Popraćena zavidnim brojem posjetitelja, u Etnografskom muzeju u Rupama otvorena je izložba “Na mrkjenti života – tradicijska kultura otoka Mljeta” autorice Branke Hajdić. Glasnogovornica Dubrovačkih muzeja, Marta Vukadin, naglasila je kako nije samo riječ o otvaranju izložbe, nego se otvara “prozor u svijet jednog otoka, njegovih ljudi, običaja i lijepih uspomena”.
– Sad nas očekuje pravi trenutak za osjetiti duh, ali i onu radost Mljeta. Izložba je rezultat predanog rada Branke Hajdić koja kroz predmete, slike ali i zvukove donosi sve ono što čini kulturni identitet ovog dragocjenog otoka. Ova izložba je ujedno i doprinos 65. obljetnici osnutka Nacionalnog parka Mljet, što joj daje dodatnu simboliku i vrijednost, poručila je Vukadin.
Okupljene je pozdravila ravnateljica Dubrovačkih muzeja, Marija Šiša-Vivek.
– Mljet je mnogo više od otoka, to je mjesto gdje priroda i kultura žive u suglasju, gdje se povijest osjeća u svakom kamenu, a priče njegovih stanovnika odjekuju kroz vrijeme. Ova izložba odražava baš tu posebnu povezanost utkanu u tradiciju i svakodnevicu te nas podsjeća koliko je važno njegovati i čuvati te vrijednosti za buduće generacije. Neka nas ova izložba nadahne da i dalje čuvamo i njegujemo naše vrijednosti, te da s ponosom prenosimo priče i običaje našeg zavičaja, upozorila je Šiša-Vivek.
Voditelj Etnografskog muzeja Dubrovačkih muzeja i stručni suradnik na izložbi, Ivica Kipre, zahvalio je autorici izložbe. Kako je rekao, upravo zahvaljujući njezinoj ustrajnosti htjela je dohvatiti svaki segment baštine i to pokazati na cjeloviti način.
– Dragi posjetitelji, dobro došli u naš dubrovački dom u kojem za ovu priliku, zapravo, gostuje Mljet. Nama je drag, nije tako dalek, možda bismo ga i više mogli posjećivati, ali je iznimno bogat otok s raznim oblicima tradicijske baštine. Zagovornik sam toga da se naši krajevi obrađuju u cjelini, nikad parcijalno jer tek onda, kad se to sve prikaže, možete doživjeti što to znači zavičajni identitet, lokalni govor, prostor koji obilježava te ljude, kakva je nošnja i odakle je… Na sva ta pitanja Branka je uspješno ovom izložbom uspjela odgovoriti i zajedno s cijelim timom izvrsno realizirala ovaj čitav projekt do kraja, naznačio je Kipre.
Autorica izložbe priznala je kako je jako dirnuta odazivom publike.
– Meni je pripala čast da po prvi put na sveobuhvatan način prikažem tradicijsku kulturu otoka Mljeta za koji sam i osobno jako vezana. Ovo je prvi put da se na jedan muzeološki način prikazuju svi materijalni i nematerijalni aspekti kulture i identiteta otoka. Na izložbi su razni segmenti, počevši od tradicijskog privređivanja. Tu je poseban akcent dan na povijest stočarstva. Jer, znamo da je Mljet naseljen s kontinenta i da je ono čime su se Mljećani prvo bavili, zapravo bilo stočarstvo. U Mljetskom statutu koji je na neki način i dio Dubrovačkog statuta govori se uglavnom o stočarstvu, a jako malo o ribolovu. Znači da su se Mljećani nekad jako malo bavili ribolovom, a imali su dosta stoke, kao pravi stočari donijeli su svoju dinarsku kulturu na Mljet. Kad govorimo o tradicijskom ribolovu kao važnom segmentu, prikazane su neke stare ribolovne sprave koje se danas ne koriste ali i morski krajolici koji su danas zabilježeni samo u memoriji ribara. Znanje o njima gotovo nam nestaje tako da je ovo bio možda posljednji trenutak da ga se zabilježi. Poseban akcenat stavljen je i na tradicijsko odijevanje. Dakle, kroz jedan dugi povijesni slijed sam pokušala iščitati sve one transformacije odijevanja, pogotovo onog odijevanja koje je danas zabilježeno i koje možete vidjeti na članovima KUD-a “Natko Nodilo”. To je odijevanje iz finalne faze, kad je već nestalo tradicijskog odijevanja. To je ritualna odjeća i sve članice KUD-a obućene su u odjeću nevjeste. Tu ne možemo vidjeti druge oblike odijevanja, a ja sam ih pokušala prikazati na ovoj izložbi tako da možete vidjeti sve modalitete: od djevojaka do mladih žena, mladih ili starijih udovica, sve ono što se muzejskom građom moglo prikazati.
– Da bi se to moglo prikazati, treba spomenuti jednu posebnu donaciju gospođe Roze Palunčić, zapravo, njezinih kćeri. To je bila jedna od posljednjih velikih donacija, 50 predmeta tradicijske odjeće, dijelova nošnje poklonjeno je prije par godina i neizmjerno smo im na tome zahvalni.
– Prikazani su na izložbi i segmenti duhovne kulture, običaji kroz godinu… Zatim, prikazali smo nešto što je nepoznato jer su uglavnom poznate samo legende o Odiseju i svetom Pavlu, prikazali smo ilustracijama Jasmine Runje one takozvane mljetske strašinate, sve one priče koje su svojim dugogodišnjim životom došle do današnjih dana. Tako imamo primjer da se još uvijek pojavljuju glođi u kao stanovnici Babinog Polja. Postoji priča o velikoj gladi koja je postojala na Mljetu i stariji stanovnici su je pričali 80-ih godina, kad sam ja tek došla na Mljet. Pričali su o tome da je bilo jastoga koliko god hoćeš, ali kruha nije! Od toga su nastale priče o glođi, Babi Suhuri i o Regoču koga poznajete iz priča Ivane Brlić-Mažuranić. Međutim, Regoč je Mljećanin, to je mljetski div koji je Mljećane spašavao od neprijatelja tako da je njihove galije prebacivao preko brda i sâm preskakao kampanjele kako kaže Ignjat Đurđević u svojoj poemi iz 18. stoljeća. Jedan od posljednjih kurioziteta ove izložbe je zavjetni nakit. Od 500 i nešto predmeta koje posjedujemo s otoka Mljeta, 230 je primjeraka zavjetnog nakita koji možete vidjeti na izložbi. To je nakit koji je od 14. do 19. stoljeća prikupljan u crkvama Korita, Maranovića i Babina Polja i do danas nije nikada izlagan tako da ćete moći vidjeti neke oblike nakita koji nisu bili poznati iako znamo da je nakit dubrovačkih zlatara bio raširen u cijelom dubrovačkom kraju. Međutim, neki posljednji primjeri kao što je kombinacija koralja koji su se vadili na Mljetu i zlatnih odnosno srebrnih senjala, kako to Mljećani zovu, karakterističan je baš za otok Mljet. Nadam se da ćete svi još koji put posjetiti izložbu, namjeravam voditi kroz izložbu dok bude otvorena tako da se nadam da ću vam tad moći puno više ispričati, izjavila je Hajdić.
Kristina Mirošević, koja je zadužena za likovni postav i grafičko oblikovanje izložbe, otkrila je kako se na izradi postava izložbe radilo mjesece i mjesece te da je ustanova i svi koji su radili na izložbi bili otvoreni za suvremenu interpretaciju ovako tradicionalne teme.
– Nit vodilja bila je sama mrkjenta, odnosno, svaka je tema dobila svoju mrkjentu to jest svoj otok. Za svaku temu odabrana je samo jedna uvečana slika koja je ujedno i scenografija koja posjetitelja uvlači u temu. Autorica nije morala birati koje će slike staviti jer smo integrirali digitalne tehnologije pa svi posjetitelji koji su više zainteresirani mogu ‘kopati‘ dalje… Ovdje smo koristili i umjetnu inteligenciju, ali i naše kreativce. Svaka ova velika fotografija je kroz neku kratku sekvencu ‘oživljena‘ tako da ljudi koji na crno-bijelim fotografijama djeluju daleko, na taj način nam postaju bliži. Osim toga, voljela bih zahvaliti autorici ilustracija Jasmini Runje koja nam je kroz svoj svijet prikazala te legende i strašinate. Osim toga, tu je i Božo Lopižić koji je kroz AI-model oživio fotografije, zatim Iva Burić koja je radila modele galeba, Antonije Deranja koji je oblikovatelj zvuka te naš autor tehničkog postava, Željko Ćatić, koji je jedan od najzaslužnijih ljudi za sve ono što danas ovdje vidimo. Izložba zaista ima puno detalja, nadam se da ćete se vratiti još koji put da bi sve to vidjeli, poručila je Mirošević.
Ravnatelj Nacionalnog parka Mljet, Ivan Sršen, također se obratio posjetiteljima.
– Mljet nije samo zelenilo i prirodna baština, on možda jest jedan od najljepših nacionalnih parkova u Europi, najzeleniji otok na Sredozemlju i najstarije morsko zaštićeno područje na Sredozemlju. Usudio bih se reći da je ono što je Dubrovnik na svjetskoj razini, Mljet u nekim europskim okvirima. Mljet nije samo prirodna, već i kulturna baština. Ono što je navrjednije na Mljetu jesu ljudi, običaji i to je ono što naša ustanova prvenstveno treba njegovati. Pružila nam se prilika da podupremo projekt Branke Hajdić koji je prekrasan, nadam se da će ova izložba imati mjesta na Mljetu i da ćemo to uskoro moći osigurati. Na nama je, kao ljudima koji živimo na Mljetu, kao institucijama koje se brinu ne samo za prirodu, nego i za kulturnu baštinu Mljeta da ovo prenesemo dalje, da ovo ne bude samo muzejski postav, nego i način kako se živi na Mljetu, dodao je Sršen.
Izložbu je otvorio načelnik Općine Mljet Đivo Market.
– Ovo je jedna prekrasna izložba, zaista sam ponosan na to. Hvala autorici, našoj Branki na svemu, svim njezinim suradnicima koji su pomogli da bi ova izložba postala ovo što jest. Hvala svima onima koji su dali svoje eksponate da bi ovo bilo ovako. Zaista sam ponosan ovdje kao Mljećanin… Ono što je naša Branka rekla tko je gdje rođen, ja sam igrom slučaja jedan od onih glođa, ali da bih malo pokrio i drugu stranu otoka, preselio sam u Nacionalni park i tamo sam proveo svojih prvih 55 godina života! (smijeh) Kao što naša hima kaže: od Saplunare do Pomene, vežu nas uspomene! Mljet nije samo ljepota koju nam je Bog dao, Mljet su prvenstveno ljudi sa svojim običajima, sa svojim starinama koje su nam ostavljene u nasljedstvo i mi ćemo se zaista o tome brinuti s ponosom, a vama svima želim ugodno druženje i razgledanje izložbe. Čestitam 65. rođendan našem Nacionalnom parku, neka nastavi ovako s radom, a sadašnja se Uprava ima čime pohvaliti, naglasio je Sršen.
Otvorenje su uveličali članovi Kulturno-umjetničkog društva “Natko Nodilo” iz Babina Polja i njihov lijeričar Petar Kunić. Izvedena su tradicijska kola, mljetska poskočica i škampa boško koji su stoljećima utkani u život i običaje otoka.
Izložba ostaje otvorena do 23. studenog, a prate je i novi prigodni suveniri inspirirani Mljetom.
