Početkom rujna 2025. godine Ruskinja Larisa Osmančević požalila se na svom Facebook profilu kako ruske vlasti ne vode dovoljno računa o nestalim vojnicima na ukrajinskom ratištu.
Ona tada nije znala da je njezin muž Hadžo Osmančević poginuo četiri mjeseca ranije. Za tim informacijama tragala je sljedećih pet mjeseci.
„Molim za pomoć u pronalasku mog supruga Osmančević Hadže, državljanina Bosne i Hercegovine, kao i državljanina Rusije, koji je nestao u specijalnoj vojnoj operaciji 24. travnja 2025. godine“, napisala je tada Larisa na Facebooku, piše Detektor.
„Specijalna vojna operacija“, kako ju je nazvala, odnosi se na invaziju Rusije na Ukrajinu, započetu u veljači 2022. godine, a taj naziv koristi službena Moskva, nastojeći opravdati ničim izazvanu agresiju na susjednu državu.
Detektor je kroz razgovore s obitelji i objave na društvenim mrežama rekonstruirao razdoblje od nekoliko mjeseci, tijekom kojih se 56-godišnji Osmančević iz BiH pridružio ruskoj vojsci, vodio kao nestao, do trenutka kada je potvrđena njegova smrt.
Kako se vidi iz jedne od objava njegove supruge, imao je državljanstva i BiH i Rusije. Prema podacima koje je Detektor prikupio, Osmančević je iz Busovače, gradića u središnjoj Bosni, a u Rusiji je radio na održavanju dizala.
Njegov rođak Ferid Osmančević ispričao je za Detektor kako se Hadžo davno preselio u Zenicu i da su se mještani iznenadili kada su čuli vijest o njegovoj pogibiji. „Bio je pripadnik Armije BiH ovdje i ne znam što ga je ponukalo da tamo ode“, rekao je Ferid.
Na jednoj od fotografija, koje je Larisa objavila 5. travnja, vide se njezin maloljetni sin i muž, za kojega je napisala da se pridružuje „specijalnoj vojnoj operaciji“. Istog dana objavila je video u kojem se vidi skupina ljudi koja ispraća bijeli kombi s regrutima.
Detektor je geolocirao mjesto snimanja i utvrdio da se radi o Uredu za vojnu regrutaciju u Lenjinovoj ulici u ruskom gradu Tyumenu. Na snimci se vidi Osmančević u vojnoj opremi kako sjedi pored prozora, dok njegova supruga i sin polažu ruku na njegovo staklo, a on im govori da će sve biti u redu.
U komentarima ispod snimke Larisa potvrđuje kako je otišao u rat protiv Ukrajine. U drugom komentaru dodaje da je to bio nepromišljen potez te da ga čeka da se „vrati živ“.
Početkom rujna Osmančevićeva je objavila nove fotografije nestalih ruskih vojnika, među njima i svog supruga, uz poruku: „Nema evakuacije niti potrage za nestalim vojnicima!“
Tada je otkrila i novi detalj – oznaku „VČ 42600“. Detektor je utvrdio da je riječ o vojnoj jedinici 42600 koja djeluje u Donjecku, kao dio Južnog vojnog okruga Oružanih snaga Rusije. Jedinica je u studenome 2024. dospjela u fokus medija nakon što je otkriveno da su njezini zapovjednici mučili vojnike držeći ih u kavezima.
U travnju 2025. devet vojnika 110. motorizirane brigade iste jedinice objavilo je video u kojem su rekli da su u bezizlaznoj situaciji: „Smatraju nas potrošnom robom… bili smo tučeni, maltretirani i zastrašivani… poslani smo u sigurnu smrt. Nemamo čak ni karte za snalaženje na terenu.“
Larisa Osmančević nastavila je potragu i u Telegram grupama. Dana 13. rujna 2025. objavila je da je saznala kako je njezin muž ubijen 24. travnja, u prvoj borbi, svega 19 dana nakon što ga je ispratila u bijelom kombiju. Krajem rujna objavila je i fotografiju groba s ruskom i bh. zastavom uz suprugovu sliku i poruku: „Moj muž je poginuo u Ukrajini za Rusiju.“
Na snimci se vidi da je pokopan uz vojne počasti. Među posljednjim sadržajima koje je podijelila bio je i video razgovora s fronta, uz poruku: „Oprosti mi za sve, mužu moj!!! Uvijek ću te voljeti i pamtiti!!“
Njegova sestra Mulija Delalić za Detektor je izjavila kako ne zna kako je poginuo, da se nisu dugo čuli te da ju najviše boli što njezinog brata više nema. „Žao je tuđina, a kamoli svog. Od Boga mu je tako suđeno i nema tu priče“, kazala je Delalić.
Srednjoškolski prijatelj Nesib Hukić ispričao je kako se Osmančević odselio u Rusiju radi posla, a da je prisilno mobiliziran jer je imao rusko državljanstvo početkom invazije na Ukrajinu. Nakon mobilizacije čuli su se jednom, dok je bio na liniji. „Što će reći, rat k’o rat. Gledao je da se izvuče ako može, i to je to“, rekao je Hukić.
Dodao je kako je ubrzo saznao da je Osmančević poginuo od rakete zajedno s trojicom vojnika, što mu je javila njegova supruga Larisa. Ona mu je rekla i da je Osmančević bio pripadnik 110. motorizirane pješačke brigade u Donjecku – iste one na koju se nekoliko dana ranije žalila skupina vojnika.