Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom proslave Dana grada Makarske, zaslužnim sugrađanima bit će uručene po tri nagrade i plakete Grada, a izostat će priznanje za počasnog građanina jer Odbor za javna priznanja i nazive ulica i trgova nije zaprimio nijedan prijedlog. Nagrade Grada bit će dodijeljene Igoru Dragičeviću te posthumno Marinku Tomasoviću i Josipu Laznibatu, dok će plakete ‘‘Grb Grada Makarska‘‘ dobiti Vilim Filip Šabić, Zoran Spajić i Juraj Zoran Rajčević.
Djela ima diljem svijeta
Prvonagrađeni Igor Dragičević je umjetnik, grafičar i slikar te jedno od najznačajnijih imena makarskog kulturnog i umjetničkog života posljednjih desetljeća. Dugogodišnji je redoviti profesor grafike i crteža na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru (Široki Brijeg) te član HDLU-a.
Tijekom više od četiri desetljeća umjetničkog rada izlagao je na više od 20 samostalnih i više od 100 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Njegova djela čuvaju se u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama diljem svijeta, potvrđujući da je Makarsku i Dalmaciju ucrtao na međunarodnu likovnu kartu.
Opus mu daleko nadilazi lokalne okvire. U njegovim se radovima prepoznaje snažna osobna interpretacija prostora i posvećenost slobodi stvaranja, što ga čini iznimno prepoznatljivim autorom. Generacijama studenata na Akademiji u Mostaru prenosio je znanje, iskustvo i ljubav prema umjetnosti, ostavljajući vječan trag i u pedagoškom radu. U svim svojim nastupima ime Makarske nosio je s ponosom i na najljepši mogući način, kroz umjetnost promovirao svoj zavičaj.
Zaštititnik Svetog Petra
Istaknuti kulturni djelatnik, znanstvenik i arheolog Marinko Tomasović (1960. – 2024.), život je posvetio istraživanju i promociji kulturne i povijesne baštine Makarske i Primorja. Diplomirao je povijest umjetnosti i arheologiju u Zagrebu, a od 1996. radio je u Gradskom muzeju Makarska, gdje je od 2010. do 2023. bio ravnatelj.
Tomasović je objavio više od 400 bibliografskih jedinica, sudjelovao na više od 30 znanstvenih skupova i ostvario suradnju s brojnim hrvatskim i međunarodnim institucijama.
Njegova istraživanja, osobito na poluotoku Sveti Petar i u Kotišini, značajno su unaprijedila znanstvena saznanja i doprinijela razvoju kulturnog turizma. Upravo je on svojim sustavnim arheološkim istraživanjima udario temelje zaštite Svetog Petra pa je taj arheološki lokalitet rješenjem Ministarstva kulture iz 2024. registriran kao trajno kulturno dobro RH.
Bio je urednik nekoliko knjiga i zbornika, organizator znanstvenog skupa ‘‘Kuga u Makarskoj i Primorju 1815.‘‘ te aktivan predavač i popularizator znanosti.
Njegov rad citiran je u više od 300 publikacija u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je i hrvatski branitelj, zaljubljenik u književnost i glazbu, pa i nogomet, a njegov predani rad u očuvanju i promociji kulturne baštine te razvoja Makarske kao arheološkog i kulturnog središta ostavio je dubok trag u makarskoj i široj znanstvenoj zajednici. Tomasovićeva prerana smrt nenadoknadivo je oduzela jednog od najistaknutijih promicatelja kulturne baštine Makarske.
Liječnik i humanist
Iako nas je ove godine napustio, dr. Josip Laznibat je svojim dugim, plodonosnim i bogatim životom podario naslijeđe koje će ostati trajno upisano u povijest grada. Rođen 1929. u Makarskoj, Medicinski fakultet završio je u Zagrebu 1964., a specijalizaciju iz opće medicine i postdiplomski studij 1972. u Školi javnog zdravlja ‘‘Andrija Štampar”.
Magisterij i dodatnu edukaciju iz dijabetologije stekao je 1985., čime je postao vjerojatno i prvi makarski liječnik s titulom magistra znanosti u medicini.
Od 1965. do umirovljenja 1998., radio je u Domu zdravlja Makarska u kojem je je proveo više od tri desetljeća u službi sugrađana. Uveo je brojne preventivne programe i zdravstvene akcije – od ranog otkrivanja raka kod žena, skrininga vida kod predškolske djece, otkrivanja šećerne bolesti kod zaposlenih do osnivanja školskog dispanzera koji je osigurao skrb za generacije školske djece.
Laznibatova inicijativa 1977. dovela je do osnivanja Savjetovališta za dijabetes kojim je ravnao do mirovine, a zahvaljujući njegovom zalaganju Dom zdravlja Makarska je 60-ih godina prošlog stoljeća postao i suradna ustanova Medicinskog fakulteta u Splitu. Bio je bio ravnatelj Doma zdravlja, voditelj primarne zdravstvene zaštite te organizator brojnih stručnih skupova i edukacija.
Posebno se istaknuo u promicanju stalne doedukacije zdravstvenih radnika, humanitarnim aktivnostima i udrugama socijalne skrbi te u osnivanju Udruga dijabetičara i Udruge za zaštitu Doma zdravlja. Bio je jedan od osnivača vaterpolo kluba ‘‘Osejava”, a u Domovinskom ratu djelovao je kao liječnik na južnom bojištu.
I nakon umirovljenja ostao je aktivan i prepoznat kao čovjek koji se neprestano borio za kvalitetnu zdravstvenu zaštitu i dobrobit zajednice. Ovaj liječnik i humanist obilježio je najsjajnije godine zdravstva Makarske koje i danas izazivaju divljenje.
Upravitelj PP Biokovo
Neizbrisiv trag u zaštiti prirode, razvoju Parka prirode Biokovo te promociji ljepota svoga zavičaja ostavio je Vilim Filip Šabić koji je u Šumariji Makarska proveo gotovo cijeli radni vijek. U mirovinu je otišao nakon 41 godine neprekidnog rada u struci s radnog mjesta šefa Odjela za lovstvo.
Uz svakodnevni rad, aktivno je sudjelovao u radu stručnih tijela, udruga i građanskih inicijativa. Šabićev najveći profesionalni doprinos vezan je uz proglašenje planine Biokovo Parkom prirode 1981.
Kao prvi upravitelj Parka prirode Biokovo, kroz funkciju direktora Šumskog gospodarstva Makarska, uspješno je vodio ustroj i razvoj novoosnovane institucije te upravljao Parkom do 1990. Tijekom tog razdoblja dao je snažan doprinos podizanju i zaštiti šuma na kršu, unapređenju lovstva te naseljavanju divokoza na Biokovo.
Poseban pečat njegovom radu dao je i fotografski opus. Spojivši struku i osobni hobi, razvio se u vrhunskog fotografa prirode.
Snimio je tisuće fotografija flore i faune, imao šest samostalnih izložbi, sudjelovao na brojnim domaćim i međunarodnim priredbama, a njegovi radovi objavljivani su u stručnim knjigama, časopisima te turističkim i lovačkim publikacijama. Šabićeva zbirka s više od 8000 dijapozitiva životinja i divljači predstavlja dragocjenu arhivu prirodne baštine Biokova.
Za svoj je rad primio brojna javna, društvena, stručna i državna priznanja, a posebna nagrada njegovom doprinosu istraživanju Biokova je i činjenica da jedna novootkrivena biljka nosi njegovo ime – Vilimov luk.
Nevjerojatna energija
Radijski voditelj i DJ Zoran Spajić jedna je od najprepoznatljivijih figura makarske kulturne i glazbene scene čiji trag traje više od pola stoljeća. Često ga se spominje i kao najstarijeg aktivnog DJ-a u Hrvatskoj. Rođen 1953., glazbi je posvećen od đačkih dana. Studij arheologije napustio je na trećoj godini kako bi se potpuno predao glazbi.
Od klupskih večeri u kojima je bio i organizator i promotor i dizajner plakata, do pozornice s koje je generacijama diktirao ritmove noćnog života Makarske, njegova je uloga uvijek bila središnja i pokretačka. Ratne 1991., s pokretanjem Radija Makarska Rivijera, započinje karijeru po kojoj ga šira javnost najviše pamti.
Kao radijski voditelj i DJ, s prepoznatljivim hrapavim glasom, enciklopedijskim znanjem pop kulture, postao je simbol nove energije i svježih vijesti koje su oblikovale svakodnevicu brojnih Makarana. Spajićev izbor glazbe uvijek je bio eklektičan i promišljen – istodobno posvećen zabavi, edukaciji i širenju glazbenih horizonata.
U osmom desetljeću života i dalje je iznimno aktivan i kao DJ i radijski voditelj, pokretački duh festivala ‘‘Toochepin‘‘ u Tučepima, ali i kao kroničar i čuvar glazbene baštine Makarske rivijere.
Generacijama je bio i ostao svjetionik upornog, predanog i uvijek zajednici okrenutog djelovanja. Neumorni Spajićev rad i legendarna energija utkali su se u noći i dane grada, a svako priznanje koje mu se dodjeljuje tek je mali znak zahvale za sve što je dao i daje svome gradu.
Istinski služi zajednici
Plaketu Grada zaslužio je i dugogodišnji upravitelj groblja Svetog Križa Juraj Zoran Rajčević čija je profesionalna i volonterska djelatnost prožeta istinskim služenjem zajednici, a brojnim sugrađanima uvijek je bio utjeha u trenucima ispraćaja najmilijih. Angažman mu nikada nije bio ograničen samo na radne obveze jer je velik dio života posvetio volonterizmu, nastavljajući tradiciju obitelji iz koje potječe.
Posebno se ističe uloga njegova oca, remete u crkvi svetog Marka čiju je predanost Zoran nastavio i prenio na vlastitu obitelj, uključujući ih u brojne molitvene zajednice i udruge. Rajčević je i danas prisutan u vjerskom životu Makarske pomaganjem svećenicima i zajednici u crkvi svetog Marka, Svetištu Vepric i Franjevačkom samostanu.
Njegova predanost očituje se i u prisutnosti na svim važnim obljetnicama u crkvama Parka prirode Biokovo – od svetog Jure i svetog Ante u Kotišini do svetog Martina gdje čuva i njeguje kulturno-duhovnu baštinu našega kraja. I u Domovinskom ratu i u mirnodopskim vremenima, svojim cjelokupnim djelovanjem ostavlja neizbrisiv pečat u životu Makarske što ga čini dostojnim laureatom priznanja Grada.