Prije pet mjeseci u Veneziji su se, u restoranu zračne luke, sastali Istrin sportski direktor Saša Bjelanović i direktor Michele Lauzurica s mladim trenerom Oriolom Rierom. Jedan od promotora njegove kandidature bio je Haritz Kuerejeta.
Izvršni direktor grupacije Baskonia-Alaves nije nogometni stručnjak, ali se, slučajno ili ne, njegovom inicijativom Istra prošlog prosinca odlučila za promjenu Paola Tramezzanija, inzistirajući na povratku Gonzala Garcije. Tada je Istra 1961 gospodski isplatila otpremninu talijanskom treneru, iako se znalo da već ima dogovoren angažman u Švicarskoj. Kuerejeta je time htio odati priznanje Talijanu za sve dobro učinjeno u sezoni prije. No, za ideje nogometa koje Baski žele razvijati, Garcia je bio optimalan izbor. Kad je Urugvajac odlučio otići iz Istre, klub je opet bio u neprilici, kao i 2023. godine, kad je po prvom odlasku Garcije odabran Karoglan, ubrzo potom Catala. Zato je u lipnju sondiran teren, bilo je više stranih opcija, čak i poznatih trenera koji su htjeli doći, ali su djelovali visokog materijalnog apetita te dvojbenih motivacijskih pristupa da se “spuste” na razinu SHNL-a i Istre. Tako su odabiri ostali na dva imena. Spomenuti Riera i iskusni domaći trener, Goran Tomić.
Prevladalo je, kod vlasnika, u klubu, u navijačkoj javnosti, da je Tomić najbolje rješenje za trenutak u kojem se Istra našla naprasnim odlaskom bivšeg trenera. Za Rieru je ionako bilo vrijeme početka i opcija da kroz par godina opet bude kandidat za Drosinu…
Samo stotinjak dana kasnije, ta se opcija aktualizirala. Tomić i Istra ovaj put nisu kliknuli, a Kuerejetinom je inicijativom došlo do promjene. Oriol Riera je, nakon tri startna poraza u trećeligaškom Unionistasu, odmah prihvatio poziv hrvatskog prvoligaša. Neusporedivo manjih financijskih okvira, jer se tek dokazuje, Riera je stigao u Pulu s prilično jasnom prtljagom ideja kako bi mu momčad trebala funkcionirati. Na lipanjskom druženju u Veneziji dao je do znanja da je trener ofenzivnog pristupa, ali s jasnim defenzivnim temeljima. Rierina teorija je podsjećala na onu urugvajskog bivšeg trenera, ali kako nogometne realnosti ukazuju, praksa je ipak nešto drugo…
S trogodišnjim ugovorom Riera je odradio tri utakmice na klupi Zeleno-žutih. Već prije prve, u tri treninga s momčadi pred Osijek, odjeci iz Bala odavali su da je momčad vrlo dobro reagirala na treninge i pristupe novog trenera. Pobjeda, s(p)retna, protiv Osijeka donijela je prvu tranšu kredita povjerenja unutar svlačionice ali i prema javnosti. Bod u derbiju na Rujevici to je povjerenje osnažilo, a pobjeda nad Varaždinom definirala je podršku na duže razdoblje. Koliko, to ovisi o onome što je i Riera stalno ponavljao nakon dobro odrađenih utakmica:
– Imamo odličan kadar, momci su raspoloživi za rad i daju maksimume. Ono što je dobro za taj nastavak su ovi rezultati, ali moramo biti svjesni, trebamo napredovati u svim segmentima. Puno je posla, ali vidim potencijal kojim se to može ostvariti… – siže je njegovog koncepta aktualnosti.
Bit će tu teških trenutaka, poraza i iskušenja te podrške, ali prvi dojmovi oko Riere su pozitivni i zbog njegovih poteza. Prije svega taktičkih reakcija u dinamici utakmice, ali i više povjerenja prema igračima koji su bili na margini, odnosno mlade potencijale koji trebaju priliku da bi se razvijali i napredovali. Drugi turnus će pokazati koji su Rierini dometi s Istrom, odnosno ovosezonske perspektive trenera debitanta i redizajnirane škvadre s Drosine.
