Mnogi će nogometni stručnjaci reći kako je najvažniji segment jedne ekipe obrambeni dio. Poznata je u nogometnim krugovima izreka kako obrana donosi titule. Često priče idu u smjeru kako sigurnost cijele momčadi kreće od obrambene četvorke i vratara. A danas je poznat i termin “uža obrana”, koja se odnosi na dvojac stopera.
Upravo stoperi su godinama bili problem Hajduka. Mučili su se svi treneri pronaći pouzdani stoperski tandem. Ti igrači bi trebali biti koordinirani, interpretirati razumijevanje na terenu, koje se onda prenosi i na preostalih devet suigrača na terenu. Pravi, kvalitetan stoper, u današnjem nogometu znači kompletan igrački paket. To ne podrazumijeva samo nogometne kvalitete, koje jesu osnova, već je potrebno da takav igrač posjeduje i karakter, da ima osobine lidera i vođe.
Možda i najvažnija komponenta današnjeg sporta, a koja je pomalo zanemarena, jest komunikacija. Ta razmjena informacija tijekom igre je od nepresušnog značaja. Ni jedna ozbiljna momčad danas ne može egzistirati bez igrača koji su glasni. Ne odnosi se to na decibele koji su usmjereni na adresu sudaca, već bi stoperi trebali usmjeravati svoje suigrače.
Momčad koja ima stalni stoperski tandem, ima i pravo blago. Sezonama su treneri na Poljudu lutali s pronalaženjem stoperskog para iako su, ruku na srce, postojale ere standardnih prvotimaca na tim pozicijama. To su u bližoj prošlosti, recimo, bili Maloča i Milović, koji su imali neke od gore nabrojenih karakteristika, a pokušalo se i s Milovićem i Nižićem. Nitko od njih nije uspio doći do željenog cilja, a to je titula. Nije Hajduk uspio stvoriti granitnu obranu, fokus je većinom bio na efikasnosti.
Bilo je ipak trenera koji su svoju egzistenciju na Poljudu bazirali na granitnoj obrani. Jedan od takvih, koji je to radio vrlo uspješno, bio je Talijan Paolo Tramezzani, današnji trener Istre 1961. Bilo je to razdoblje kad je Hajduk zaglavio na sredini tablice i trebalo je kroz jednu polusezonu doći do plasmana u Europu. Činjenično stanje je tada bilo da Hajduk pobjeđuje utakmice s 1:0. Obrana je funkcionirala, a Tramezzani je kasnije ipak otišao drugim putem.
Ako pričamo o obrani, ne možemo zaobići Ivana Leku, koji je uspio stvoriti hajdučki zid. Za to je najzaslužniji tandem Zvonimir Šarlija i Filip Uremović, dvojac koji je pristigao u ljeto 2023. godine. Taj dvojac definitivno posjeduje sve karakteristike pravih stopera, ako se uzima u obzir paket osobnosti i karakteristika koje se pridodaju nogometnim kvalitetama. Oni su u kratkom periodu uspjeli stvoriti simbiozu u kojoj jedan bez drugog ne funkcioniraju najbolje.
Zna se da Hajduk teško prima golove dok su Šarlija i Uremović na terenu. Oni se neće libiti napraviti pametni prekršaj, a ni zariskirati žutim kartonom ako je potrebno. Sve u cilju čiste mreže. Na terenu imaju gard, karakter i vokalnost. Čine idealnu kombinaciju i za mnoge su najbolji stoperski par u HNL-u.
Da se tu radi o simbiozi, dovoljno je usporediti Šarlijine performanse sa i bez Uremovića. Kad se Slavonac ozlijedio, Šarlija je djelovao pomalo izgubljen na terenu i griješio više no obično. Taj period se ipak dogodio u polusezoni u kojoj je u Hajduku zavladao raspad na svim razinama, pa se ni obrani neće uzeti za zlo. Nije tada baš bio fokus na izvedbama na terenu.
Stigla je u tom tonu jedva dočekana nova sezona pod kormilom Gennara Gattusa. I njegov stoperski par čine Šarlija i Uremović, a oni su vjerojatno jedini gotovo sigurni članovi udarne postave, naravno, uz Livaju.
Malo se do sada pričalo o Filipu Uremoviću, a to je čovjek koji sve svoje suigrače čini boljima, što je odlika klasnih igrača. Nije Uremović neki “liliputanac”. Dokazan je to igrač u inozemstvu, pa čak i u reprezentaciji. Bio je u poznatim europskim klubovima, a gotovo u svakoj momčadi došao je do kapetanske trake, što puno govori o njemu. Imponira stavom, vokalnošću i karakterom, a ako se dogodi neki problem, on ga nazove pravim imenom “bez rukavica”. To će potkrijepiti i izjava koju je Uremović nedavno dao u kontekstu prošle polusezone, kazavši kako je svatko imao pravo na svoje mišljenje, a to ne postoji ni u jednom ozbiljnom klubu. Neće se on libiti ni povikati na suigrača, ali to radi samo ako je baš potrebno. Nitko mu od suigrača to ne uzima za zlo jer se od milja zvani Ure isprofilirao kao jedan od vođa na terenu.
Novu sezonu je otvorio zgoditkom protiv Torshavna, koji je zaokružio njegovu sjajnu izvedbu. On je kompletan stoper i izgleda da je Hajduk napokon u njegovom liku uspio naći temeljca svoje obrane. Uremović gura naprijed i Šarliju, koji uz svog slavonskog kolegu izgleda dojmljivo.
Često se od navijača Hajduka može čuti kako baš Uremović i Šarlija čine tip igrača koji je u Hajduku poželjan. Bijeli dres nosi brojne izazove i obveze, a ovaj dvojac je pokazao da se s tim može nositi. Uremović i Šarlija, brojevi 25 i 31, mogli bi doista biti važan dio aktualne hajdučke ere.
