Hajduk je u seriji od dvije pobjede (Lokomotiva 2:0 i Vukovar 1:0), što je jako dobra vijest nakon što je prije toga imao dva uzastopna poraza (Dinamo i Varaždin po 0:2). Međutim, Hajduk ne igra dobro i nije na dobrom putu. Hajduk Gonzala Garcije sve više podsjeća na Hajduk Gennara Gattusa – pobjeđuje a da ni sam ne zna kako. Tako je dobio i Lokomotivu i Varaždin, a dijelom čak i niželigaša Koprivnicu (4:1) u Kupu. I to je trend koji Splićani moraju hitno promijeniti žele li ostati konkurentni u prvenstvenoj utrci sa sve dojmljivijim Dinamom.
Garcijin Hajduk najbolju je utakmicu sezone odigrao u Osijeku, kada je s odličnom igrom i u napadu i u obrani potpuno nadigrao domaćina i slavio 2:0. Ta se utakmica odigrala 24. kolovoza i bila je Hajdukova osam u sezoni. U prethodnih sedam Hajduk je oscilirao, doživio i potop (1:3) u Tirani protiv Dinamo Cityja, ali ukupno je njegova igra izgledala obećavajuće, posebno u napadu.
Obrana je bila ta koja nije štimala, ponajviše zato što je nedostajalo potrebne agresivnosti i što su Hajdukovi igrači stajali predaleko od suparničkih, često im ostavljajući previše prostora za igru. Treneri vole reći da se takvi obrambeni propusti nikako nisu teško rješiv problem i da se vrlo solidno mogu ispraviti s nekoliko korekcija, a poglavito s čvrstim zahtjevima koje trener treba zadati igračima. Napokon, u modernom nogometu daleko je teže stvoriti napadačku igru, nego riješiti problem obrane. A Hajdukova je napadačka igra doista bila neusporedivo bolja od onog što smo prethodnih nekoliko sezona viđali od Hajduka.
Očito ipak poljuljan vezanim porazima od Dinama i Varaždina Garcia se odlučio za taktički drastičan potez – promijenio je sustav igre uvevši i trećeg stopera. Mladi trener vjerojatno je računao da će s trećim stoperom zgusnuti zadnji red te automatski primati manje golova. Za sada ispada rezultatski ispada da je dobro razmišljao, jer Hajduk protiv Lokomotive i Vukovara nije primio gol.
Međutim, Hajduk je samo kratkoročno profitirao od Garcinije promjene sustava igre. Dugoročno nema šansi napraviti željeni rezultat, jer momčad koja se toliko muči u igri i stvara tako malo šansi prije ili kasnije mora se suočiti sa serijama loših rezultata. Što je Hajduk tako lijepo mogao naučiti u prošloj sezoni, pod Gattusovim vodstvom.
Garcia nije Gattuso, Urugvajac – koji je sve što zna o nogometu naučio u Španjolskoj – je trener koji je u svojoj mladoj karijeri sve dobro napravio njegujući plemenit i napadački nogomet. Takav je nogomet igrala i Istra 1961, zato je i doveden na Poljud, da Hajdukovi navijači što prije zaborave “muke pod Gattusom”, a ne da ih Garcia ponovno “promovira”. Pokušavao je, doduše, Garcia u nekoliko navrata tijekom svoje mlade karijere zaigrati s trojcem stopera. Uvijek je to činio u kriznim trenucima i nikada mu ti pokušaji nisu donijeli ništa dobroga.
Neće ni ovaj put, jer Garcia po svemu što vidimo nije trener koji do kraja razumije zahtjeve igre u sustavu 3-5-2, odnosno 5-3-2, a i upitno je ima li igrače koji mogu odgovoriti zahtjevima takve igre. Svjedočimo već godinama momčadima poput Atalante koja igra sjajan nogomet u tom sustavu, svjedočili smo i Marseilleu pod vodstvom Igora Tudora koji je oduševljavao igrama, ali Tudor je kompletnu karijeru podredio tom sustavu. Samo, Atalanta godinama selekcionira igrače koji odgovaraju takvom sustavu igre, a Hajduk nikada nije imao tu praksu. I uvjereni smo da je ni Vučević neće imati, jer je nogometno odrastao uz Johana Cruyffa i Barcelonu.
Garcia – dakle – niti ima igrače za takav sustav, niti ga on preferira. K vragu, kompletne je pripreme i dva mjeseca sezone trenirao momčad kroz igru 4-3-3, ili 4-2-3-1 i onda je sve to bacio u vodu zato što je izgubio dvije utakmice. Kako onda očekivati da će momčad igrati dobro ako je preko noći natjeraš da igra u sustavu koji nije uigravala?
Garcia nikada nije radio u klubu poput Hajduka, u kojem si svakodnevno izložen golemim pritiscima. Garciju kao da je taj pritisak slomio i natjerao da odustane od sebe i potraži spas u sustavu koji nije njegov, kojeg vjerojatno ni ne razumije kako treba, a svako puno omanje od sustava s četvoricom u zadnjoj liniji. Naravno da je to pogrešno i da bi mu netko trebao ukazati da radi krivo i Hajduku i sebi.
Hajdukov sportski direktor Goran Vučević nedavno je jasno poručio da od Garcije traži moderan, napadački nogomet, u kojem će navijači uživati gledajući utakmice s puno igre i šansi. Logično je da Vučević to traži, jer to je prvi preduvjet za normalan razvoj mladih igrača, kojih na Poljudu ima pregršt.
Hajduk sad ima dva tjedna reprezentativne stanke i priliku da se resetira. Vučević i Garcia trebaju sjesti i bez figa u džepu staviti sve karte na stol. Garcia je dobar trener koji zna svoj posao. Vidjeli smo to gledajući ga u Puli, vidjeli smo to i u prvim utakmicama na klupi Hajduka. Sad mu treba pomoći da se smiri i vrati očito žestoko poljuljano samopouzdanje. Vučević ima dovoljno iskustva i znanja da mu pomogne, jer i Vučević je prolazio takve krize na Poljudu i to u tri različite uloge – kao igrač, kao trener i kao sportski direktor. Realno, samo Vučević u ovom trenutku i može pomoći Garciji.
Važno je i da inače poprilično zatvoreni Garcia, koji je i javno rekao da puno povjerenje ima samo u sebe i svoj stožer, prihvati ruku pomoći i vrati se onome zbog čega je doveden na Poljud. U suprotnom će loše proći i Garcia i Hajduk…
