Slavljeničko raspoloženje vlada na Poljudu za početak radnog tjedna i priprema ogleda s Istrom 1961. U centru je pažnje trener Bijelih Gonzalo Garcia koji je proslavio svoj 42. rođendan, a još uvijek se može kazati da spada u red mladih stručnjaka. Posebnost ovog rođendana jest u tome što je prvi Garcijin na Poljudu.
U to ime se još jednom valja osvrnuti na sve što se Garciji do sada događalo na Poljudu. Vremeplov nas vraća još tamo na početak ljeta kada su naslovnice vrištale od dolasku najboljeg prošlosezonskog trenera SHNL-a na Poljud. Garcijina je želja od početka bio Hajduk, ali taj se posao neočekivano pretvorio u trakavicu. Istra je za svog trenera tražila odštetu, a Hajduk nije bio na “ti” s novčanikom. Na kraju je na obostrano zadovoljstvo sklopljen dogovor, ali bili su to mučni pregovori. Garcia tek treba doći kao gost na Drosinu, a vidjet ćemo u nedjelju kakav će mu doček biti. Slavljeniku bi vjerojatno najbolji mogući poklon bila pobjeda protiv bivšeg kluba koja bi Bijele ostavila na vrhu SHNL-a.
Početak njegove hajdučke avanture je bio kao iz snova. Prošla se Zira, a nakon dva kola na kontu je bilo 6 bodova. No, zatim Garcia dolazi do prvog ozbiljnog posrtaja koji mu mnogi dan danas nisu zaboravili. Ispadanje od Albanaca u Europi je po mnogima neoprostiv kiks, ali Garcia još uvijek vjeruje u proces, a očito mu vjeruje i Hajduk, iako je bilo onih koji su propitkivali njegov status. No, do prve reprezentativne stanke srušeni su Belupo i Osijek, a s Rijekom su se bodovi podijelili.
Sve je pred prvu stanku bilo idilično, Hajduk je bio s Dinamom na vrhu i bez poraza, a nije bilo razloga da se u istom ritmu ne nastavi i protiv Varaždina te Dinama. Ipak, sasjekla je Garcijine momke ta reprezentativna akcija. Bio je Urugvajac bez 11 igrača, a neki su se od njih s tih akcija vratili ozlijeđeni i nisu se do dana današnjeg oporavili. Posljedično, Bijeli su poraženi protiv Varaždina i Dinama, a više od svega je boljelo to što nisu ličili na sebe. Tu se i Garcia počeo susretati s prvim ozbiljnim osporavanjima. Kako to već u Splitu biva, proglašen je neznalicom, da Hajduku nije dorastao, a usput su mu se već počeli brojati kiksevi do smjene. Ipak, takvo što uopće nije na vidiku, ne nazire se. Garcia se sa svim tim okolnostima dobro nosi, pliva na opuštenosti i samopouzdanju, a već je naučio da ovo podneblje nikad nije u potpunosti zadovoljno. Nije na Poljudu niti pola sezone, a već je prošao put od klase do neznalice i vjerojatno će u budućnosti učiniti još pokoji takav krug. Ruku na srce, poljudska svjetla reflektora njemu su prva ozbiljna u mladoj trenerskoj karijeri. U Hajduku je, eto, proslavio 42. rođendan, a najljepši začin slavljeničkom tjednu bila bi pobjeda protiv Istre 1961.
Dakle, slavljenik je moćno krenuo pa se grdo spotaknuo, a zatim mu je momčad ispala iz ritma. Sada je, eto, opet vrijeme za podizanje forme. Na kraju krajeva, što god tko rekao, Garcijin Hajduk u drugi krug prvenstva ulazi posve izjednačen s glavnim konkurentom Dinamom što je samo po sebi ozbiljan poticaj za budući napredak.
