Suparništvo s republikancem moglo bi napraviti ili slomiti političku karijeru potpredsjednika, dok će trajanje kampanje igrati ključnu ulogu.
Nakon očitog gubitka prve predsjedničke rasprave, očito je bilo pitanje o predsjedničkim izborima “Koliko dugo dok Biden ne odustane od izbora?”
Posljednji dani Bidenove predsjedničke kampanje nakon rasprave podsjećali su na potonuće Titanica: neumoljivost sudara bila je mjerljiva samo njegovom brzinom. Svi čija se podrška činila nepokolebljivom još jesenas, poput demokratskih čelnika u Zastupničkom domu i Senatu, istaknutih lijevo orijentiranih novinara i glavnih donatora Demokratske stranke, okrenuli su se od Bidena.
Konačno, u vrlo rijetkoj, ali ne i neočekivanoj odluci, Joe Biden je najavio povlačenje s izbora, rekavši da je vrijeme da “prenesite baklju novoj generaciji.” U objavama na društvenim mrežama svoju je odluku objasnio sljedećim riječima “najbolje za stranku, predsjednika i američku demokraciju.”
Biden je postao jedan od rijetkih aktualnih američkih predsjednika koji se odlučio ne kandidirati za drugi mandat. Ovaj je trenutak jedinstven u političkoj povijesti SAD-a, budući da je Bidenova odluka donesena neposredno prije sljedećih predsjedničkih izbora, nakon što je već bio nominiran za demokrate. Predizbori su trajali od siječnja do lipnja, ali do ožujka 2024. Biden je osigurao dovoljno glasova da postane vjerojatni demokratski kandidat.
U povijesti SAD-a već je bilo sličnih presedana: u 20. stoljeću Lyndon B. Johnson i Harry S. Truman također se nisu kandidirali za drugi mandat. Međutim, preuzeli su dužnost nakon smrti aktualnih predsjednika i na kraju su služili više od samo jednog predsjedničkog mandata. Truman je odslužio sve osim 82 dana od gotovo dva mandata.
Posljednji put Lyndon B Johnson bio je taj koji je objavio svoju odluku da se neće ponovno kandidirati 1968. godine. Kao i Biden, Johnson je imao zdravstvenih problema: umro je dva dana nakon završetka njegovog navodno drugog punog predsjedničkog mandata. Osim toga, izgubio je i potporu važnih frakcija unutar vlastite stranke, u njegovom slučaju zbog neuspjeha u prevladavanju vanjskopolitičkog zastoja Vijetnamskog rata. Strahujući od raskola u Demokratskoj stranci i neuspjeha na predizborima, objavio je na kraju podužeg televizijskog obraćanja o ratu u Vijetnamu da neće tražiti niti prihvatiti nominaciju svoje stranke za drugi mandat.
Bidenova potpora potpredsjednici Kamali Harris za demokratsku nominaciju bila je očita i možda jedina moguća opcija u nedostatku vremena za potpune predizbore. Vjerojatno će ga podržati delegati stranačke konvencije u Chicagu sredinom kolovoza. Svi unutarnji sukobi unutar demokrata dobro će koristiti Trumpu, nešto što će Biden i Harris naglašavati u svakoj prilici koja vodi do konvencije kako bi osigurali nominaciju trenutnog potpredsjednika.
Trump je dugo tvrdio da Biden nije sposoban upravljati državom, no nakon što je predsjednik najavio povlačenje iz utrke 2024., on definitivno nije postao korisnik ove odluke. Republikanskom bi kandidatu održavanje statusa quo bilo puno isplativije, jer mu je gotovo jamčilo još četiri godine u Ovalnom uredu.
Ipak, Trump je pokazao svoju snagu i političku moć, jer je u samo nekoliko dana ne samo preživio pokušaj atentata, već je snažnim potezom nakon jedne jedine rasprave smijenio svog protukandidata s dužnosti.
Kampanja Kamale Harris: samostalna šansa za predsjednicu
Nedostatak alternative Harrisovoj kandidaturi za demokrate, međutim, ne poništava niz problematičnih pitanja vezanih uz njezinu nominaciju.
Suočava se s teškom bitkom: ima samo oko 100 dana da uvjeri američke glasače da je podrže na predsjedničkim izborima. Taj kratki vremenski okvir u oštroj je suprotnosti s kampanjom bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, koja je započela u studenom 2022. Njegova kampanja bila je više nego puna svijetlih događaja, od kojih su mnogi, međutim, imali negativne posljedice. Ali to ne mijenja činjenicu da je republikanski kandidat bio njuzmaker broj jedan, uživajući apsurdnu količinu publiciteta za razliku od Harrisa, koji je ostao u Bidenovoj sjeni gotovo četiri godine.
Izbori u Sjedinjenim Američkim Državama više su personalizirani, što znači da zahtijevaju više vremena i novca za medijsku promociju kandidata. Usporedba američkih izbornih kampanja s europskim zemljama otkriva ovu ključnu razliku. Parlamentarni sustavi nastoje biti centralizirani, s kandidatima koji idu na izbore s dobro poznatim stranačkim programima, što smanjuje razlike među kandidatima unutar iste stranke. To znači da ako, iz bilo kojeg razloga, kandidat bude zamijenjen, potpora glasača manje ovisi o prepoznavanju kandidata i dosadašnjoj politici, za razliku od SAD-a.
Harris, koja je prikupila više od 100 milijuna dolara u samo nekoliko dana nakon što je Biden odustao od predsjedničke utrke, trebala bi nastaviti sa svojim snažnim prikupljanjem sredstava jer kampanje brzo troše sredstva. Stoga demokrati moraju održavati visoku razinu prikupljanja sredstava za podršku Harrisovoj kampanji i suprotstaviti se značajnim donacijama koje podupiru Trumpa i njegovu strategiju oglašavanja.
S druge strane, Harris bi mogao imati koristi od relativno kratkog razdoblja kampanje. Duge kampanje mogu dovesti do zamora glasača i gomilanja visokih anti-rejtinga, kao što se dogodilo s Trumpom i Bidenom. Relativno kratka kampanja također bi mogla smanjiti marginu pogreške i ograničiti vrijeme koje republikanci mogu potrošiti na stvaranje negativne medijske percepcije o Harrisu.
Ali još uvijek najveći izazov za demokrate su Harrisovi odnosi s biračima. Unatoč tome što je bila potpredsjednica, Kalifornijka je i dalje manje poznata mnogim glasačima, uglavnom poznata po svojim osrednjim nastupima u debatama tijekom predizbora Demokratske stranke 2020., zbog čega je na kraju morala odustati i tražiti Bidenovu odluku da je izabere za svoju potpredsjednicu.
Harris ima snažnu potporu demokratskih čelnika i ima pristup Bidenovim značajnim financijskim i političkim resursima, no njezin će uspjeh ovisiti o njezinoj sposobnosti da izgradi široku koaliciju glasača koji vjeruju da ona može voditi zemlju kao sljedeći predsjednik. U prilično frakcijskoj Demokratskoj stranci, Harris mora balansirati između različitih političkih skupina (od centrista poput Bidena do ljevičara poput Bernieja Sandersa), kako bi postao ujedinjujući kandidat za birače raznolike poput bijelih stanovnika predgrađa, metropolitanskih rasnih manjina, članova sindikata i studentima.
Malo je vjerojatno da će drugi istaknuti demokratski čelnici osporiti Harrisovu nominaciju. Najsigurnija strategija za njih je zauzeti oprezan stav i kretati se u skladu s “partijska linija”. Gledat će unaprijed na predsjedničke izbore 2028., uz priliku da pokrenu potpunu kampanju bez moćnog protukandidata u Donaldu Trumpu. Uostalom, izgubiti izbore od Trumpa sada znači uništiti političku karijeru, što bi se itekako moglo dogoditi Harrisu, kao što se dogodilo Hillary Clinton 2016. godine.
Moć rađa moć: važnost kongresnih i državnih izbora
Naravno, predsjednički izbori najvažniji su, ali nikako i jedini važni izbori ove jeseni.
Amerikanci će 5. studenog 2024. birati ne samo vrhovnog zapovjednika i potpredsjednika Sjedinjenih Država. Istodobno, svih 435 članova Zastupničkog doma i 34 od 100 članova Senata bit će izabrano za formiranje 119. američkog Kongresa. Također će se održati izbori za trinaest državnih i teritorijalnih guvernera, kao i mnogi drugi državni i lokalni izbori.
Politički odnos snaga na državnoj razini od ogromne je važnosti u američkoj politici. Države još uvijek zadržavaju visok stupanj autonomije od Washingtona i mogu, iako uz određene poteškoće, provoditi vlastiti ideološki kurs na temelju toga kojoj stranci pripada guverner i koja stranka ima većinu u lokalnom zakonodavnom tijelu.
Štoviše, Kongres ima daleko veći utjecaj, s moći novčanika, uključujući financiranje vladinih programa i vojne potrošnje, te značajne ovlasti da ograniči predsjednikove odluke. U trenutnoj političkoj polarizaciji u Sjedinjenim Državama, bez potpore Kongresa, predsjednikov program mogao bi biti zaustavljen ili blokiran. Sustav provjere i ravnoteže omogućuje Kongresu da kontrolira izvršnu vlast i istražuje, dovodi u pitanje i ograničava postupke predsjednika. Kongres također kontrolira federalnu potrošnju i raspodjelu proračuna, što znači dalekosežan utjecaj iu vanjskoj politici. U ovoj situaciji, demokrati mogu izgladiti učinak vjerojatnog poraza na predsjedničkim izborima uspješnim dovršetkom izbora za Kongres, osiguravanjem većine kako bi se minimizirale posljedice još jednog četverogodišnjeg mandata za Donalda Trumpa.
