AIPAC se ističe kao najutjecajniji lobistički subjekt u Americi, koji neprestano podržava izraelsku državnu politiku. AIPAC ima toliko važan utjecaj da je njegov bivši ravnatelj, Steve Rosen, jednom izjavio kako bi bilo političko samoubojstvo za američkog političara koji želi biti izabran da koristi antiizraelsku retoriku. Rosen je izjavio da bi u roku jednog dana mogao diskreditirati bilo kojeg predsjedničkog kandidata koji bi prigrlio protuizraelski nastup
Izraelski lobi u Sjedinjenim Američkim Državama jedan je od najutjecajnijih stranih lobija i lobi koji ima najsnažniji politički učinak. S obzirom na rezultate, izraelski lobi najsnažniji je politički lobi ne samo u Americi nego i u cijelom svijetu. Niti jedan drugi politički lobi nije uspio utjecati u ogromnom stupnju na politiku neke velike države kao što je to uspio izraelski u slučaju Sjedinjenih Država. Prema politolozima Johnu Mearsheimeru i Stephenu Waltu, izraelski lobi je izraz za „labavu koaliciju pojedinaca i organizacija koje aktivno rade na oblikovanju vanjske politike SAD-a u proizraelskom smjeru. No lobi nije jedinstven pokret sa središnjim vodstvom, a pojedinci i skupine koje tvore tu široku koaliciju ponekad se ne slažu u pogledu određenih političkih pitanja. A nije ni neka vrsta kabale ili zavjere. Naprotiv, organizacije i pojedinci koji tvore lobi djeluju javno te na isti način kao što to čine i druge skupine.“ Drugim riječima, lobi predstavlja kompleksnu mrežu formalnih organizacija, raznih skupina i pojedinaca koji rade na jačanju odnosa SAD-a i Izraela.
Političko-društvene okolnosti koje pogoduju izraelskom lobiju
Više je političkih, društvenih i kulturoloških okolnosti koje pogoduju razvoju i velikom utjecaju izraelskog lobija u SAD-u. Mnogi Amerikanci osjećaju kulturnu i vjersku bliskost s Izraelom zbog judeokršćanske tradicije. Istraživanja su pokazala da se Amerikanci često osjećaju bliže Židovima nego drugim vjerskim skupinama poput muslimana ili hinduista. To je posljedica velikog utjecaja američkih Židova. Veliko stradavanje tijekom Holokausta pridobilo je američke građane da budu osjetljivi i pozitivno orijentirani prema izraelskoj državi i narodu. Amerikanci prepoznaju Izrael strateškim partnerom u regiji nestabilnog Bliskog istoka koja vrvi od antiameričkih režima i pokreta.
Jačanje izraelske vojne moći i političke stabilnosti mnogi smatraju održavanjem stabilnosti regije, a samim time i Amerike. Snažni ekonomski odnosi između SAD-a i Izraela, uključujući zajedničke trgovinske, tehnološke i vojne projekte, stvorili su međusobne interese koji dodatno potiču političku podršku. Snažna podrška Izraelu od strane kršćanskih cionističkih skupina, temeljem religijskih uvjerenja o važnosti Izraela, dodatno je pojačala utjecaj izraelskog lobija.
Biblijski pojas SAD-a: utvrda američkog konzervativizma
Lobističke organizacije
Prema procjenama, u SAD-u se nalazi 51 proizraelska organizacija. Američko-izraelski odbor za javne poslove (AIPAC) ističe se kao najutjecajniji lobistički subjekt u Americi, koji neprestano podržava izraelsku državnu politiku. AIPAC ima toliko važan utjecaj da je njegov bivši ravnatelj, Steve Rosen, jednom izjavio kako bi bilo političko samoubojstvo za američkog političara koji želi biti izabran da koristi antiizraelsku retoriku. Rosen je izjavio da bi u roku jednog dana mogao diskreditirati bilo kojeg predsjedničkog kandidata koji bi prigrlio protuizraelski nastup. Stoga nije iznenađujuće kako američki predsjednički kandidati i predsjednici na funkciji imaju običaj posjetiti Izrael i stajati uz Zid plača u Jeruzalemu dok ih znatiželjni novinari prate. To su činili George Bush, Barack Obama, Donald Trump i Joe Biden.
AIPAC je u dosta navrata optužen da je čvrsto povezan sa strankom Likud u Izraelu i američkom Republikanskom strankom. Neki su išli toliko daleko da su organizaciju optužili da djeluje kao izraelska špijunska organizacija. Osim nje, ističu se i druge lobističke organizacije kao što su Antidifamacijska liga (ADL), Washingtonski institut za bliskoistočnu politiku (WINEP), Američki židovski kongres, Izraelski politički forum, Američki židovski odbor, Kršćani ujedinjeni za Izrael (CUFI), Cionistička organizacija Amerike (ZOA), Zaklada za obranu demokracije (FDD) i dr.
Sve te organizacije čine jezgru potpore Izraelu u SAD-u. Njihovi članovi tijekom cijele godine imaju veliki utjecaj članove američkog Kongresa, američke vlade, novinare i američku javnost u cjelini.
Istaknuti pojedinci u službi lobija
Osim organizacija postoje i pojedinci koji aktivno rade na tome se američka vanjska politika kreće u proizraelskom pravcu i oni dio su lobija. Izraelski lobi u SAD-u obuhvaća ugledne osobe na ključnim položajima u javnom i nevladinom sektoru koje vrše pritisak na američku vladu i javnost kako bi se prihvatili proizraelski, zapravo procionistički stavovi. U osobe koje uvijek i u svakoj prilici brane politiku Države Izrael, politolozi Mearsheimer i Walt ubrajaju pokojnog kolumnista „The Washington Posta“ Charlesa Krauthammera i pokojnog profesora povijesti na Sveučilištu Princeton Bernarda Lewisa. Nemaju svi lobisti jednake stavove. Neki od njih poput kršćanskih cionista smatraju da Izrael treba zadržati sve zauzete palestinske teritorije. Kršćanski cionizam se temelji na teologiji dispenzacionalizma, pristupa u tumačenju Biblije koji se pojavio u Engleskoj u 19. st.
Prema tom obliku tumačenja Biblije, Drugi dolazak Isusa Krista dogodit će se nakon povratka židovskog naroda u Palestinu. Pokojni pastor Ed McAtter jednom je izjavio kako „svako zrno pijeska između Mrtvoga mora, rijeke Jordan i Sredozemnog mora pripada Židovima. To obuhvaća i Zapadnu Obalu i Gazu“. Drugi pak podržavaju dvodržavno rješenje koje bi se postiglo pregovorima i ponekad kritiziraju Izrael. Ipak, svi oni u biti podržavaju izraelske poglede.
Od istaknutih političara u izraelski lobi bilo bi prikladno ubrojiti Donalda Trumpa, vođu demokratske većine u američkom Senatu Chucka Schumera, demokratskog senatora iz Marylanda Bena Cardina i republikanskog senatora iz Floride Marca Rubija. Među istaknutim javnim osobama koji podržavaju redovito Izrael ističu se biznismen Haim Saban, odvjetnik Alan Dershowitz, glavni urednik časopisa „The Atlantic“ Jeffrey Goldberg i kolumnistica Bari Weiss.
M. Šerić: Mississippi: najsiromašnija američka savezna država
Ciljevi izraelskog lobija
Glavni cilj izraelskog lobija je utjecati na izvršnu vlast, američku saveznu vladu, kako bi vodila proizraelsku vanjsku politiku. Izraelski lobi u SAD-u je toliko snažan i utjecajan da oblikuje američku vanjsku politiku u pravcu koji nije u strateškom interesu SAD-a, tj. ponekada usmjerava vanjsku politiku u smjeru koji se kosi s američkim interesima. Drugi, podjednako važan cilj, stvoriti je u američkoj javnosti ozračje u kojem prevladavaju proizraelski i ujedno antipalestinski, antiiranski stavovi. Ako u javnosti prevladavaju proizraelski stavovi veća je vjerojatnost kako će ih američka vlada pretvoriti u proizraelske politike.
Jedno istraživanje je pokazalo da 73% Amerikanaca želi da njihova vlada bude neutralna u vanjskoj politici, ali to nije spriječilo usvajanje proizraelske politike. I u javnom diskursu je isti slučaj.
Analize pokazuju kako u prosjeku dolazi 61 proizraelski novinar na 5 propalestinskih u američkim mainstream medijima. To ne čudi jer proizraelski lobisti doslovno diskreditiraju svaku legitimnu kritiku izraelske politike često igrajući na kartu antisemitizma. Gotovo svaka utjecajna osoba (npr. senator, profesor ili politički analitičar), koja se protivi nametnutim pogledima cionista biva optužena za antisemitizam.
Razvoj lobija tijekom povijesti
Prije stvaranja države Izrael 1948. cionistički pokret već je bio aktivan u SAD-u. Organizacije poput Cionističke organizacije Amerike (ZOA)radile su na promociji ideje o židovskoj državi među američkim Židovima. Nakon proglašenja neovisnosti Izraela, podrška izraelskoj državi u SAD-u je značajno porasla. Malo je poznato da su protiv američkog priznanja Izraela bili državni tajnik George Marshall i ključni vanjskopolitički strateg George Kennan jer su smatrali kako će priznanje ugroziti odnose SAD-a s arapskim svijetom i olakšati sovjetski prodor na Bliski istok i sjevernu Afriku. I bili su u pravu. No, predsjednik Harry Truman priznao je Izrael. Glavni motiv je bilo suosjećanje nakon ratnih stradavanja.
Tijekom prvih godina postojanja Izraela, američka vlada, pod utjecajem izraelskog lobija, pružila je važnu diplomatsku i vojnu podršku novonastaloj državi. Organizacije poput AIPAC-a osnovane su kako bi institucionalizirali napore lobista. Tijekom Hladnog rata, Izrael je postao ključni saveznik SAD-a u borbi protiv sovjetskog utjecaja na Bliskom istoku. U biti, većina arapskih država, poput Egipta, Iraka i Sirije, bile su prosovjetski orijentirane. Šestodnevni rat 1967. u kojem je Izrael zauzeo sve palestinske teritorije, dodatno je pojačao američku vojnu i ekonomsku pomoć.
Izraelski lobi igrao je ključnu ulogu u osiguravanju kontinuirane podrške, koristeći Hladni rat kao argument za održavanje snažnih američko-izraelskih veza. Henry Kissinger je 1975. znakovito izjavio: „Izraelska snaga ne sprečava širenje komunizma u arapskom svijetu… Dakle, teško je tvrditi da jak Izrael služi američkim interesima jer sprečava širenje komunizma u arapskom svijetu. Ne služi. Osigurava opstanak Izraela.“
Realpolitički gledano, Izrael je postao potreban saveznik Americi tek krajem 1970-ih nakon svrgavanja prozapadne iranske vlade šaha Reze Pahlavija i sovjetske invazije Afganistana 1979. U razdoblju od 1948. do 1979. podržavanje Izraela donijelo je više štete nego koristi američkim interesima na Bliskom istoku. Tijekom vladavine Ronalda Reagana 1980-ih Izrael će postati najvažniji američki strateški partner izvan NATO saveza.
Nakon završetka Hladnog rata, izraelski lobi prilagodio je svoje strategije novom globalnom kontekstu. Fokus se prebacio na mirovni proces između Izraelaca i Palestinaca, koji je lobi nastojao potkopati ili odvesti u smjeru neprihvatljivim za Palestince.
Teroristički napadi 11. rujna 2001. na SAD značajno su promijenili američku vanjsku politiku. Izraelski lobi iskoristio je novi fokus na borbu protiv terorizma kako bi ojačao američko-izraelske veze, predstavljajući Izrael kao ključnog saveznika u toj borbi. Izraelski lobi imao je veliki utjecaj na odluku Georga W. Busha da SAD pokrene invaziju na Afganistan 2001. i Irak 2003. Naravno, nepošteno bi bilo reći da su „rat protiv terorizma“ pokrenuli izraelske lobističke skupine, ali točno je konstatirati da su ga ubrzale i proširile.
Isto tako, lobističke organizacije su zaslužne da su u koncept rata protiv terorizma ubacile odbacivanje izraelsko-palestinskih mirovnih pregovora. Lobističke skupine i pojedinci bili su glasni u izjednačavanju Osame bin Ladena i Jasera Arafata. Iako se Busheva administracija u početku protivila takvom pogledu i zaustavljanju izraelsko-palestinskog dijaloga, štoviše htjela je obnoviti pregovore, lobisti su prevladali i Busheva vlada prihvatila je politiku vlade Ariela Sharona. Uistinu rijedak povijesni primjer gdje je supersila „primorana“ prihvatiti politiku male države.
Arapsko proljeće 2011. donijelo je nestabilnost na Bliski istok, što je dodatno povećalo napore lobija koji je nastavio raditi na osiguranju američke podrške za Izrael. Lobistima su na tapeti bili iranski nuklearni program i organizacije kao što su Hamas, Palestinski islamski džihad i Hezbollah. Lobi stoji iza brojnih veta SAD-a u Vijeću sigurnosti UN-a koji osuđuju postupke Izraela na palestinskim područjima.
M. Šerić: Kršćanski cionizam: bizaran teološko-politički fenomen današnjice
Američka pomoć Izraelu
Izrael je bio i ostao najveći primatelj američke gospodarske i vojne pomoći od svog osnutka. Od 1948.do 2024. primio je oko 310 milijardi dolara (uzevši u obzir za inflaciju) ukupne ekonomske i vojne pomoći. Sjedinjene Države također su osigurale velike inozemne pakete pomoći drugim zemljama Bliskog istoka, posebno Egiptu i Iraku, ali Izrael se izdvaja. Izrael već desetljećima koristi napredna oružja američke proizvodnje protiv svojih neprijatelja, uključujući Hamas, Hezbollah i Iran.
Tijekom 2022. Washington je u Izrael poslao 3,3 milijarde dolara većinom vojne i nešto gospodarske pomoći, što je Izrael svrstalo na drugo mjesto odmah poslije Ukrajine (12,4 milijarde USD). SAD su pristale putem memoranduma o razumijevanju osigurati Izraelu 3,8 milijardi dolara godišnje do 2028.
Međutim, izbijanje rata Hamasa i Izraela navelo je američke policymakere da povećaju iznose na 12,5 milijardi USD godišnje. Izrael je pristao koristiti američko oružje samo u samoobrani. Biden je pozvao svog saveznika da koristi američko oružje poštujući međunarodne norme ratovanja i međunarodnog prava.
Veliki utjecaj američkih Židova
Iako ukupno tvore samo 2,4 posto američkog stanovništva ili 7,5 milijuna ljudi, Židovi čine 50% američkih multimilijardera. Američki Židovi čine 20 posto profesora na vodećim američkim sveučilištima, 40 posto zaposlenika u velikim odvjetničkim tvrtkama, 59 posto pisaca i redatelja te polovicu od 200 najboljih američkih intelektualaca. Oko 94% američkih Židova živi u američkim saveznim državama s velikim izbornim značajem. Država New York ima najveću židovsku populaciju u SAD-u – oko 9%. Prijestolnica Washington D.C. ima 7,8%, New Jersey oko 6%, Massachusetts 4-5%, Maryland 3,8%, Pennsylvania 3,3%, a Florida i Kalifornija po 3% židovske populacije.
Pennsylvania i Florida ključne su swing države u kojima se uvelike određuje rezultat američkih predsjedničkih izbora. Budući da se vodi ogorčena borba za svaki glas brojna židovska populacija ima veliki utjecaj na rezultat utrke za Bijelu kuću. U praksi se kandidati natječu koji će imati proizraelskije stavove kako bi pridobili židovske birače. Uz to, židovske lobističke skupine doniraju milijarde dolara tijekom izbornih kampanja. Osobe židovskog podrijetla zauzimaju pozicije ravnatelja u tri velike televizijske mreže, a četiri velike filmske kompanije u vlasništvu su židovskog kapitala. Uz to, najutjecajnije američke novine, „The New York Times“ su u vlasništvu američkog Židova, A. G. Sulzbergera.
Swing države: ‘bojišta’ koja će odlučiti američke predsjedničke izbore
Stavovi američkih Židova
Izraelski lobi nipošto ne treba poistovjetiti s američkim Židovima. Oni u mnogim slučajevima ne zastupaju stavove izraelskih lobista kao što su čvrsto protivljenje bilo kakvoj palestinskoj državi, zadržavanje svih osvojenih područja na Zapadnoj obali, odašiljanje agresivne retorike prema Iranu, Siriji i drugim muslimanskim državama na Bliskom istoku.
Istraživanje Pew istraživačkog centra iz 2019. i 2020. pokazalo je da su za 45% američkih Židova „ključni“ odnosi s Izraelom, dok za njih 37% to pitanje je „važno ali nije ključno“, a 16% ispitanika smatra kako briga za Izrael „nije važna“ za njihov identitet. Većina američkih Židova smatra se demokratima ili naginje Demokratskoj stranci, a više od polovice dalo je negativne ocjene politici izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Međutim, 75% ortodoksnih Židova smatralo se republikancima ili su naginjali Republikanskoj stranci te su podržavali Trumpa i Netanyahua. 42% odraslih Židova izjavilo je da Bog „nije doslovno dao“ Izrael židovskom narodu, a njih 24% da uopće ne vjeruje u Boga.
Prednosti i manjkavosti lobija za SAD-a
Izraelski lobi je najjači strani lobi u SAD-u, daleko jači od kineskog, saudijskog ili kubanskog. On kratkoročno koristi Državi Izrael, ali istovremeno održava status quo i produžuje sukob s Palestincima tako da je dugoročno lobi štetan za Izrael.
S obzirom na aktualne okolnosti u svijetu, upitno je koliko proizraelska američka vanjska politika donosi koristi SAD-u. Iako savez s Izraelom donosi političke, ekonomske i sigurnosne koristi Americi, Izrael nema više presudan značaj za SAD iz tri razloga: 1) regija Bliskog istoka izgubila je energetski značaj s obzirom na veliku američku proizvodnju nafte; 2) Izrael nije više u stanju svrgnuti režime u susjednim državama, tj. izraelski teritorij nije baza iz koje bi CIA ili Mossad poslali špijune koji će pokrenuti obojene revolucije; 3) Kina se nametnula kao glavni američki suparnik, a tu je i Rusija. SAD posljednjih desetak godina muku muči pokušavajući obuzdati Rusiju u Ukrajini i drugdje, a Kinu na prostoru Indopacifičke regije, kao i Iran i njegove partnere na Bliskom istoku.
Iako izraelski lobisti ističu potporu Izraelu ključnom u sprječavanju iranskog utjecaja u regiji, upravo je Izrael glavna zapreka normalizaciji odnosa Teherana i Washingtona. Tel Aviv je glavni zagovornik politike sankcija i izolacije Irana koja ne donosi uništenje teokratskog šijitskog režima, nego samo produbljuje sukobe.
Smrtni neprijatelji Iran i Izrael posljednji su koji će se pomiriti u moru diplomatski zaraćenih država u suvremenom svijetu. Autori Mearsheimer i Walt izvrsno zaključuju: „Izrael je prikazan vitalnim (američkim, op.a.) saveznikom u borbi protiv svojih opasnih susjeda, ali privrženost Izraelu je važan razlog zašto SAD uopće smatraju ove države (npr. Iran, Siriju, op.a.) prijetnjom“.
Masovna ubojstva i kultura nasilja u SAD-u (2)
U pogledu izraelsko-palestinskog sukoba, izraelski lobi je prepreka rješenju na korist oba naroda, kakvo god ono bilo. Lobi je i smetnja jačanju povjerenja između Amerike i arapskog i muslimanskog svijeta. Koliko je to dobro ili loše za Ameriku i svijet na svakome je da samostalno donese zaključak.
