Vrijeme je velikih promjena u nogometnoj Velikoj Gorici jer prodaja kluba Iliji Karamatiću odnosi stare, a dovodi nove ključne protagoniste. Predsjednik Nenad Črnko bio je osnivač HNK Gorica u srpnju 2009. i nakon 16 godina i dva mjeseca povukao se s funkcije, nema više ni dosadašnjih članova Skupštine i Izvršnog odbora, a na utakmici Gorica – Osijek 28. rujna, svoj posljednji dan u klubu odradila je i glasnogovornica Larisa Trošić (27).
Magistrica novinarstva i odnosa s javnošću bila je godinama i najprepoznatljivije lice velikogoričkog kluba, prva asocijacija na Goricu na stadionima širom Hrvatske jer je pred kamerama dominirala elegantnošću i šarmom, a s mikrofonom u ruci elokvencijom i odličnom dikcijom, ali i poznavanjem nogometa.
Dolazi Gorica, dolazi Larisa, tako se najavljivalo gostovanja Turopoljaca u novinarskim i navijačkim krugovima, a ona sama u klub je došla prije devet godina kao zapisničarka. Ulaskom Gorice u 1. HNL ljeta 2018. prebacila se u ulogu fotografkinje i voditeljice društvenih mreža, da bi 2022. objedinila funkcije i postala i glasnogovornica umjesto Marka Vidaline (samo Mario Mihić u Osijeku ima duži staž od nje među medijskim časnicima prvoligaških klubova).
Poput Franje Kovačića Peveca ili Matije Dvornekovića, bila je i dobri duh kluba, oličenje pristojnosti i profesionalnosti. Uvijek nasmijana i raspoložena dočekivala je svakog gosta, a za medije je bila dostupna od 0 do 24. Svejedno treba li srediti akreditaciju nekome tko je zakasnio s prijavom, otkriti najnovije vijesti ili donijeti vodu na stadionu, ništa za Larisu nije bio problem.
Kada bi se igrači izmotavali ili odbijali dati intervju, uvijek je pronalazila način kako ih dovesti pred novinare, a izvještaje, fotografije i videa slala je i s običnih pripremnih dvoboja, i po suncu i po kiši. Nije dosanjala barem jednu službenu europsku utakmicu Gorice što joj je bila velika želja, ali tko zna što život nosi, možda je ovo samo doviđenja, a ne zbogom.
– Naravno da mi je bilo teško u nedjelju nakon utakmice s Osijekom jer tek tada sam postala svjesna da zatvaram jedno predivno poglavlje svog života, koje je trajalo devet godina. Bilo je, naravno, i teških perioda, ali uvijek je u klubu vladala obiteljska atmosfera u kojoj je sve onda bilo puno lakše, a za to je najviše bio zaslužan predsjednik Nenad Črnko – naglašava Larisa, kojoj je ovaj angažman zapravo obilježio i usmjerio život.
– Stekla sam prijateljstva koja će, vjerujem, trajati cijeli život, upoznala toliko divnih ljudi da jednostavno ne bi bilo fer, čak bi mi bilo i nemoguće, birati koga imenovati jer stvarno ne želim nikoga izostaviti. Od svih članova kluba, igrača, trenera, pa do kolega novinara s kojima sam surađivala svih ovih godina. Uz sve to, ovdje sam upoznala i budućeg supruga Krešu. Za oboje je puno značilo to što smo kroz sve prolazili skupa – otkriva Larisa i najvažniju vijest, koja je jedan od glavnih razloga što napušta klub.
Krešo je Krešimir Krizmanić, do ovoga ljeta igrač Gorice, a sada član grčkog OFI-ja s otoka Krete. Zaručili su se krajem prošle godine u Londonu, a kako je on otišao iz kluba u kojem je igrao sedam prvoligaških sezona, očito je ljubav bila jača od bilo kakvog posla, pa će Larisa uskoro prema Egejskom moru, na najveći grčki otok, poznat po drevnoj Minojskoj civilizaciji iz brončanog doba.
– Baš mi se hvali kako je stalno sunčano na Kreti, skoro da ne zna što je kiša, a kada je moj budući posao u pitanju, možda će grafički dizajn biti prvi izbor. Jako dobro se snalazim u tome, a može se raditi od bilo kuda – najavljuje Larisa, buduća Krizmanić, kojoj nije bilo jednostavno izabrati najdražu utakmicu:- To je ipak ona iz prosinca 2024. protiv Hajduka, kada je Krešo zabio za pobjedu, a Banić u nadoknadi obranio jedanaesterac Livaji, iako s njom mogu usporediti i onu prvu prvoligašku u srpnju 2018. na Rujevici protiv Rijeke jer to je ipak bio početak nečeg novog i velikog, i za klub i za mene. Nismo još znali što nas čeka i učili smo s vremenom. Svakako moram izdvojiti i jednu od najluđih utakmica ikad, 5:4 pobjedu protiv Istre 2023., kao i prvu pobjedu protiv Dinama 2:1 golom Jurića u nadoknadi. Kroz sve sezone propustila sam samo četiri dvoboja uživo, a od tog ulaska u prvu ligu, fantastične prve sezone, a kasnije i lude borbe za ostanak s trenerom Sopićem, sve to je nešto što nikada neću zaboraviti!
