Tihomir Pejin, nogometni sudac iz Donjeg Miholjca i direktor Zračne luke Osijek (nasljednik Ivana Kosa, bivšeg predsjednika Hajduka), dobio je satisfakciju za svoj rad kao VAR sudac na utakmici Hajduk – Lokomotiva (2:0). Pokazalo se da kod vodećeg gola “bijelih” (strijelac Ante Rebić) nije bilo zaleđa. To je bilo jasno već prema Rebićevoj poziciji, a sada je potvrđeno i za sumnjiv položaj Marka Livaje.
U taboru Hajduka, nakon objave analize spornog slučaja koju je iznio šef sudačke komisije Bertrand Layec, imaju razloga za zadovoljstvo. Naime, kritike koje su upućene Pejinu, uz tvrdnje da je donio šlampavu odluku, pokazale su se potpuno promašenima – doslovno pucnjem u prazno. Mnogi su mu se čak i degutantno obraćali, dok je jedini odmah nakon završetka utakmice Goran Tenžera, analitičar suđenja s Dalmatinskog portala, objavio:
– Kod pogotka Rebića moj je dojam da su obje situacije regularne. Kod dodavanja Pukštasa igrač br. 3, Mbacke, bio je u liniji s Livajom, dok je Rebić bio minimalno iza linije Kolingera.
U posljednje vrijeme pojavila se svojevrsna navika, pa i histerija, u vezi s ocjenjivanjem suđenja, u čemu prednjači vodstvo Hajduka, uz podršku na pojedinim društvenim mrežama. Naravno, potrebno je valorizirati rad sudaca, ali stalno tražiti “dlaku u jajetu” pravo je navijačko pretjerivanje.
Kad je riječ o Hajduku, posljednja utakmica protiv Lokomotive izazvala je brojne komentare na račun igre “bijelih”. Činjenica je da je Gonzalo García za taj dvoboj odustao od standardnog sustava s četiri igrača u obrani te se odlučio za tri stopera, a to je, htio-ne htio, donijelo petu pobjedu u prvenstvu. Dosad je Hajduk osvojio 16 bodova u osam utakmica, a ono što je najvažnije za njegov položaj na tablici: “bijeli” i dalje prate vodeći Dinamo.
Mudri Ivan Katalinić, najtrofejniji sudionik u povijesti Hajduka, odavno je znao najaviti:
– Prosut će se neočekivano mnogi bodovi, pa i od favorita…
Poslije, ajmo kazati, netipične predstave Garcijine momčadi protiv Lokomotive, javili su se zahtjevi da bi dalje, u nastavku prvenstva, trener Hajduka morao forsirati mlađe igrače u odnosu, konkretno, na Španjolce (Hugo Guillamón je potpisao ugovor na dvije godine, Edgar Gonzalez i Iker Almena stigli su na posudbu). A to je u stvari prihvaćanje teze o ideji da je aktualno prvenstvo zapravo “stabilizacijsko”.
Kritičari su se najviše okomili na doprinos 28-godišnjeg Gonzaleza, te su zauzeli stajališta kako je primjerenije koristiti deset godina mlađeg Branimira Mlačića. S takvim pristupom o “stabilizacijskoj godini”, plasiranoj od sportskog direktora Gorana Vučevića, praktično se, odmah, skoro na početku prvenstva, prihvaća nastavak gubitničkog niza Hajduka u borbi za naslov, već duže od dva desetljeća.
Kako se postaviti u odnosu na osnovnu dilemu: nastaviti utrku s Dinamom, makar kao pratnja u borbi za naslov prvaka, ili već sada, nakon svega osam odigranih kola, opredijeliti se za kurs stvaranja momčadi za budućnost? Odgovor na tu dvojbu krije se u potencijalu trenera Garcije, je li kadar unaprijediti igru svoje momčadi da bi mogli ugroziti Dinamo, odnosno hoće li prevagnuti stručna politika pod vodstvom Gorana Vučevića s tezom o “stabilizacijskoj sezoni”.
Svi smo, koji pratimo i komentiramo dosege Hajduka, u startu bili uvjereni kako je Vučević u kooperaciji sa svojim “alter egom” Ivanom Rakitićem, istina, s izvjesnim zakašnjenjem, stvorio korpus igrača za juriš na titulu. U odnosu na prošlu sezonu, Hajduk se, izvan svake sumnje, bitno pojačao dovođenjem osam odabranih, uz napomenu da je u rosteru ostalo 13 prvotimaca, i to bez serije mlađih snaga poput Tonija Silića, Marina Skelina, Domagoja Mlačića, Luke Hodaka i drugih, upućenih na privremene posudbe.
S obzirom na sve, postavlja se pitanje koliko je korektno okomiti se tako žestoko na španjolske prinove, bez obzira na njihov početni učinak. Pa zar su Goran Vučević i Ivan Rakitić toliko promašili da su na Poljud doveli “škartoce”? Ako je tako, onda su sva uvjeravanja o stručnom preporodu splitskog kluba na klimavim nogama, to jest prava iluzija…
