Nakon višemjesečnih prisilnih ‘safarija‘, stanovnici Knežice mogu se početi veseliti vremenima kad će normalnim putem na posao i u školu. Radovi asfaltiranja ulice Podgaj konačno su pri kraju.
Otišli smo na lice mjesta, vidjeti u kojoj su fazi radovi i popričati s mještanima.
Ljudima je prekipjelo
Još u ožujku ove godine Knežica je bila odsječena od ostatka svijeta. Fotografije razrovanog i blatnjavog puta podsjećale su na scene iz dokumentaraca iz afričkih zabiti. Zbog radova koje je izvodio Vodovod Dubrovnik u sklopu Aglomeracije čak je i dubrovački gradonačelnik Mato Franković prozvao tvrtku izvođača. Opravdavali su se u Vodovodu raznim izgovorima, spominjale su se oborine i ispiranje materijala.
Dobro je da nemaju ugovore s indijskim Mawsynramom, najkišovitijim mjestom na svijetu. I ovako su se radovi otegli od 5. rujna 2023. do danas, a točan datum dobro pamti predsjednik Gradskog kotara Komolac Tomo Kristović:
– Kroz ova dva dana će stvarno biti gotovo. Ljudima je stvarno prekipjelo. Sad čekamo gospodina gradonačelnika da ispuni obećanje o asfaltiranju alternativnog, požarnog puta. Radi se o putu od izvorišta Bota prema ulici Busljeno – naglašava.
– Jučer su u Knežici jedan dio asfaltirali, a danas će i drugi. Iskreno se nadamo da će biti gotovo ova dva dana, najsigurnije je reći do kraja tjedna. Sad treba samo urediti javnu rasvjetu i napraviti kanal oborinske odvodnje i to je to – istaknuo je Tomo Kristović.
– Trebalo bi poraditi i na tome da dobijemo autobusnu čekaonicu na Knežici, tako da možemo zatražiti i autobusnu liniju kroz to mjesto – dodao je. – Daljnji planovi su nam i da se napravi nova cesta kojom bi se spojila Knežica i Šumet – rekao je na kraju.
Slikamo se i zapjevamo
U ovih nekoliko mjeseci situacija se bitno poboljšala, u što smo se uvjerili na licu mjesta, samo što još valja potpuno završiti radove i zaključiti ‘sad je stvarno gotovo‘. Da pričaš ovo Japancima, rekli bi ti da izmišljaš, komentiramo sa sugovornicima. Kroz Knežicu susrećemo mlađeg čovjeka, upućuje nas na svog člana obitelji za razgovor. On želi ostati anoniman. Svi su već umorni od svega.
Drugi mještanin govori da se obećanje o završetku asfaltiranja za dva dana može održati, iako možda na prvi pogled ne izgleda tako. Tko više komu vjeruje!
U to se pojavljuje radnik iz tvrtke izvođača radova u plavom radnom odijelu. Odjednom je banuo u raskopanu ulicu. Puši, prilazi i pita tko smo mi.
– A tko ste Vi? – uzvraćamo, pa se skupa smijemo. Reče kako se zove, mi isto. Pitamo možemo li ga fotografirati, ali on kaže da prvo mora napravit‘ zube da bi se mogao osmjehnuti za fotografiju.
Do tada ništa.
A asfaltiranje? Hoće li biti gotovo za dva dana?, zanima nas.
– Trebalo bi – malo se ograđuje. – Nisam ja šef, ali završit ćemo – obećava. – Nije naša firma kriva za sve. Asfalt već ide odande – pokazuje na istok.
Onda se vidimo prekosutra kad završite?
– I slikamo se i nešto pojedemo i zapjevamo – zabećario bi on. Ni zubi više nisu bitni.
– Ja nisam šef, ali čekamo pripremu bagera i bit će asfaltirano – obećava simpatični radnik. I mještani se osmjehuju.
Što im je drugo preostalo nego se veseliti što ne žive u Mawsynramu.
