Sandra i Dane Tahirović su vlasnici, kuhari i konobari vrhunskog hrvatskog restorana Zora bila. Inspirirani konačnim popravkom rasvjete na Bačvicama, na službenoj Facebook stranici restorana objavili su zanimljiv tekst u kojem hvale ovaj mali pomak na bolje, prisjećaju se legendarnog Olivera, ali i pokreću inicijativu za formiranjem “gastro ulice” na Bačvicama. Objavu možete pročitati u nastavku:
Sedam godina…
Sedam godina smo na Bačvicama i one večeras napokon svijetle u svom punom sjaju. Napokon je nasukani brod zasvijetlio. Neka nasukanom brodu svjetlost podari bolje dane i svjetliju budućnost.
I to baš danas, na slobodan dan. Prošetao sam do Zore Bile, jer ona nama nije samo posao, nego nam život znači (da bacim oko na frižidere, na cvijeće, na okolinu), kad ono – novi život se rađa. I to baš danas kad slavimo život kapetana. Kapetana kojem su more i brod bili život.
Ok, neka bude slučajno, ali ne vjerujem, isto kao što ne vjerujem da se neki dan brod pokvario sam od sebe. Da im je kapetan dao uživati, da budu malo sami sa sobom, s morem. Da im je, i neka je.
Hvala svima onima koji su se za svjetlost borili i koji su nam svjetlost omogućili. E pa sad kad je svjetlost tu, šteta bi bilo stati. Naša nova borba se zove gastro ulica. Pozivamo sve sudionike na suradnju i zajedništvo, pozivamo Turističku zajednicu Grada Splita, Turističku zajednicu Splitsko-dalmatinske županije da nas podrže u ovoj inicijativi.
Ova sezona nas uči da nismo Bogom dani, nismo mi kapetan. Ali sad kad vam pobrojim lokale unutar kilometra shvatit ćete da takvu kvalitetu nema ni Rio de Janeiro: Toni, Tortuga, Zora Bila, Maestro, Nevera, Dvor, Movi, Biberon Sushi Bar, Kadena.
I ne, nisu to kilometri tuge Željka Bebeka, to je kapetanova “Ča će mi Copacabana”. Kad se tome pridodaju legendarni Hotel Park, pa Hotel Brig, pa Hotel Villa Harmony, pa svi “hoteli u izgradnji” pa privatni smještaji od Via Mare i apartmana Idro pa sve gore do Šćepinih apartmana, da ne bih nekoga uvrijedio jer ne poznajem svih a svi su bitni.
I tome nije kraj… A gdje je legendarni Versi, pa Bottiglia Wine Bar, pa Tennis pored terena gdje su razarali Ivaniševići i Ančići... Pa meni omiljeni caffe StarBox. Pa svi objekti brze hrane i noćni barovi. E pa to unutar kilometra nema nitko.
I da ne bismo pjevali “Oprosti mi pape”, uhvatimo se posla, uhvatimo se skupa jer nas je i kapetan učio zajedništvu. Učinimo život šakom suza, vrećom smijeha… Što se nas tiče, neka Duje Koceić napravi pravni okvir, a mi svi ostali okupimo se na inicijativi jer sve splitsko nama je blisko.
Učinimo grad Split onakav kakav treba biti. Zora Bila uvijek je okupljala i bila ta koja mijenja stvari i scenu na bolje. Neka tako bude i sada na dobrobit svih, jer vrijeme je.
I svake godine na ovaj dan bar jednom pogledam Gibonnijev oproštaj od kapetana, tu stane sva ljubav prema prijatelju i čovjeku. I na kraju kaže “sve je kako triba bit…” Nije, ali bit će.
Moja reakcija na članak je…
