AS Donald Trump najavio je “novu zoru” za Bliski Istok na njegovom samitu o miru u Gazi u Sharm el-Sheikhu, Facebook me podsjetio da je prije točno 11 godina na danBio sam i u egipatskom odmaralištu, pokrivajući još jedan samit u miru u Gazi, nakon još jednog krvavog rata između Hamasa i Izraela.
Konferencija Gaze za 2014. godinu u Sharmu bila je također prepuna svjetskih čelnika, raspravljajući o tome tko će nositi račun. I on je bio usredotočen na “dan poslije”. A također je, bizarno, predstavio Tonyja Blaira.
U to je vrijeme bivši britanski premijer strašno izbjegavao moja pitanja u korist voska lirike o bivšem vojniku, nedavno je postao egipatski predsjednik, Abdel Fattah al-Sisi-koji i danas posreduje i ugošćuje.
Tijekom desetljeća kasnije, čak se i sam Blair vratio, ovaj put po Trumpovu nalogu, kako bi uputio takozvani “odbor mira” kako bi nadgledao presudu Gaze.
Isti moćni muškarci vode slične nejasne razgovore i nude slična šuplja obećanja – tek je sada situacija još hitnija i strašna, a nasilje je bilo bez presedana.
Još jednom, svi govore u gotovo u potpunosti kontradiktornim uvjetima o sadašnjosti koja ne odražava stvarnost i čarobnu budućnost koja, s obzirom na ogromna pitanja koja treba (i nisu) riješiti, čini se nemogućim doći.
I manje od 24 sata nakon što je Donald najavio ovaj “vječni mir”, Palestinci su i dalje ubijeni u Gazi, kamioni za pomoć su se zaustavili od ulazak u Gazu i red je izbio zbog neuspjeha Hamasa da vrati tijela mrtvih izraelskih talaca.
Svi ovi tmurni, i nažalost, sve previše predvidljivi čimbenici, prijete da će srušiti cijeli proces primirja.
Palestinski zdravstveni dužnosnici izvijestili su da je sedam osoba ugledalo njihove domove u Istočnoj Gazi ubijeno izraelskim bespilotnim letjelicama, kršeći krhko primirje.
Izraelska vojska to je negirala, govoreći Neovisan da su pojedinci prošli kroz “žutu liniju” na koju su se povukli. Izraelski novinari, međutim, sugeriraju da vojska ima nevidljive linije koje Palestinci nesvjesno prelaze.
Unutar Gaze izbilo je unutarnje nasilje, s groznim videozapisima koji se dijele na mreži, navodno je prikazivao Hamasove militante koji provode sažetka pogubljenja muškaraca, koje je od tada optužio da su “kriminalci i suradnici s Izraelom” na sredini javnog trga.
U Izraelu, najveća skupina koja predstavlja taoce pozvane su na njihovu vladu da odmah obustave sve implementacije primirja, jer je optužila Hamasa da je kršio uvjete sporazuma predajući samo četiri od 28 preostalih tijela pokojnih talaca.
Kao odgovor, Izrael je odlučio da ne otvori prijelaz Rafah između Gaze i Egipta – jednu od ključnih prijelaznih točaka za pružanje pomoći, i smanjit će količinu zaliha ulazeći sve dok se svi ostaci ne vrate.
I tako, čak i početna i osnovna faza sporazuma – prestanak neprijateljstava, razmjena građana s obje strane, početak sigurnog povlačenja i pružanje više pomoći – već je pokazao velike pukotine.
Čini se da je čak nemoguće proći kroz ovo jednostavno i sićušno polazište u galiranju – čak i Herkulejskom – zadatak pokušaja pronalaska fer, pravednog i ključnog izvedivog mirovnog sporazuma za Izrael i Palestinu. Gordijski čvor problema koji su ljudi nastojali riješiti doslovno generacije.
I tako jučer, kako se pojavila obavijest na Facebooku, predstavljajući čudnu slučajnost vremenskog lapsa od dva poslijeratna samita u Gazi koja su se dogodila udaljena točno 11 godina, shvatila sam da će Izrael, Palestina i šire regije ostati zarobljena u distopijskom, stalno ljutitom danu Groundhoga.
Odnosno, sve dok ne postoji iskrena međunarodna predanost rješavanju temeljnih pitanja i problema koji su generacijama postali bez adrese.
Oni uključuju: palestinsko samoodređenje i izraelsko zanimanje; odgovornost za kršenje međunarodnog prava; i put do okončanja neprekidnih slojeva traume i nasilja, kako bi se omogućio mir i sigurnost koji su fer za sve.
Inače, možda ćemo se vratiti u Sharm El-Sheikh 2030. godine, ako ostane išta za raspravu nakon dolaznog pokolja.
