Nastavili su Dinamovi nogometaši pobjedonosni niz, ostvarili su i četvrtu uzastopnu pobjedu i samopouzdanje im je naraslo do neba. Nakon Hajduka, Fenerbahčea i Slavena Belupa, u “pandemijskim” uvjetima u Bačkoj Topoli,”pao” je i Maccabi, druga je to uzastopna pobjeda Plavih u Europskoj ligi i sad su s maksimalnim učinkom, sa šest osvojenih bodova nakon dva odigrana kola, istaknuli čvrstu kandidaturu za prolaz u drugi dio natjecanja. Istina, još je pred Dinamom šest utakmica do okončanja natjecanja u skupini, ali optimizam se temelji na iznimno važnom podatku – ovaj Dinamo, novi Dinamo, izgleda sve bolje, iz utakmice u utakmicu!
Posrtaji protiv Varaždina i Gorice bili su neizostavni dio procesa stvaranja (n)ove momčadi, bit će sigurno još “praznog hoda”, međutim ovaj Dinamo pokazuje sve više pozitivnih stvari. U tri najjače ovosezonske utakmice – Hajduk 2:0, Fenerbahče 3:1 i Maccabi 3:1 – Plavi su pokazali najbolju igru, a to iznimno mnogo govori o ovome sastavu. Čekali smo te europske izazove da vidimo kakva je zapravo kakvoća ove momčadi, zanimalo nas je kako će Plavi reagirati na najtežim izazovima i to je dosad izgledalo dobro, jako dobro.
U Bačkoj Topoli Dinamo je odigrao najzreliju ovosezonsku utakmicu. Trener Mario Kovačević očito je, unatoč neobičnim okolnostima (gotovo prazan stadion, dvosatno putovanje autobusom iz Beograda na dan utakmice…), izvrsno pripremio momčad. Poglavito na psihološkom planu, o čemu ponajbolje govori podatak da Dinamo nije “potonuo” nakon ranoga vodstva Maccabija, nego se brzometno vratio u igru i s dva je pogotka preokrenuo rezultat i praktički odveo utakmicu u svoju ulicu. Treneri u takvim situacijama vole naglašavati “karakter momčadi”, Dinamo je pokazao taj karakter i nakon ostvarenoga vodstva Plavi su apsolutno kontrolirali sva zbivanja na travnjaku, nisu “papirnatom” domaćinu dopustili baš ništa sve do nekoliko minuta prije kraja utakmice. Štoviše, trećim su pogotkom 20-ak minuta prije kraja praktički sve odlučili i pospremili bodove u svoj autobus.
Dobra momčad uvijek izbacuje dobre pojedince. A Dinamova je snaga upravo u spoznaji da na gotovo svakoj utakmici iskoči netko drugi, što je jasan dokaz kvalitete koju Kovačević ima u svlačionici. Protiv Maccabija je prvo ime dvoboja bio Dejan Ljubičić, u kojeg se čak počelo i donedavno sumnjati, međutim imao je trenerovo povjerenje i s dva je pogotka u Bačkoj Topoli odveo Plave do uspjeha.
Kapetan Josip Mišić odigrao je veliku utakmicu, dirigirao je igrom, istodobno je bio odgovoran i discipliniran u obrambenim zadaćama. Mateo Lisica opet je zabio lijep pogodak, iznimno važan, odmah nakon vodstva Maccabija i vratio je suigrače u utakmicu. Moris Valinčić je poput torpeda probio desni bok prije asistencije Ljubičiću, a ovaj je put bio ozbiljan i odgovoran u obrani. Iskusni je Theophile lakoćom rješavao sve probleme, uglavnom u plavom sastavu nije bilo slaboga mjesta i to dovoljno govori o snazi ove momčadi. Nije bilo “najslabije karike”, a svaki je lanac čvrst onoliko koliko mu je čvrsta najslabija karika…
