Nema dvojbe da je nogomet, u nekad “egzotičnijim” stvarnostima najpopularnije igre, bitno napredovao. Događa se to zbog većih ulaganja u odnosu na nedavnu prošlost. Odnosi snaga u europskom nogometu, primjetno je, mijenjaju se upravo temeljem tih ulaganja. Tamo gdje su najveća, klubovi dominiraju i u europskim kupovima. Tamo gdje su bitno značajnija nego prije, klubovi sa margina približavaju se srednjem staležu.
Noah iz Armenije je mlad klub, osnovan prije 8 godina, i zahvaljujući vlasniku bogatašu napreduje ubrzanim ritmom. Grade top kamp, ubrzo stadion, stvaraju stručne kadrove, akademiju i, dakako, natjecateljsku tradiciju. Lani su ostvarili i prvi iskorak, nastup u grupi Konferencijske lige. Ove sezone su se ponovili.
Sandro Perković je od srpnja šef struke. I osim što vodi prvu momčad, usmjerava sve stručne postavke u klubu. U ovoj sezoni Noah je upisao iznenađujući pad za Euro ligu jer je eliminiran od Lincolna s Gibraltara. To potvrđuje da je proces stvaranja konkurentnijeg kluba i sa marginalnim europskim suparnicima još uvijek u punom zamahu.
Rijeka je klub druge dimenzije i tradicije, ali ne na toj razini da bi u ovom trenutku sa sigurnošću očekivala pozitivan ishod u Armeniji. Neuspjeh s Noahom ne bi bio debakl, iako se u nas takve stvarnosti kao što je armenska doživljavaju kao slaba nogometna priča. Uostalom, tamo igraju nekadašnji igrači Rijeke (Grgić), Hajduka i Šibenika (M. Jakoliš), a i Istre (Zolotić), te akteri iz 13 zemalja. Glavni savjetnik vlasniku Vardgesu Vardanyanu je Luis Figo, a zasigurno je da i povratnik u zemlju Youri Djorkaeff doprinosi razvoju nogometa po europskim metodologijama. Novac za taj proces rasta očito nije veliki problem. Armenija ima oko 3 milijuna stanovnika, ali u dijaspori ih je 9 milijuna. Ovakvi projekti su jedan od načina da se dio dijaspore vrati u domovinu.
Tehnički i taktički gledano, to je nadmetanje dva trenera koji su pobornici nadigravanja, odnosno ofenzivnijeg pristupa igri. Perković, kao i Sanchez, su u počecima stvaranja momčadi koje će igrati po njihovoj ideji, s time da bivši Dinamov trener ima ipak par mjeseci prednosti. No, uvjerljiv je dojam da je Rijeka kvalitetnijeg kadra, pa Sanchez u tome može kompenzirati određene manjkove vremena s momčadi. Noah igra uglavnom u 4-2-3-1 formaciji, teži posjedu i okomitosti, često dijagonalno ubrzava opcije dolaska u završnicu. U prekidima su prilično opasni.
Možda smo subjektivni, ali dojma smo da će dinamiku ove utakmice više određivati izdanje Rijeke. Iako neće biti Majstorovića, Riječani imaju odgovarajuće zamjene, a najviše je pitanja jesu li porasli u samopouzdanju obzirom na neuvjerljiva izdanja prošlih tjedana. Sanchez će forsirati svoj stil (igru i posjed) jer u to vjeruje, no možda će u europskoj utakmici biti pragmatičniji u pristupu, te čvršćim blokom i kroz tranziciju iskoristiti ipak bolji kadar i više iskustva u odnosu na suparnika.
