Odlazak u Armeniju, nakon razočaravajuće domaće utakmice i podjele bodova u derbiju della Učka, trebao je biti idealno putovanje za reset. Neopterećeni lošim ulaskom u ligašku sezonu, nakon ipak vidnog pomaka u igri u odnosu na blamažu u Vinkovcima protiv Vukovara, Riječani su dobili gotovo savršenu priliku za to. Novo europsko natjecanje ” po mjeri”, čak je i protivnik bio u tom rangu, momčad znatno jeftinija i sa znatno nižom europskom reputacijom od Rijeke, no sve to nije bilo dovoljno da Rijeka konačno i pobijedi neku ozbiljniju momčad pod vodstvom novog trenera. Momčad Maksimira, uz dužno poštovanje vrijednim i simpatičnim gostima iz Zagreba koji su na Rujevici igrali svoju “utakmicu života” to ipak nije.
Hrabrili su se bijeli svakim danom sve više kako se približavao četvrtak, predsjednik Mišković uoči najdaljeg europskog gostovanja Rijeke u povijesti organizirao je zajedničku večeru i druženje uprave, stručnog stožera i igrača, sve u cilju kako bi se “grogirana” Rijeka probudila iz lošeg sna i krenula nizati pobjede, prijeko potrebne pobjede kako se momčad ne bi dovela u situaciju da je svaka utakmica – biti ili ne biti.
Taktička poimanja, razgovori oko samopouzdanja i načina igre, duge “pressice” trenera Sancheza koji, jasno se to vidi, jako dobro poznaje nogomet i voli razgovarati o njemu, pali su u hladnu armensku vodu nakon jedva šest minuta igre. Nekoliko dana ranije prvo je kapetan Martin Zlomislić dobrano “opleo” po suigračima doduše ne amnestirajući niti svoju odgovornost u ovoj ružnoj riječkoj epizodi koja sada već predugo traje, no niti oni prilično pesimistični navijači Rijeke nisu očekivali takve početničke greške momčadi koja očito jedno radi, nešto drugo misli, a sasvim nešto treće priča! Teško je objasniti uopće što se trenutačno događa u Sanchezovoj momčadi, no jasno je kao dan da aktualna momčad od koje je velika većina slavila dvostruku krunu, tri mjeseca kasnije izgleda gotovo neprepoznatljivo.
Radomir Đalović u novu je sezonu krenuo prilično oprezno, silna energija koju je “emitirao” kroz cijelu prošlu sezonu kao da se “rasplinula” tijekom ljetne žege, priča o momčadi koja mu je bila i više nego dovoljna za naslov odjednom je prerasla u javne “vapaje” za igračima, kako sada stvari stoje ispada da je Đalović dobrim dijelom bio u pravu…Naravno da novim igračima treba vremena za adaptaciju u novu sredinu, a sada su, u kratkom periodu stigli i potpuno novi zahtjevi novog trenera i novog stručnog stožera.
Victoru Sanchezu prošla je sezona s Olimpijom bila najbolja preporuka za novog riječkog šefa, španjolski trener s bogatom i uspješnom trenerskom karijerom ima svoju viziju i svoj stil nogometa koji je dobrim dijelom drugačiji od onog kojeg je Rijeka prezentirala posljednjih godina. Promjene u nogometu nisu nužno loše, posebice ne nakon vidljivog pada Rijeke pod Đalovićem, no da nije baš sve do trenera jasno se vidi – sada.
Ispada da trenutačno ovoj momčadi ne bi pomogao niti Jose Mourinho da se kojim slučajem samoinicijativno odlučio, umjesto u Benfici, zaposliti u Rijeci, dojam je da niti on ne bi napravio revoluciju u ovom trenutku i s ovakvim igračima. Namjerno se ne spominje s ovim igračima jer ova Rijeka sigurno ima kvalitete za “razvaliti” Noah usred Armenije i biti itekako konkurentna za vrh SuperSport HNL-a, no na ovakav način to sigurno neće biti moguće. I koliko god možemo pričati sada i o odgovornosti Sancheza koji nije uspio preokrenuti tijek stvari u četiri ozbiljnije utakmice na čelu Rijeke (dva poraza i dva neodlučena ishoda) promjena načina razmišljanja i stava kod igrača nužna je pretpostavka za bilo kakav pomak.
Najveći pritisak sigurno i jest na njima, no pričati za medije jedno i onda na terenu sada već konstantno i prečesto raditi nešto drugo nešto je što im definitivno ne služi na čast. Nešto tu ne štima, jesu li to interni odnosi, zasićenje Rijekom, razočaranje neuspjehom, nesigurna budućnost ili nešto sasvim deseto, suštinski više nije niti bitno. Bitno je da počnu opravdavati i potvrđivati sve ono što su dosad postigli (to im nitko neće oduzeti), ako ne zbog sebe (iako to nikad nije dobar put), a onda barem zbog Rijeke i njezinih navijača kojima je Rijeka – način života.
