do skupine KL (nakon igranja u kvalifikacijama za Ligu prvaka i Europsku ligu), do nove će reprezentativne pauze, koja će mu jako dobro doći za dodatno upoznavanje momčadi i dodatni rad na taktičkim zamislima bitno drugačijim od onih koje je prakticirao Đalović, voditi Rijeku u još dvije utakmice.
Budu li Bijeli uspješni protiv Gorice na njihovom novom terenu, bit će to dodatni poticaj samopouzdanju aktualnog prvaka koji sigurno nije zaboravio igrati nogomet i koji bi u tom kontekstu mogao ugodno iznenaditi u europskim izazovima.
Prvi europski izazov, onaj gostujući protiv armenskog prvaka Noaha, kojeg vodi hrvatski trener Sandro Perković, dolazi između dva za Rijeku iznimno bitna ligaška ogleda. Noah, prema Transfermarktu, vrijedi nešto manje od 14,5 milijuna eura i definitivno je momčad s kojom Rijeka može igrati i izvući ne samo pozitivan rezultat, već i prvu gostujuću pobjedu u Konferencijskoj ligi, no generalni teret tog dvoboja neće biti na Sanchezu već na samoj momčadi, odnosno na svakom pojedinom Rijekinom nogometašu.
Prijelazni rok je gotov, svi igrači koji su ostali u Rijeci s te se strane mogu maksimalno koncentrirati na ono što slijedi, a to je borba za europske bodove i povratak prema vrhu ligaške ljestvice.
Priče o prodaji kluba američkoj grupaciji na čelu s Billom Foleyjem ionako ne bi trebale biti predmet zanimanja igrača, njima se ništa suštinski neće promijeniti, poslodavac će im i dalje biti isti, baš kao i njihove želje i ciljevi za igranjem na nekoj višoj razini od one riječke i u sredini gdje će se financijski osigurati.
Europska pozornica pak može biti samo dodatni motiv više u tom smislu, europski izlog uvijek je bolji nego što je to onaj, rezultati pokazuju sve neizvjesnije no kvalitativno sve upitnije, domaće lige u kojoj hrvatski klubovi egzistiraju.
Rijeku u skupini čekaju suparnici različitih profila i snage, a upravo tu leži i ključ njihovih ambicija. Sparta Prag je, uz Šahtar, zasigurno najzvučnije ime i klub s kojim će Rijeka morati tražiti iznenađenje na Rujevici, jer se radi o europski iskusnom protivniku koji svaku pogrešku zna kazniti.
Ukrajinski klub, iako oslabljen ratom i seljenjem iz Ukrajine, i dalje posjeduje individualnu kvalitetu iznad prosjeka i bit će najveći ispit u gostima za trenera Sancheza i njegove izabranike, protiv svih ostalih protivnika, uključujući slovenskog prvaka Celje, u regionalnom derbiju Rijeka itekako ima realne šanse za pobjedu. Cilj mora biti jasan – spojiti pragmatične pobjede protiv “manjih” i uz jedno iznenađenje europsko bi proljeće na Kvarneru moglo postati stvarnost, realnost.
