Jedna od najvažnijih ličnosti u povijesti moderne Hrvatske koji je zadužio ugled i zahvalnost hrvatskog društva je zasigurno umirovljeni general Ante Gotovina. Rođen je 12. listopada 1955. godine u mjestu Tkon na otoku Pašmanu u Hrvatskoj. Otac mu je bio ribar, a majku je izgubio sa samo četiri godine, što je i obilježilo njegov život.
Andrija Grabovac u Legiji stranaca
Mladićka žeđ za avanturom odvela ga je 1973. u Francusku legiju stranaca, gdje je služio pet godina. Legiji se pridružio u dobi od 18 godina pod pseudonimom Andrija Grabovac. U Legiji je služio pet godina u Drugom puku padobranaca (2e REP), stacioniranom na Korzici. Tijekom svoje službe, sudjelovao je u vojnim operacijama u Africi, uključujući misiju spašavanja evakuacije Europljana u Kolweziju (današnja Demokratska Republika Kongo) 1978. godine. Za zasluge u službi dobio je čin šefa narednika i 1979. stekao francusko državljanstvo.
Legija stranaca je bila vrlo zahtjevna vojna formacija poznata po strogoj disciplini i intenzivnoj vojnoj obuci, gdje su legionari između ostalog prolazili specijalističku obuku iz padobranstva, izviđanja i borbe u neprijateljskom okruženju. Upravo je ovo iskustvo u Legiji pripremilo Gotovinu kao stručnog i sposobnog vojnog zapovjednika.
Tijekom boravka u Legiji, Gotovina je stekao znanja i vojnu vještinu koje je kasnije primijenio u Domovinskom ratu. Njegova sposobnost planiranja i vođenja borbi bila je izgrađena kombinacijom znanja stečenog u francuskoj Legiji stranaca te iskustava stečenih kroz hrvatsku vojnu praksu.
U mladosti, prije Domovinskog rata, živio je i radio u Argentini, gdje je stupio u kontakt s hrvatskom iseljeničkom zajednicom. Po proglašenju hrvatske samostalnosti, u lipnju 1991. godine vratio se u Hrvatsku i odmah se uključio u Zbor narodne garde, početak Hrvatske vojske. Aktivno se uključuje u Domovinski rat i brzo postaje ključni zapovjednik. Njegovi vojni uspjesi kulminiraju u operaciji Oluja 1995., kojom je Hrvatska oslobođena od srpske okupacije. Također je zapovijedao i operacijom Maestral u Bosni i Hercegovini.
U Slavoniji je bio i ranjen
Tijekom Domovinskog rata, Gotovina je sudjelovao u teškim borbama u zapadnoj Slavoniji, prvo kao bojovnik, a zatim kao zapovjednik.
Tijekom borbi u zapadnoj Slavoniji ranjen je u regiji oko Novske i Nove Gradiške. Ipak, usprkos ranjavanju, Gotovina nije napustio svoje položaje ni naredbe, već je, prema svjedočenjima suboraca, hrabro i odgovorno vodio dalje svoje vojnike u borbi.
Nakon ranjavanja i oporavka, imenovan je zapovjednikom Hrvatske vojske u Livnu od 1992. do 1996. godine, gdje je uspješno zaustavio napredovanje srpskih snaga. Brzo je vojno napredovao, postajući brigadir i zapovjednik Zbornog područja Split. Bio je jedan od glavnih zapovjednika u operaciji Maslenica 1993. godine, a kao general pukovnik organizirao je i vodio ključne vojne operacije u okolici Livna, Tomislavgrada, Glamoča i Bosanskog Grahova.
Oluja kao osobni križ i životno remek djelo
Najveći vojni uspjeh ostvario je kao glavni zapovjednik združenih snaga Hrvatske vojske i HVO-a u operaciji Oluja 1995. godine, kojom je oslobođen Knin i prekinuta srpska okupacija Hrvatske. Istom godinom vodio je i operaciju Maestral, koja je uništila vojske bosanskih Srba i približila hrvatske snage na 23 kilometra od Banja Luke.
Nakon rata, godine 1996. imenovan je glavnim inspektorom obrane Hrvatske vojske. Sudbina mu je donijela i ozbiljne izazove. Godine 2001. podignuta je optužnica Haškog suda protiv njega za ratne zločine. Slijedio je period skrivanja koji je trajao gotovo godinu dana, tijekom kojeg je koristio lažne identitete, a prema svjedočenju njegova prijatelja, kuma i suborca Željka Dilbera, skrivao se u ribarskim kućicama i na brodovima po Kornatima, na Dugom otoku i Ugljanu, kao i u inozemstvu.
Uhićen je 2005. na Kanarskim otocima i izručen Haagu, gdje je proveo sedam godina u pritvoru. Godine 2012. oslobođen je svih optužbi u žalbenom postupku, a njegov povratak u Hrvatsku izazvao je masovni doček.
“Rat pripada prošlosti, okrenimo se zajedno budućnosti”
Gotovina je na dočeku u Zagrebu nakon oslobađajuće presude Haškog suda 16. studenog 2012. godine izjavio:
– Bila je ‘Oluja’ u ratu, ovo je pravna ‘Oluja’. Pobijedili smo. Ovo je točka na i, rat pripada prošlosti, okrenimo se zajedno budućnosti.
Dodao je kako je presuda zajednička pobjeda kako generala, tako i hrvatskih građana, te je pozvao na okretanje budućnosti i zajednički rad za boljitak Hrvatske. Njegove riječi pratila je velika euforija i oduševljenje na Trgu bana Jelačića, gdje su ga dočekale desetine tisuća ljudi. Također je istaknuo zahvalnost institucijama Hrvatske koje su ga podržavale cijelo vrijeme.

Povukao se iz javnosti i okrenuo uzgoju tuna
Nakon povlačenja iz javnosti i vojne službe, Gotovina se usmjerio na poduzetništvo u ribarstvu, točnije na uzgoj i preradu tune. Ovaj biznis pokrenuo je 2013. godine zajedno s prijateljem Milanom Mandićem, suvlasnikom tvrtke Jadran tuna. Njihova tvrtka Pelagos net farma postala je jedna od najvećih u Hrvatskoj u sektoru uzgoja i prerade morske ribe, s vlastitim brodovima i hladnjačama u industrijskoj zoni Gaženice blizu Zadra, zapošljavajući značajan broj ljudi. Gotovina i njegova supruga Dunja Zloić Gotovina aktivno sudjeluju u razvoju brenda i distribuciji proizvoda. Poslovni rezultati su varirali, a u 2024. i 2025. zabilježen je pad prihoda i dobiti zbog izazova na tržištu.
Do 2025. Ante Gotovina ostaje ikona hrvatskog Domovinskog rata i istaknuti poduzetnik u ribarskoj industriji, simbol hrvatske borbe za slobodu i uspjeha u miru.
Jurica Gašpar