U Hrvatskoj se trenutačno najpoznatiji Kovačević zove Mario i trener je zagrebačkog Dinama, no u Europi to je – Franko, napadač Celja i najbolji golgeter svijeta.
26-godišnji Podravac koji je do prije nešto više od šest godina nosio dres Hajduka, za čiju je prvu momčad skupio 10 nastupa, u četvrtak je senzacionalno, hat-trickom, srušio favorizirani AEK (3:1) u 1. kolu Konferencijske lige, čime je došao do brojke od 20 golova (u 16 nastupa) u tekućoj sezoni, ostavivši u prašini čak i čudesnog Harryja Kanea! A tek smo zagazili u listopad…
“Takve blistave brojke u mnogim bi državama bile garancija poziva u reprezentaciju, ali ne i u njegovoj. Zlatko Dalić ga ignorira, barem zasad”, piše slovenska Ekipa koja je ustvrdila kako je Franko Kovačević u boljoj formi od ostalih hrvatskih napadača. Za usporedbu su uzeli primjer najboljih Dinamovih strijelaca, Belje i Kulenovića, koji kombinirano (Beljo 6, Kulenović 8) na kontu imaju manje pogodaka od napadača Celja.
Na presici poslije utakmice trener Celja Alberto Riera upitan je zaslužuje li Kovačević poziv među Vatrene, uz dodatak treba li Slovenija iskoristiti oklijevanje Hrvata i primamiti ga u Zmajčeke.
– Sutra ću biti po svim hrvatskim medijima ako kažem da Kovačević treba biti dio hrvatske reprezentacije. Ako govorimo o igraču iz treće lige, onda je nemoguće da dobiješ poziv u reprezentaciju i reći ću ti “slušaj, zaboravi, to je nemoguće”. Ali Franko igra na razini na kojoj može vjerovati, nadati se, nastaviti naporno raditi, nastaviti raditi ono što mu je posao – zabijati golove. Je li teško (dobiti poziv u reprezentaciju Hrvatske)? Naravno da je teško. Ali kad se probudiš, imaš motivaciju. Zašto ne? Zašto ne reprezentacija? – započeo je Riera svoj poduži monolog.
– Što se mene tiče, ja ću ga gurati naprijed. Ima želju. A kada ga i vi novinari budete gurali u prvi plan, kada budete pisali o hat-tricku, o njegovoj gladi za postizanjem golova, o tome kako traži loptu od suigrača, također o tome koliko dobro brani… Ako nakon toga ne bude u reprezentaciji, možemo razmišljati o tome da mu damo drugu (slovensku) putovnicu – nasmijano će Riera.
Kako kaže Španjolac, reprezentacija bi trebala biti cilj i ogromna motivacija svakom igraču. Za primjer je uzeo – sebe.
– Dolazim iz zemlje u kojoj možete zamisliti što znači biti dio reprezentacije. Mislim za sebe da sam bio prosječan igrač. I bio sam dio španjolske reprezentacije. Počeo sam na Mallorci i prešao u Espanyol, koji je prosječna momčad, iskreno. Igrači koji su bili u reprezentaciji bili su u Manchester Cityju, Juventusu, Realu ili Barceloni. Ali ja sam bio tamo, među njima – rekao je pa zaključio:
– Ovdje u Celju možda će mu biti teško dobiti poziv, ali neka nastavi, izbacit ću ga u klub više razine. A kad bude tamo, možda će dobiti poziv. Ali ponavljam: Igrači moraju sanjati o ovome svako jutro kad se probude i dođu na moj trening. Jer mogu vidjeti da prije svakog treninga pričam o takvim stvarima. O motivaciji, ne samo u nogometu, nego općenito u životu.
