Ideja o izgradnji domaće nuklearne elektrane ponovno se pojavila u javnosti, potaknuta rastućom potrošnjom električne energije, klimatskim izazovima i potrebom za dekarbonizacijom. O mogućnostima i izgledima za takav projekt govorio je nuklearni znanstvenik i poduzetnik Duško Čorak koji je 1980-ih sudjelovao u pripremama studija za gradnju hrvatske nuklearne elektrane.
“Zbog rasta potrošnje Hrvatska će u idućih 20 do 25 godina udvostručiti potrošnju električne energije s današnjih 20 teravatsati (TWh) na između 45 i 50 TWh do 2050. godine, uz prosječnu godišnju stopu rasta od oko tri posto”, objašnjava Čorak. Ističe da su mogućnosti novih hidroelektrana u zemlji iscrpljene, dok Hrvatska trenutačno uvozi i do 50 posto električne energije. “Zbog potrebe dekarbonizacije i sigurnosti opskrbe, Hrvatskoj je potreban novi veliki, niskougljični izvor ‘bazne’ energije”, kaže.
Prema njegovim riječima, energija iz sunca i vjetra ključna je za prijelaz na održivi sustav, ali ne može garantirati stabilnost mreže 24 sata dnevno. “Nuklearna energija je pouzdan izvor bazne energije bez emisije CO₂, a omogućuje da obnovljivi izvori funkcioniraju bez rizika od prekida i nestabilnosti. Uz to, potiče domaću industriju, znanost i visokotehnološka radna mjesta te čuva nacionalnu suverenost u energetskom sektoru”, istaknuo je.
Tri lokacije bile su spremne
Čorak podsjeća da je još u doba bivše Jugoslavije Hrvatska imala ozbiljne planove za izgradnju vlastite nuklearne elektrane. U obzir su ušle tri lokacije: Dalj (Tanja) na Dunavu, Prevlaka kod Ivanić-Grada i otok Vir.
“Vir je isključen zbog turističkih interesa, iako je tehnički bio dobra lokacija. Lokacija Tanja kod Erduta, uz Dunav, i danas je najperspektivnija za izgradnju domaće nuklearne elektrane”, kaže. Za tu su lokaciju još 1990. izrađene sve ključne tehničke, ekološke i sigurnosne studije, uključujući preliminarni sigurnosni izvještaj i studiju utjecaja na okoliš. Hrvatska je 1987. čak raspisala međunarodni natječaj i bila u fazi odabira dobavljača tehnologije.
No, nesreća u Černobilu 1986. godine promijenila je javno mnijenje, a politička nestabilnost bivše države dovela je do moratorija na gradnju novih nuklearnih elektrana. Program u Hrvatskoj time je zaustavljen. Na pitanje jesu li te stare studije još uvijek primjenjive, Čorak odgovara: “Važno je naglasiti da su rađene prema tadašnjim međunarodnim standardima i verificirane od strane Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Naravno, trebalo bi ih ažurirati prema današnjim sigurnosnim i regulatornim zahtjevima, no to ne bi bio velik zahvat.”
Osvrnuo se i na javni otpor prema nuklearnoj energiji. “Strah postoji i on ima svoje povijesno opravdanje – ljudi su svjedočili razornim posljedicama nuklearnog oružja, a ta se prijetnja i danas politički koristi. No civilna nuklearna energija s time nema nikakve veze”, kaže. Dodaje da su današnje nuklearne elektrane tehnološki posve drukčije, s višestrukim sigurnosnim sustavima koji onemogućuju ozbiljnije incidente. “Tijekom više od 60 godina uporabe nuklearne energije, broj ljudskih žrtava je zanemariv u usporedbi s bilo kojom drugom energetskom granom, dok su koristi za okoliš i energetsku stabilnost ogromne. Nuklearna energija danas nije prijetnja, već jamstvo energetske sigurnosti i dekarbonizacije”, zaključuje Čorak.
Nuklearka u Ukrajini u velikoj opasnosti: ‘Nijedan terorist nije uspio ovo napraviti’
Potencijalne lokacije
Govoreći o troškovima, Čorak navodi da bi “najracionalniji izbor za Hrvatsku bio veliki blok generacije III+ snage oko 1.100 MW”, s tehnologijom poput Westinghouse AP1000 ili kineskog Hualong One. Prema njegovim riječima, Hrvatska raspolaže solidnom inženjerskom i znanstvenom bazom, od instituta i fakulteta do visokotehnoloških tvrtki, koji bi mogli sudjelovati u projektiranju, nadzoru i sigurnosnim analizama. “Građevinske i montažne radove izvodio bi međunarodni konzorcij, ali uz značajno sudjelovanje domaćih stručnjaka. U proizvodnji i montaži opreme moguće je postići zamjetan udio domaće industrije, dok bi znanje, kontrola i odgovornost ostali u hrvatskim rukama”, kaže Čorak.
Nuklearna sila pokazala ‘oružje sudnjeg dana’: Amerikanci bi se trebali zabrinuti
Gdje bi nuklearka mogla biti?
Od potencijalnih lokacija danas se najčešće spominju Prevlaka kod Ivanić-Grada i područje termoelektrane Plomin. No, Čorak upozorava da svaka nova rasprava o lokaciji mora započeti od nule – opsežnim istraživanjima i višegodišnjim studijama koje uključuju geološke, hidrološke i društvene kriterije. “Tek na temelju takvih analiza može se objektivno i transparentno procijeniti ispunjava li određeni lokalitet sve potrebne uvjete za izgradnju nuklearne elektrane”, ističe.
