SIzlazak na horizont ispred palestinskog oca dvojice rekao je da je zadivljujuća razina uništenja. Stambene zgrade u ovom gradu u Sjevernoj Gazi toliko su eviderirane da su svedene na prašinu. Teško ga je čak i nazvati ruševinama – izgleda kao pepeo.
“Ovo je mjesto našeg doma. Ništa nije vidljivo”, kaže, ukazujući na neživinu planinu sive boje, sa mrtvom glasom. “Izbrisano. Ispunjeno. To je kao da ovdje uopće nije bilo kuće.”
Čim je američki prekid između Izraela i Hamasa stupio na snagu u petak u podne, rekao je, 34, među prvima koji su preuzeli smrtonosni rizik od marširanja na sjever kako bi pronašli svoj dom. Raseljeni bezbroj puta od početka dvogodišnjeg bombardiranja i opsade na Gazi, nadao se da će barem izvaditi neke dragocjene predmete, poput fotografija, iz svoje kuće.
“Kad sam se danas vratio, očekivao sam da će moj dom biti srušena zgrada od koje bismo mogli dohvatiti stvari”, kaže on Independent, šaljući videozapise i fotografije scene.
“Ali sve je srušeno na zemlju. Ništa se ne spašava, ništa se ne može koristiti. Pilice ruševina rastežu se koliko oko može vidjeti.”
Ovo je Beit Lahia, na krajnjem sjeveru Gaze – jedno od najneupravnijih područja raznesene, opkoljene enklave. Izvan jordanskog zrakoplova za pomoć iznad Gaze, neovisni je snimao neviđeno uništenje koje je izraelske snage probijala tim točnim četvrtima. Cijelo područje podsjeća na Saidovu ulicu: sveden na dno jame za vatru.
Više od 90 posto domova u Gazi oštećeno je ili uništeno, priopćili su Ujedinjeni narodi početkom ove godine. Zajednička procjena UN -a, Europske unije i Svjetske banke procijenila je da će koštati više od 53 milijarde dolara za povrat i obnovu traka.
Taj će postupak trajati desetljećima, čak i generacije. Prošle godine, konferencija UN-a o trgovini i razvoju rekla je, čak i ako rat prestane, ako Gaza ostane pod izraelskom blokadom, moglo bi proći nevjerojatnih 350 godina da se njegova izmučena ekonomija vrati na predratne razine.
I to je bilo prije posljednje ofenzive Benjamina Netanyahua, koja se usredotočila na Gaza City, najnaseljenije i najčešće izgrađeno područje opkoljene enklave. To je stvarnost, kao udarce za primirje, s kojim se palestinske obitelji sada suočavaju.
Izrael je pokrenuo neviđeno bombardiranje i opsadu na Gazu nakon Hamasovih krvavih napada na južni Izrael 7. listopada, gdje je, prema izraelskim procjenama, više od 1.100 ljudi ubijeno, a 250 uzeto taoca.
U dvije godine od tada, palestinski zdravstveni dužnosnici kažu da je ubijeno preko 67.000 ljudi, uključujući tisuće djece. Razina klanja toliko je visoka da je istražna komisija UN -a prošlog mjeseca zaključila da je Izrael počinio genocid u Gazi – optužba koju Izrael žestoko negira.
Sada postoji tračak nade. Američki predsjednik Donald Trump najavio je mirovni sporazum ovog tjedna, najavljujući ga kao “važan proboj” koji će donijeti “trajni mir, nadamo se vječnom miru … na Bliskom Istoku”.
Prva njegova faza, ugovor o primirju stupio je na snagu u petak u podne.
Prema uvjetima koje su dogovorene sve strane, Hamas je dužan pustiti svih 48 preostalih talaca i zarobljenika, i mrtvih i živih, u 72-satnom prozoru koji navodno istječe podne u ponedjeljak. U tandemu će biti pušteno gotovo 2.000 Palestinaca u izraelskim zatvorima, među njima su neke odslužene doživotne kazne, a neke uhićene od sukoba u listopadu 2023. godine.
Tijekom ovog procesa, izraelske snage su se povukle na ono što se naziva “žuta linija”, a to je ostalo nekoliko kilometara u Gazu. Glasnogovornik izraelske vlade Shosh Bedrosia rekao je da će to napustiti Izrael koji još uvijek kontrolira 53% enklave.
Također će se pojaviti ogroman skok u loše potrebnoj pomoći Gazi, gdje se rekao da se un-podržani globalni monitor gladi ranije ove godine odvijalo glad.
Kako je sporazum započeo desetke tisuća civila prisiljenih da bježe na jugu, započeli su dugi put prema sjeveru do njihovih domova – mnogima pješice. UN procjenjuje da je više od 90 posto stanovništva od 2,3 milijuna ljudi raseljeno.
Među njima je bio i Abdallah Sharshara (37), koji kaže da je prošao 27 kilometara uništenjem kako bi pronašao svoju kuću. Uz put je opisao da je vidio magarcu koja je ranije bombardirana, ubivši cijelu obitelj koja je pokušala napraviti isto putovanje neposredno prije njega.
“Tankoviti staze bile su jasno vidljive na cesti. Činilo se da su buldožeri progutali tijela i zakopali ih pod gomile prljavštine, o čemu svjedoči dugotrajni smrad smrti”, kaže on Independent.
Abdallah kaže da je uništenje tako veliko, da je zapravo izmijenilo horizont, tako da je iz njegove ulice prvi put mogao vidjeti brda u Izraelu, jer je toliko spljošteno. Također je pronašao svoj stan u Sjevernoj Gazi uništenim i nenaseljenim, okolne ulice koje su buldožeri uništili i da je dom njegovog oca pretvoren u izraelski terenski zapovjedni centar.
Stan je bio prepun potrošene municije, a tu su hebrejski grafiti pokrivali zidove, opisuje.
“Na stolu u dnevnoj sobi bili su ostaci kobasica, slanine i slatkiša. Dvije godine nisam jeo odgovarajuću hranu zbog gladi”, rekao je.
Rasprostranjena glad i bolest i ogroman broj ozljeda neposredna je zabrinutost.
Tom Fletcher, humanitarni šef UN -a, rekao je da agencije UN -a imaju 170.000 metričkih tona hrane, lijeka i drugih zaliha, spremnih za ulazak u Gazu. Rekao je da je prvi korak svaki dan dobivanje stotina kamiona pomoći. Da će mnogi strah biti logistički izazov ako Izrael i dalje nameće ograničenja i dao je razinu uništenja u traci.
“Povećat ćemo pružanje hrane širom Gaze da dosegnemo 2,1 milijuna ljudi kojima je potrebna pomoć u hrani i oko 500 000 ljudi kojima je potrebna prehrana. Glad se mora vratiti u područjima u kojima je to zauzela i spriječila u drugima”, rekao je.
Walaa al-Din Karajah, direktor dobrotvornog foruma sa sjedištem u Gazi, rekao je da njihove procjene pokazuju da im treba najmanje 1.000 kamiona dnevno svih zaliha, uključujući materijale skloništa, lijekove i pitku vodu kako bi zadovoljili potrebe.
“Moj strah od nadolazećeg razdoblja je da će ovaj sporazum biti privremen, da će se prekid vatre srušiti i da ćemo se vratiti u ubijanje, uništenje i gladovanje”, rekla je.
Druga briga je kritično ozlijeđena i bolesna u Gazi. Svjetska zdravstvena organizacija priopćila je kako je zdravstveni sustav “razbijen” od dvije godine rata.
Richard Peeperkorn, predstavnik WHO -a na okupiranom palestinskom teritoriju, rekao je da će započeti s povećanjem isporuke medicinskih potrepština, ali teret neće “olakšati preko noći”.
Pozvao je na neometan pristup preko Gaze i nesmetano ulazak medicinskih potrepština kroz sve rute, a presudno je nastavak medicinskih evakuacija iz Gaze na Zapadnu obalu, uključujući Istočni Jeruzalem, to je bilo moguće prije rata. To je jedini način da se učinkovito borimo s masivnim zaostatkom kritično ozlijeđenih i bolesnih pacijenata na listi medicinske evakuacije u Gazi.
Dr Bassam Zaqout, direktor Palestinskog medicinskog društva za pomoć, rekao je da procjenjuje da je na popisima evakuacije bilo na popisu evakuacije, među njima 4000 djece. Ali čak i to je bilo komplicirano.
“Sve ove probleme trebaju se ponovno ocjenjivati, jer su dugo bili na liječenju ili su primali tretmane na temelju onoga što je bilo dostupno”, rekao je.
Također se brinuo da primirje neće biti trajni i da će Izrael nastaviti djelomičnu blokadu, zadaveći njihovu sposobnost da odgovore na masivnu medicinsku krizu.
Tamara al-Rifae, glasnogovornica UN-ove palestinske agencije za izbjeglice, rekla je da je još jedno pitanje da je UNRWA još uvijek zabranio Izrael, unatoč tome što je najveća agencija za pomoć koja je radila u traci s 12.000 osoblja još uvijek u Gazi i radi.
“UNRWA je jedina agencija s vrstom infrastrukture koja može apsorbirati priliv zaliha”, rekla je.
Za civile koji su preživjeli napad na Gazu, koji su se nadali da će prekid vatre značiti da će napokon moći otići kući, pauza u borbi dala im je prostora samo da razmisle o mračnoj budućnosti.
Rekao je objasnio da je uništenje u Beit Lahia toliko veliko da se morao vratiti natrag u svoj šator na jugu: „Uništavanje je bilo ogromno. Ništa nije ostalo od našeg susjedstva, grada Beit Lahia ili bilo čega okolice.
“Scene devastacije protezale su se lijevo i desno. Odlučili smo se vratiti na jug jer je područje prazno. Lišeno je života.”
