Između odanosti i strateške fleksibilnosti
Koridor od Kaspijskog mora do Jadrana ponovno stavlja Hrvatsku u središte globalne geopolitičke igre
Hrvatska se našla u epicentru novog vala geopolitičkih previranja. Koridor koji se proteže od Kaspijskog mora preko Balkana do Jadrana, a potom dalje prema Indiji, ponovno ju stavlja u središte interesa globalnih sila (Chupilkin, Javorcik i Plekhanov 2023). Od završetka Drugog svjetskog rata, najvažnije konfrontacije između Zapada, Rusije, a danas i Kine, odvijale su se upravo na slavenskim prostorima Europe – čiji je Hrvatska neizostavan dio.
Danas se te linije napetosti premještaju prema strateškim koridorima koji povezuju energente, trgovinu i transportne pravce – od Heartlanda, srca bogatog euroazijskog kontinenta, sve do Indijskog oceana (Mackinder 1904). Na toj osi, hrvatske luke – posebno Rijeka i Ploče – postaju prirodni izlaz Srednje Europe na Mediteran, a time i sve važniji element globalne prometne i energetske mreže (Dadabaev 2022).
Takav geopolitički položaj Hrvatskoj daje priliku da bude most između Istoka i Zapada, ali i prevelik rizik zbog funkcije razmeđe interesa velikih sila. U vremenu kada se formira novi globalni poredak, Jadran nije samo turističko more, nego strateška točka svjetske sigurnosne i energetske karte.
Trump najavio 130%-tne carine za Kinu, ova uzvratila udarac: počinje globalni trgovinski kaos
Inicijativa triju mora: više od infrastrukture
Hrvatska je, zajedno s Poljskom, pokrenula Inicijativu triju mora (3SI) – mrežu dvanaest država između Jadrana, Baltika i Crnog mora. Na prvi pogled, riječ je o gospodarskom projektu čiji je cilj jačanje prometne, energetske i digitalne povezanosti srednjoeuropskog prostora. No, iza formalnog narativa o razvoju i povezanosti krije se i strateška dimenzija.
Kako ističe European Council on Foreign Relations (2023), Inicijativa je istodobno i instrument NATO-a: kroz standardizaciju infrastrukture – cesta, željeznica, luka i energetskih sustava – stvara se platforma kompatibilna s američkim vojnim potrebama. Prometnice koje danas prevoze robu i turiste, sutra moraju biti dovoljno čvrste i široke da izdrže težinu NATO-ovih tenkova i vojne logistike.
U toj slici Hrvatska dobiva ulogu strateškog posrednika – države koja SAD-u i saveznicima osigurava kontrolu nad koridorom Kaspijsko područje – Balkan – Jadran. No, istodobno, ta pozicija ograničava prostor za samostalnu hrvatsku geopolitiku i stratešku autonomiju u regiji (Grigas 2019). Drugim riječima, Inicijativa triju mora nije samo projekt povezivanja, nego i projekt nadzora – mehanizam kojim se redefinira politička težina Srednje Europe i njezina ovisnost o atlantističkoj infrastrukturi moći.
Grlić Radman u New Yorku: ‘Inicijativa tri mora bit će glavna tema ministarskog sastanka kvadrilaterale‘
Indijski pravac: nova os povezivanja
U geopolitičkoj slagalici 21. stoljeća, Indija postaje ključni akter koji traži nove putove prema Europi, a Hrvatska se u toj strategiji pojavljuje kao potencijalna točka spajanja kontinenata. Veza s Indijom ostvaruje se nizom pomorskih i kopneno-pomorskih koridora. Hrvatski izvozni i energetski tokovi mogu se iz Jadranskih luka — prije svega Rijeke i Ploča — preko Sredozemlja i Sueskog kanala usmjeriti prema Indijskom oceanu. Istodobno, kopneno-pomorski projekt International North–South Transport Corridor (INSTC) povezuje Indiju s Europom preko Irana i Kaspijskog prostora, otvarajući rutu koja spaja Aziju, Bliski istok i Europu (CaspianPolicyCenter 2022).
U takvom kontekstu, Jadran poprima novu stratešku važnost. Indija, nastojeći smanjiti ovisnost o kineskoj dominaciji u euroazijskim prometnim pravcima, traži alternativne pristupne točke na europskom tlu. Hrvatska bi, zahvaljujući svojem geografskom položaju i razvijenoj pomorskoj infrastrukturi, mogla postati ključna tranzitna točka između Srednje Europe, Bliskog istoka i Južne Azije – most koji povezuje zapadnu industrijsku jezgru i novo rastuće tržište Indo-Pacifika.
Između lojalnosti i opstanka
Hrvatsku danas više nije moguće promatrati samo kao europsku obalu, već kao stratešku predstražu na rubu Heartlanda – prostora u kojem se sudaraju interesi atlantizma i euroazijanizma, dviju koncepcija koje određuju globalnu ravnotežu moći (Indeo 2023).
Hrvatska nije u samom središtu euroazijske kopnene mase, već se nalazi na njezinu obodu, u onome što Halford J. Mackinder naziva “Innerormarginalcrescent” – unutarnjim ili rubnim polumjesecom. Taj pojas obuhvaća istočnu i jugoistočnu Europu, Bliski istok i Južnu Aziju – prostore na kojima se tradicionalno vodi borba za pristup Heartlandu (Mackinder 1904).
Na tom se geopolitičkom rubu Hrvatska nalazi na zapadnom kraju Heartland periferije, u strateškom prijelazu između atlantske (pomorske) i eurazijske (kopnene) sfere. Mackinder je taj prostor opisivao kao “buffer zone” – svojevrsni jastuk između velikih sila – prostor stalnog pritiska, natjecanja i suprotstavljenih interesa između kontinentalne moći (Rusije) i pomorske moći (Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva). Drugim riječima, Hrvatska je integralni dio „mekanog trbuha Europe“ – za koji vrijedi mackinderijanski princip: tko kontrolira taj obod Heartlanda, kontrolira i pristup njegovu srcu – a time i ravnotežu svjetskog poretka.
U tako definiranom okviru, male države poput Hrvatske najbolje štite svoje interese kada ne biraju isključivo jednu stranu u sukobu. Oslonac samo na atlantističku ili samo na euroazijsku strategiju nosi rizik podređenosti. Stoga bi najrazumniji pristup bio europsko i transatlantsko savezništvo (iz čije se stege sada teško izvući), s kombiniranjem: civilne otpornosti, energetske i trgovinske diversifikacije te diplomatske fleksibilnosti. Hrvatska bi tako mogla ostati vjerna svojim savezima, ali i zadržati stratešku autonomiju u svijetu koji sve više klizi prema novom globalnom ratu. U geopolitičkoj igri velikih, oni mali koji prežive su fleksibilni – a ne poslušni.
Tjedna analiza Zorana Metera: Trump je ‘eksplozivna verzija Bidena’. Osjetit ćete bol njegove doktrine
Reputacijski rizici po Hrvatsku
Pozicioniranje Hrvatske uz Sjedinjene Države i Izrael, primjerice nepriznavanjem palestinske države u cilju jačanja u Hrvatskoj transatlantske sigurnosne dimenzije, nosi značajne reputacijske rizike i ne pruža pouzdanu zaštitu, osobito nakon dolaska Trumpove administracije (Tamir 2018). Takva strategija može generirati klasične rizike bandwagoninga (slabija država se pridružuje jačoj sili radi neposredne koristi, koju će kasnije skupo platiti), i to u dvije glavne dimenzije:
- Financijski rizici – povećano zaduživanje države i opasnost od ulaska u dužničko ropstvo.
- Sigurnosni rizici – izloženost terorističkim prijetnjama, cyber-napadima, diplomatskim pritiscima te potencijalnom gubitku tržišta i investicija od zaljevskih monarhija do sjevernoafričkih država – koje su značajne za izvoz, turizam i energetiku.
Hrvatska također riskira političku izolaciju – ne samo u euroazijskom prostoru kojem pripada, već i unutar Europske unije, gdje sve više članica simbolično priznaje Palestinu i osuđuje, kako navodi Tamir, „fašističke impulse“ Netanyahuove vlade (Tamir 2018). Povijest nas uči da velike sile male države često „dijele među sobom“ i koriste kao geopolitičku monetu, integrirajući ih u šire saveze prema vlastitim strateškim interesima, bez obzira na volju tih država (Spykman 1942; Mearsheimer 2001).
Osim toga, nepriznavanjem Palestinske države, Hrvatska se izlaže i dodatnom važnom reputacijskom riziku – može biti percipirana kao država koja primjenjuje dvostruke standarde, osuđujući rusku agresiju, a ne i izraelsku nasilnu okupaciju palestinskim teritorijima, što dodatno komplicira njezin položaj u međunarodnoj zajednici i otežava diplomatsku fleksibilnost.
Reputacijski i geopolitički rizici zahtijevaju od Hrvatske promišljenu autonomnu vanjsku politiku koja će odrediti hrvatske granice, odrediti specifične hrvatske interese i braniti ih od vanjskih ugroza – neovisno dolaze li iz savezničkih redova ili iz „Ostatka svijeta“ (Te West vs theRest). Pomoću takvog vanjskopolitičkog koncepta Hrvatska bi bila spremna održavati ravnotežu između saveznika i strateške autonomije, kao i vjerodostojnost i sigurnost u složenom međunarodnom okružju.
Kraj političkog iluzionizma EU-a: Svaka smjena epoha u konačnici biva krvava
Višeslojna hrvatska vanjska politika
Male države poput Hrvatske mogu opstati samo ako vode višedimenzionalnu politiku – sposobnu istodobno dati jamstva odanosti saveznicima i zadržati manevarski prostor za autonomne akcije i reakcije. Hrvatsku vanjskopolitičku strategiju treba graditi kroz slijedeće dimenzije:
Energetski miks i diversifikacija: Hrvatska treba razvijati širok i uravnotežen energetski portfelj koji uključuje obnovljive izvore, LNG iz sigurnih i raznovrsnih dobavljača te povoljne euroazijske energente iz država koje službeno nisu obuhvaćene EU sankcijama (Chupilkin, Javorcik i Plekhanov 2023).
Regionalna suradnja: Hrvatska treba jačati energetske, prometne i sigurnosne veze sa srednjom Europom i Zapadnim Balkanom. Prema analizi China–CEE Institute, hrvatska vanjska politika već uključuje bilateralnu suradnju s državama koje nisu članice EU i NATO-a, obuhvaćajući obranu, trgovinu i energetiku (China–CEE Institute 2021). Konkretni primjeri obrambene suradnje uključuju:
- Bosna i Hercegovina: U rujnu 2023. ministri obrane Hrvatske i BiH potpisali su tehnički sporazum o suradnji u području izobrazbe, omogućavajući školovanje kadeta i usavršavanje vojnih osoba iz BiH na hrvatskim učilištima (Vlada Republike Hrvatske 2023).
- Srbija: Hrvatska i Srbija potpisale su 2010. sporazum o suradnji u obrani, koji omogućava zajedničke vojne vježbe, razmjenu iskustava i obuku vojnog osoblja (Ministarstvo odbrane Republike Srbije 2010).
- Crna Gora: Suradnja se ostvaruje kroz prekogranične projekte i zajedničke aktivnosti u okviru EU fondova, jačajući sigurnost i stabilnost u Jadranskoj regiji (European Commission 2022). (Crna Gora je članica NATO saveza od 2017. g.)
Diplomatska fleksibilnost: Održavanje dijaloga s novim geopolitičkim i ekonomskim centrima u Aziji i globalnom Jugu (Indija, Azerbajdžan, Kazahstan) pruža dodatne strateške opcije.
Civilna i tehnološka otpornost: Ulaganja u digitalnu infrastrukturu, energetski učinkovite tehnologije i lokalni razvoj resursa smanjuju ovisnost o vanjskim centrima moći. Herd i Scalco (2023) upozoravaju da se „nove linije podjela“ u euroazijskom prostoru formiraju duž rubnih područja poput Balkana; u takvim uvjetima sigurnost nije zajamčena članstvom u moćnim savezima, nego sposobnošću samostalnog manevriranja.
Sanja Vujačić: Churchill i Treći svjetski rat: plan Unthinkable koji tek 2025. prijeti realizacijom (1)
Zaštita specifičnih hrvatskih nacionalnih interesa od savezničkih i vanjskih ugroza:
Konačna dimenzija višeslojne vanjske politike Hrvatske odnosi se na aktivnu zaštitu nacionalnih interesa u kontekstu savezničkih i vanjskih investicija. Primjerice, planirana implantacija njemačke vojne industrije u Rijeci (Rheinmetall 2025) čini Hrvatsku potencijalnom prvorazrednom strateškom metom u slučaju većeg sukoba.
Osim sigurnosnog rizika, prisutnost strane vojne proizvodnje ima i simboličku dimenziju – Rijeka je tijekom Drugog svjetskog rata bila pod njemačkom okupacijom, a sadašnje ulaganje može biti percipirano kao povratak okupacije i izazvati političke i društvene oscilacije.
Ova dimenzija omogućuje Hrvatskoj da ne samo diversificira savezništva i ekonomske veze, nego i aktivno štiti vlastite nacionalne interese, sprječavajući da strateška infrastruktura postane instrument tuđih geopolitičkih ciljeva (Herd i Scalco 2023; Rheinmetall 2025).
Kratkoročni, srednjoročni i dugoročni geopolitički rizici Hrvatske
Hrvatska, kao bespogovorna sljedbenica NATO-politika i strateški geografski čvor na Jadranu, profilirala se kao ključna karika u Heartland koridoru – strateškom putu koji povezuje Kaspijsko područje, Balkan, Jadran i Indiju (Mackinder 1904). No cijena tog položaja je visoka, jer se Hrvatska nalazi u obodnom području Heartlanda, u kojem se suprotstavljaju globalne sile, te je izložena stalnim političkim, gospodarskim, sigurnosnim i reputacijskim pritiscima:
Hrvatska u budućnosti – most ili meta?
Budućnost Hrvatske ovisi o njenoj sposobnosti balansiranja između odanosti saveznicima i zaštite vlastitih nacionalnih interesa. Strategija višeslojne vanjske politike, uključujući diversifikaciju energetskih izvora, regionalnu suradnju, diplomatsku fleksibilnost i zaštitu od prekomjernog uplitanja saveznika – kao ilustrirano implantacijom njemačke vojne industrije u Rijeci – ključna je za očuvanje suvereniteta i strateške autonomije.
dr.sc. Sanja Vujačić: 1945.: Rat nakon rata? Evo u čemu se našla Hrvatska
Hrvatska mora ostati dovoljno agilna da bude pouzdan partner, a istovremeno samostalni čvor u globalnoj mreži, spremna za nove geopolitičke izazove i prilike.
Bibliografija (Chicago stil)
- Bar-Tal, Daniel.Intractable Conflicts and Their Transformation: Theoretical Foundations and Practical Implications.Cham: Springer, 2021.
- Caspian Policy Center.International North–South Transport Corridor (INSTC) Report. Washington, DC: Caspian Policy Center, 2022.
- Chupilkin, Alexei, Tomas Javorcik, and Sergei Plekhanov.Geopolitics and Transit Corridors in Eurasia. London: Routledge, 2023.
- China–CEE Institute.Bilateral and Regional Cooperation in Central and Eastern Europe. Beijing: China–CEE Institute, 2021.
- Dadabaev, Timur.Strategic Maritime Corridors: Europe, Asia, and the Indo-Pacific. Singapore: Palgrave Macmillan, 2022.
- European Commission.EU Cross-Border Projects: Security and Regional Cooperation. Brussels: European Commission, 2022.
- European Council on Foreign Relations. “Three Seas Initiative: Infrastructure and Strategic Implications.” ECFR Policy Brief, 2023.
- Grigas, Agnia.The New Geopolitics of Energy in Europe. Washington, DC: Johns Hopkins University Press, 2019.
- Herd, Luke, and Alberto Scalco.Borderlands and Emerging Geopolitical Faultlines in Eurasia. London: Routledge, 2023.
- Indeo, Fabio.Heartland and Rimland: Geopolitical Dynamics in the 21st Century. Rome: Luiss University Press, 2023.
- Mackinder, Halford J. “The Geographical Pivot of History.”The Geographical Journal 23, no. 4 (1904): 421–437.
- Mearsheimer, John J.The Tragedy of Great Power Politics. New York: W.W. Norton & Company, 2001.
- Sporazum o vojnojsuradnji s RepublikomHrvatskom. Belgrade: MinistarstvoodbraneRepublikeSrbije, 2010.
- Strategic Investments and Military Production in Europe. Düsseldorf: Rheinmetall AG, 2025.
- Tamir, Yoram.Zionism and Power: The Israeli Right in Historical Perspective. Jerusalem: Magnes Press, 2018.
- Vlada RepublikeHrvatske.Sporazum o obrambenojsuradnji s BosnomiHercegovinom. Zagreb:VladaRepublikeHrvatske, 2023.
