Nakon 452 minute, napokon je pao Varaždin! Toliko je prošlo od gola Jaganjca prije 17 mjeseci, kad je (uz Lisicu) Istra pobijedila Varaždince. Nakon toga četiri utakmice prošle sezone, ali iznova ista priča. Igra u egalu, ali bez pogotka, dok je suparnik postigao jedan. U sjeni te najavne statističke priče ostalo je i to da je Šafarićeva momčad u posljednjih pet međusobnih susreta postigla samo jedan pogodak…
Stjepan Lončar je ponajbolje pojačanje Istre 1961 u njezinoj prvoligaškoj povijesti. Fajter, znalac, željan pobjeda, ne miri se s prosjekom. Njegova raketa s ruba kaznenog prostora jednostavno je bila neobranjiva i za vrlo dobrog vratara kakav je Oliver Zelenika.
Valjda je trebao takav senzacionalan šut da bi se napokon poentiralo protiv Varaždinaca.
– Bila je to jako teška pobjeda jer je Varaždin zbilja jedan od najtežih suparnika – kazao je Lončar, koji je nakon utakmice dijelio veliku radost sa suigračima, navijačima, ali i trenerom Oriolom Rierom.
Španjolac je, realno rečeno, dočekan u HNL-u kao “novi uljez”, a skepsa je bila opipljiva i u okruženju Drosine. Objektivno je kazati i da je Goran Tomić kudikamo iskusniji trener, dobar stručnjak čiji su angažman na Drosini gotovo svi podržali. No, s njime momčad, a ni okruženje, jednostavno nije kliknulo. Možda je stvar u pristupu i metodologiji rada, tim prije što je ova grupa igrača od početka odmah živnula sa Španjolcem, čiji pristupi i rad imaju mnoštvo dodirnih točaka s Garcijinom erom.
Istra je protiv Varaždina odigrala čvrstu i kompaktnu utakmicu. Ona nije bila tehnički dojmljiva jer je i suparnik imao pristup čvrstom defenzivnom bloku i tranziciji. Pogotovo u prvom dijelu činilo se to više nadmudrivanje, želja da se dočeka pogreška suparnika i onda kazni.
Onda je Riera opet (kao protiv Osijeka) povukao taktički potez. Izvukao je u 63. minuti Islanđanina Robertssona, koji je vrlo dobro u paru s Radoševićem štitio obranu (dosta presječenih i oduzetih lopti, dobar u duelu), ali je prema naprijed trebalo nešto više. Poslao je na teren Rozića na lijevo krilo, Lawala prebacio na desnu stranu, Lončara vratio na “desetku”, a Maurića na “osmicu”. To je podiglo dinamiku napada domaćih i, zanimljivo, po desnoj je strani Lawal dobro uposlio Kadušića u prodor, a Lončar je na svom mjestu “desetke” primio loptu, malo se namještao, a onda ljevicom proparao mrežu Zelenike.
Varaždin se tek u završnih 10-15 minuta podigao u linijama i ritmu napada, stvorio je pritisak domaćinima, koji su čvrsto branili prostore ispred Kolića, a onda su iz nekoliko kontri mogli “završiti” rezultat. Zatresao je, doduše, Prevljak mrežu, ali je nakon provjere VAR-a “za malo” to proglašeno zaleđem.
Istrina je pobjeda zaslužena, drugu utakmicu su bez primljenog pogotka, imaju najbolji bodovni učinak u prvom turnusu otkako je liga 10, na Drosini su 16 utakmica bez poraza (od studenoga 2024. i poraza 2:3 s Kovačevićevim Slaven Belupom) i u krugu su europskih pozicija. Dobar ulov za kvalitetnu atmosferu u pauzi, u kojoj Riera može značajnije utjecati na igru i navike momčadi. Kako je do sada u brzinskom ritmu pokazao, 39-godišnji Španjolac zadobio je povjerenje igrača i navijača…
