(Foto: Boris Kovacev / CROPIX)
Općina Bizovac donijela je odluku o uvođenju mjere sufinanciranja čuvanja unuka predškolske dobi, starijih od godinu dana. Program, simbolično nazvan Servis “Baka–Djed”, namijenjen je obiteljima čija djeca nisu upisana u vrtiće Maslačak Bizovac i Brođanci zbog nedostatka mjesta.
Mjesečna naknada iznosi 70 eura (godišnje 840 eura), a cilj je, poručuju iz općine, pomoći obiteljima, osigurati kvalitetnu skrb za djecu te potaknuti međugeneracijsku solidarnost. Slične mjere već su ranije uveli Samobor i Križevci, gdje, primjerice, baka i djed iz Samobora za čuvanje unuka primaju 360 eura mjesečno.
Mjera je namijenjena umirovljenim bakama i djedovima koji su zdravstveno sposobni za brigu o djetetu, a pravo na naknadu mogu ostvariti samo obitelji koje nisu dobile mjesto u vrtiću i ne koriste privatne dadilje. Naknada prestaje kada dijete krene u školu ili bude upisano u vrtić.
Roditelji pritom moraju imati prebivalište u općini najmanje godinu dana prije podnošenja zahtjeva, biti zaposleni ili redovni studenti, a dijete mora biti hrvatski državljanin s prebivalištem na području Bizovca. Postupak ostvarivanja prava pokreće se na zahtjev roditelja ili posvojitelja, a potrebna dokumentacija i obrazac dostupni su u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Bizovac te na službenoj mrežnoj stranici općine.
Zagrepčanin ulovio policajca na djelu: Zaustavio ga na cesti
Što kažu Hrvati?
No, postavlja se pitanje treba li takva mjera postati nacionalna praksa i treba li država plaćati bakama i djedovima za čuvanje unuka? Odgovor na to pitanje građani su nedavno dali u Facebook anketi na portalu Dnevnog.hr i pokazali koliko su mišljenja podijeljena.
Jedni su oštro protiv. Smatraju da roditelji ionako dobivaju brojne potpore, a da novac često ne troše na djecu. “Mi koji smo sami othranili i odškolovali djecu, danas bolesni i iscrpljeni, sad bismo još trebali čuvati unuke i tražiti da nas država za to plaća. To nigdje nema”, poručuje jedan ispitanik.
Druga je dodala: “Ne treba plaćati. Oni su svoju djecu odgajali bez ovakvih povlastica, a država bi im trebala osigurati dostojne mirovine. Na djeci je da pomognu svojim roditeljima.”

‘Neka plaćaju bakama i djedovima jednako kao vrtićima’
Mnogi se slažu da ljubav prema unucima nema cijenu. “Zašto bi se to plaćalo? Ja sam djed i jednostavno uživam u društvu svojih unuka. Kakvo plaćanje?”, piše jedan komentator. dok drugi zaključuje: “To se ne plaća, nema tog novca kojim se može platiti ljubav prema unucima.”
Neki naglašavaju da bake i djedovi već ionako nesebično pomažu obiteljima. “Dok sam radila, unuci su išli u vrtić. Sad sam u mirovini i rado pomažem, a moja djeca znaju cijeniti taj trud.” Druga komentatorica dodaje: “Toliko volim svog unuka da sam bila sretna čuvati ga, a ne da me netko plaća. Roditelji su tu da se pobrinu za financije.”
S druge strane, dio građana smatra da bi, ako država ne može svim roditeljima osigurati mjesto u vrtiću, trebalo financirati bake i djedove barem onoliko koliko iznose subvencije vrtića. “Ako nema vrtića, neka plaćaju bakama i djedovima jednako kao vrtićima“, glasi jedan od prijedloga.

‘Glupo pitanje i još gluplji odgovori’
Neki su otišli i korak dalje pa predlažu da gradovi organiziraju ljetno čuvanje djece osnovnoškolske dobi, jer mnogi roditelji nemaju bake ni djedove u blizini, a ljetni kampovi su preskupi. Drugi, pak, cinično komentiraju cijelu situaciju: “Roditelji samo naprave djecu, a dalje briga države.”, “Izađite na ulice i prosvjedujte zbog plaća i mirovina, a ne ovdje tražiti da država sve plaća”, napisao je pak još jedan korisnik.
Većina se slaže u jednom – da bi država umjesto plaćanja baka i djedova trebala osigurati dostojanstvene mirovine i dovoljno mjesta u vrtićima. “Bake i djedove treba osloboditi svake obaveze. Oni mogu uskočiti kad je bolest ili nužda, ali država mora graditi vrtiće”, smatra jedna ispitanica.
Na kraju, ima i onih koji cijelu raspravu smatraju suvišnom: “Glupo pitanje i još gluplji odgovori. Nema veće sreće nego se družiti s unucima. Naravno da bake ne mogu pružiti sve, ali zato su tu roditelji, a ne država.”