U gornjem toku rijeke Neretve, jedne od najljepših i najdužih rijeka u Bosni i Hercegovini, lokalni ribolovci su 12. rujna ove godine zatekli masovno uginuće ribe koje se prostiralo nekoliko kilometara nizvodno od Hidroelektrane „Ulog“. Hidroelektrana (HE) „Ulog“ nalazi se u jugoistočnoj BiH, u općini Kalinovik, točno na granici entiteta Federacije BiH (FBiH) i Republike Srpske (RS).
U razornom ekološkom incidentu koji je pogodio rijeku Neretvu unutar FBiH, uginuo je velik broj ribljih vrsta, uključujući mekousnu pastrvu (Salmo obtusirostris) i visoko ugroženog bijelog raka (Austropotamobius pallipes). Na sedam kilometara toka rijeka Neretva bila je preplavljena uginulim ribama, piše Fokus.
Neretvanska katastrofa i pismo 192 znanstvenika iz cijelog svijeta
Ekološke organizacije tvrde da je HE „Ulog“ odgovorna za uginuće ribe. Zatražile su od Vlade RS-a da opozove vodnu dozvolu za ovu elektranu. Iz Ministarstva prostornog uređenja RS u prvoj reakciji kategorički su odbili odgovornost HE „Ulog“ za pomor ribe, da bi nešto kasnije ipak od Uprave za inspekcijske poslove zatražili provođenje inspekcijskog nadzora.
„O nalazima inspekcije blagovremeno ćemo informirati javnost“, naveli su iz ovog ministarstva.
Istodobno, Kantonalno tužiteljstvo u Mostaru pokrenulo je istragu o incidentu.
U posljednjim danima, vlasti BiH primile su otvoreno pismo koje je potpisalo 192 vodeća stručnjaka za zaštitu rijeka iz cijelog svijeta. U pismu se poziva na hitnu istragu, odgovornost operatera i reviziju ekološke dozvole izdane za HE „Ulog“.
Dezorientacija ribe nastaje zbog naglih padova vodostaja ili promjena u strujanju, te općenito zbog promjena staništa i povećanog stresa. Nagli pad vodostaja ili promjene u struji mogu dezorientirati ribu i otežati joj kretanje prema otvorenim vodama, dok nagli porast može uzrokovati gušenje.
U posljednjih nekoliko godina zabilježena su uginuća ribe na rijeci Lašvi zbog rada male hidroelektrane istog imena, kao i na rijekama Jabušnica i Sutjeska, gdje se grade tri MHE, te na rijeci Drinjači. Primjerice, na rijeci Lašvi, zbog ispuštanja mulja iz akumulacije MHE „Lašva“, došlo je do pomora ribe nizvodno od brane prema Busovači.
Snaga malih hidroelektrana i zašto ih vlasti potiču
Bosna i Hercegovina je zemlja bogata stotinama rijeka i jezera – prirodnim bogatstvom koje je dugi niz godina koristilo turizmu. Međutim, u posljednjih 10 do 15 godina zemlja je svjedočila bumu izgradnje malih hidroelektrana, što je nanijelo veliku štetu prirodi i bioraznolikosti u cjelini. BiH je tako postala učbenički primjer ekološkog devastiranja uzrokovanog razvojem MHE.
Prema najširej europskoj definiciji, mala hidroelektrana je objekt s instaliranim kapacitetom do 10 megavata (MW) koji koristi snagu vode za proizvodnju električne energije.
U usporedbi s velikim hidroelektranama, male imaju znatno manji instalirani kapacitet i, shodno tome, manju proizvodnju. Mala hidroelektrana kapaciteta 10 MW može proizvesti do 9.000 megavatsati (MWh) godišnje – često i manje, ovisno o razini protoka rijeke.
Za usporedbu, prosječna godišnja potrošnja električne energije jednog kućanstva u BiH kreće se od 3.000 do 4.200 kWh (ili 3 do 4,2 MWh). To znači da je godišnja proizvodnja jedne MHE ekvivalentna potrošnji 2.100 do 3.000 kućanstava.
Hidroenergija se u BiH klasificira kao „čista energija“ zbog minimalnih emisija CO₂, pa je vlasti potiču i subvencioniraju. No činjenica da je pojam „čiste energije“ često samo dio priče najbolje se ilustrira upravo slučajem (malih) hidroelektrana. Posljedice njihova rada nerijetko su suprotne ideji „čiste energije“.
Dovoljno je pogledati fotografije ili videosnimke suhih ili devastiranih korita koje se svakodnevno objavljuju na internetu. Ova pogrešna percepcija „čiste energije“ često proizvodi nepravednu i štetnu posljedicu – promicanje ili subvencioniranje energije proizvedene u hidroelektranama.
Prema analizi Aarhus centra u BiH, sustav koncesijskih naknada i poticaja za obnovljive izvore energije glavni je razlog široke izgradnje MHE u zemlji.
Istodobno, svi građani BiH plaćaju naknade za obnovljive izvore energije putem računa za struju – uključujući i MHE. U RS-u se hidroenergija dodatno potiče kroz sustav premija, pružajući dodatni financijski poticaj potencijalnim investitorima.
„Ubojstvo“ bioraznolikosti
Podaci koje su objavile ekološke nevladine organizacije pokazuju da je više od 100 izgrađenih MHE u BiH proizvelo samo 2,54 % ukupne električne energije u zemlji. S druge strane, ekološka šteta nanesena bioraznolikosti neusporedivo je veća.
Investitori i zagovornici MHE često tvrde da te elektrane ne zagađuju okoliš, ali ne spominju da preusmjeravanje vode (diversion) može ubiti biljne i životinjske vrste i izazvati niz ekoloških posljedica.
To dovodi do poremećaja riječnog toka, isušivanja korita, smanjenja populacija riba i kolapsa ukupne raznolikosti ekosustava. Prema ekološkim podacima, BiH ima 244 rijeke i pritoke – sve su ugrožene izgradnjom MHE, navodi Aarhus centar.
Mnogi riječni tokovi u BiH ostaju suhi veći dio godine jer operateri ne održavaju biološki minimum, odnosno ekološki prihvatljiv protok. Riblje staze na brojnim lokacijama MHE pokazale su se neučinkovitima, jer ih većina ribljih vrsta ne koristi zbog nepravilnog dizajna i nagiba.
Prema analizi grupe autora u okviru Projekta „Regionalna suradnja za bolji okoliš na Zapadnom Balkanu“ (Renewables and Environmental Regulatory Institute), izgradnja MHE na velikim i malim rijekama s izraženim bujičnim tokom uzrokuje značajnu štetu ekosustavima i divljim životinjama u vodi i uz riječne obale.
Nedavna istraživanja također su pokazala da bi izgradnja velikog broja MHE dovela do potpunog uništenja i ekstremne degradacije zeljastog bilja, vodenih staništa i potpunog isušivanja sezonskih riječnih tokova, kao i promjene postojeće raznolike biljne pokrovnosti. To izravno ili neizravno uništava riječno grmlje, šikare i vegetaciju galerijske šume.
Uništavanje rijeka na području RS-a
Prema podacima ekološke organizacije Centar za životnu sredinu (CZZS), rijeke Ugar, Sana, Doljanka i Vrhovinska u RS-u znatno su degradirane. Osim uništavanja ovih rijeka, velike površine šuma krče se radi izgradnje pristupnih putova za MHE. Često dolazi do klizišta, kao što je slučaj s rijekom Bjelavom.
Usprkos čestim prosvjedima i peticijama građana, vlasti u RS-u i dalje izdaju dozvole za ove projekte. Jedan od najnovijih primjera je situacija u općini Šipovo, gdje su mještani organizirali prosvjede i podnijeli peticiju s više od 2.000 potpisa, zahtijevajući obustavu izgradnje MHE na rijeci Plivi.
Ekološka organizacija Centar za životnu sredinu podnijela je niz tužbi protiv Vlade RS-a zbog kršenja propisa pri izdavanju dozvola za izgradnju MHE. Najnoviji slučaj tiče se MHE „Jovići“ na rijeci Plivi zbog ignoriranja sudske presude.
Jelena Ivanić, koordinatorica Centra za životnu sredinu u Banjoj Luci, izjavila je za Fokus da će organizacija podnijeti novu tužbu protiv Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS-a u vezi s izdavanjem nove ekološke dozvole za MHE „Jovići“, nakon što je izvorna dozvola poništena na temelju njihove tužbe.
U planu još 146 MHE u RS-u
Kako je objašnjeno, nova tužba podnosi se jer Ministarstvo nije ispunilo obveze iz sudske presude u kojoj se jasno navodi da se za ovaj projekt mora pripremiti plan sanacije i rekultivacije.
Ivanić je navela da je ugovor o koncesiji za ovaj projekt potpisan još 2006. godine, a da ta MHE ni gotovo 20 godina kasnije nije izgrađena.
Otkrila je da postoje planovi za izgradnju još 146 MHE na području RS-a.
„Svaka rijeka gotovo je u potpunosti uništena izgradnjom MHE, osobito jer se ove građevine često grade vrlo blizu izvora. Nekoliko kilometara rijeke su cijevi, dok je ekološki prihvatljiv protok (minimalna količina vode koja mora ostati da bi se održao život u vodi) gotovo nepostojeći“, izjavila je Ivanić.
Naglasila je rijeke s više hidroelektrana, poput Ugra s pritokom Ilomskom, na kojoj također postoje hidroelektrane, te rijeke Bistrice (pritoka Drine), gdje se očekuju tri nove elektrane. Druge rijeke uključuju Vrbanju, Drinjaču i Govzu.
„Imamo i rijeku Sanu, koja do izgradnje MHE ‘Medna’ na izvorima nije imala objekte, zatim rijeku Plivu i mnoge druge. Kroz naš rad na praćenju MHE nismo vidjeli nijednu elektranu koja zadovoljava čak ni minimalne kriterije“, naglasila je.
Učinak zabrane izgradnje novih MHE u FBiH
U srpnju 2022. u FBiH je donesena zabrana izgradnje novih MHE. Ova zabrana spriječila je daljnju izgradnju u ovom entitetu, ali nije riješila problem postojećih elektrana ili onih u postupku dobivanja dozvola.
„Rad više od 70 MHE u FBiH i dalje predstavlja ozbiljan ekološki problem, unatoč zabrani izgradnje novih objekata donesenoj 2022. godine. Šteta koju ove hidroelektrane prouzročuju uključuje fragmentaciju riječnih ekosustava, ugrožavanje prirodne migracije ribe i drugih vodenih organizama, smanjenje bioraznolikosti i degradaciju riječnih staništa.
Nadalje, uzrokuju promjene u hidrologiji i smanjenje prirodnih protoka, što može utjecati na kvalitetu vode i zemljišta uz rijeke, dovodeći do dugoročnih ekoloških i socioekonomskih posljedica za lokalne zajednice koje ovise o rijekama za navodnjavanje, ribolov ili turizam“, rekla je Nina Kreševljaković iz Aarhus centra.
Napomenula je da, iako je obustava izgradnje novih MHE važan korak, pitanje sanacije i kontroliranja utjecaja postojećih elektrana na okoliš ostaje otvoreno i zahtijeva stalnu pozornost vlasti i civilnog sektora.
Što se tiče projekata koji su bili u tijeku ili u postupku izdavanja dozvola pri donošenju zabrane u Parlamentu FBiH, ekolozi ističu da problemi i dalje postoje.
„Mali ili mini hidroprojekti koji su bili u procesu dobivanja dozvola ili su zaključili koncesije do donošenja Zakona o izmjenama Zakona o električnoj energiji u Federaciji BiH u srpnju 2022. nisu bili u potpunosti obuhvaćeni zabranom. Ovi projekti imali su trogodišnje prijelazno razdoblje za kompletiranje potrebne dokumentacije i dobivanje energetskih dozvola. Međutim, rok za dostavljanje kompletne dokumentacije istekao je 3. kolovoza 2025. Investitori koji nisu dostavili svu potrebnu dokumentaciju do tog datuma sada su spriječeni dobiti energetsku dozvolu, čime se praktično onemogućuje realizacija tih projekata“, objasnila je Kreševljaković.
Slučaj Salke Hodžića: kada politika i profit pregaze običnog čovjeka
Kako je Kreševljaković dodatno navela, procjenjuje se da postoji najmanje 150 planiranih MHE koje sada ne mogu biti realizirane. Dodala je da ova mjera predstavlja značajan korak u zaštiti riječnih ekosustava i lokalnih zajednica od negativnih utjecaja MHE.
Federalni ministar vodoprivrede, poljoprivrede i šumarstva Kemal Hrnjić u izjavi za Fokus kazao je da su nadležnosti u FBiH po pitanju propisa i zaštite rijeka i riječnog ekosustava podijeljene i isprepletene. Naglasio je da nadležnosti imaju županije, gradovi i općine.
„Kada je riječ o mom ministarstvu, poštujemo Ustav FBiH i zakonske propise na razini FBiH. Osim Ministarstva, imamo i Agenciju za vodno područje rijeke Save i Agenciju za vodno područje Jadranskog mora koje djeluju u okviru svojih nadležnosti. Ministarstvo redovito provodi monitoring u skladu sa Zakonom o vodama FBiH“, kazao je ministar Hrnjić.
U Srednjobosanskoj županiji (SBŽ), jednoj od 10 županija u FBiH, koja pokriva površinu od 3.189 km² (veću od države Samoa), izgrađeno je čak 38 MHE.
Jedna od ovih MHE izgrađena je na rijeci Kozici, odmah pokraj kuće mještanina Kaćuna Salke Hodžića (blizina Busovače, SBŽ). Hodžić je više od sedam godina podnosio pravu agoniju uzrokovanu ovom MHE.
Amer Jerlagić: sve je po zakonu
Investitor je bivši direktor Elektroprivrede BiH i bivši predsjednik Stranke za BiH Amer Jerlagić. Hodžić tvrdi da su mu povrijeđena osnovna ljudska prava, kao i pravo na privatnost.
Ovaj slučaj možda najbolje ilustrira u kojoj mjeri MHE ugrožavaju ne samo okoliš nego i ljudska prava građana BiH. Ekipa portala Fokus.ba posjetila je Kaćune, gdje su razgovarali s Hodžićem u njegovu dvorištu. Njegovu imovinu i MHE razdvaja samo spomenuti potok.
Na njegovu licu bila je vidljiva frustracija, ne samo zbog problema na vlastitom pragu nego i zbog ponašanja institucija koje do sada nisu zaštitile njegova temeljna prava.
„Buka iz ove MHE koja se nalazi ispod mojeg prozora je stalna. Bilo je trenutaka kada se zbog rada elektrane tresla kuća kao da je potres. Više ne znam kome se obratiti. Prošao sam sve sudske instance sa svojom žalbom. Obratio sam se inspekcijama, Ministarstvu, svima – ali uzalud. Odlučio sam potražiti zaštitu pred Ustavnim sudom BiH i čekam njihovu odluku“, rekao je Hodžić.
Dodao je da je frustriran nedostatkom adekvatnog odgovora vlasti te napomenuo da je u prethodnim pravnim i drugim postupcima pretrpio troškove od najmanje 70.000 KM (~42.000 USD). Spomenuo je i da je bio prisiljen renovirati kuću koja je na više mjesta oštećena zbog izgradnje MHE.
„Inspektori su sastavljali izvješća, ali nijedno nije dovelo do ikakve akcije. Samo ove godine moja je kuća više puta podrhtavala zbog rada te MHE kao da je bio potres“, rekao je Hodžić.
Dodao je da je vlasnik MHE instalirao kameru s mogućnošću snimanja u 360 stupnjeva, što ga je posebno uznemirilo.
„Moja privatnost je doslovno prekršena. Na svojoj imovini, u svojoj kući“, ljutito je istaknuo Hodžić.
Jerlagić, s druge strane, ističe da je njegova MHE „Kaćuni“ izgrađena u skladu sa zakonima BiH.
„Dobili smo dozvolu za korištenje. U skladu sa zakonom i od ovlaštene institucije, periodično mjerimo buku danju i noću i dostavljamo izvješća nadležnom ministarstvu u SBŽ-u. Izmjerena razina buke je ispod zakonom propisanog limita“, komentirao je Jerlagić u odgovoru na upit.
Vic u BiH: tko nema barem jednu MHE – nije „pravi“ političar
Naveo je da ga je Hodžić tužio zbog postavljene kamere.
„Ta tužba je izgubljena. U sudnici je bio vještak koji je potvrdio da kamera ima mogućnost snimanja od 360 stupnjeva, ali se koristi isključivo za snimanje ulaznih vrata objekta s mašinama, kako je programirano i centrirano. Vještak je kroz videomaterijal potvrdio da se kamera koristi samo za snimanje ulaznih vrata objekta. Kamera je postavljena isključivo iz sigurnosnih razloga, radi zaštite ulaza u objekt s mašinama“, naglasio je Jerlagić.
Iako je slučaj Salke Hodžića ekstreman jer MHE izravno utječe na ljudski život, s aspekta uništavanja okoliša rad mnogih drugih MHE diljem zemlje također predstavlja problem.
„Šteta je ogromna i vidimo je iz dana u dan. Ovo je jedna županija gdje su građevinske dozvole redovito izdavane bez posjedovanja energetske dozvole koja bi trebala biti uvjet za izdavanje građevinskih dozvola. Kada bismo to pokretali na sudu, odgovor bi bio da je to bila praksa u ovoj županiji. Dakle, kršenje zakona bila je praksa u ovoj županiji?! Na svakom koraku vidi se korupcija koja izlazi iz gotovo svakog slučaja“, rekao je ekološki aktivist Robert Oroz.
Komentirajući slučaj Hodžića, Oroz navodi da je to klasičan primjer neodgovornosti vlasti i arogancije političara. Tvrdi da to pokazuje kako su interesi i novac prioritet, dok obični ljudi i okoliš dolaze na drugo mjesto.
„Kada zagrebemo ispod površine bilo kojeg slučaja izgradnje MHE u SBŽ-u, uvijek naiđemo na neke koruptivne radnje. Koncesije su uglavnom dodjeljivane na temelju samoinicijativnih ponuda. Nadležno povjerenstvo imalo je funkciju dodjele koncesija kako bi se legalizirala gradnja. Jedno vrijeme ovdje je postojala i šala da političar koji nema barem jednu koncesiju za izgradnju MHE nije ozbiljan političar“, rekao je Oroz.
Male hidroelektrane Salke Selmana
Jedan takav lokalni političar je bivši visokorangirani političar SDA Salko Selman, bivši premijer SBŽ-a, bivši federalni parlamentarac i bivši direktor Razvojne banke FBiH.
On je vlasnik MHE „Dolac“ na rijeci Bili, u blizini Travnika. Ovaj slučaj u vezi s izgradnjom MHE također pokazuje koluziju moćnih političara s lokalnim vlastima.
Dok MHE „Dolac“, prema brojnim izvješćima ekoloških udruga, kontinuirano šteti rijeci Bili izazivajući, između ostalog, pomore ribe, Selman pokušava izgraditi još jednu MHE – „Dolac 2“.
Zanimljivo je da je prošle godine naišao na snažan otpor lokalne zajednice, čiji su stanovnici izrazili nezadovoljstvo izgradnjom MHE „Dolac 2“. Selman je zatražio produženje roka za izgradnju ove MHE. Koncesiju je ranije dobio, ali još uvijek nije uspio izgraditi objekt. U međuvremenu, stanovnici traže od općine da zabrani izgradnju nove MHE.
„Male hidroelektrane u BiH nisu samo ekološki problem nego i politički. U mnogim slučajevima lokalni moćnici i političari koriste institucije da zaštite svoje interese, dok šteta po rijeke i lokalne zajednice ostaje trajna. Ovo najbolje pokazuje da je u BiH riječ o privatizaciji javnih dobara na štetu građana“, rekla je Emina Veljović iz Aarhus centra za okoliš u BiH.
Prošle godine ta je ekološka organizacija tražila da inspekcije i nadležna tijela u Srednjobosanskoj županiji nalože obustavu rada svih 38 MHE u županiji, jer vlasnici nisu usklađivali rad s izmjenama Pravilnika FBiH o ekološki prihvatljivom protoku, koji zahtijeva podatke o ekološkom protoku u stvarnom vremenu za sve izgrađene MHE.
U odgovoru za Fokus.ba, koji je potpisao ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva SBŽ-a Advan Akeljić, navedeno je da Agencija za sliv rijeke Save evaluira izvješća o procjenama ekološkog protoka. Ministar je potvrdio da je svih 38 MHE u županiji u funkciji i da od 2022. nije došlo do raskida koncesijskih ugovora.
Jasno je da MHE u BiH nisu samo ekološki problem nego i politički. U mnogim slučajevima čini se da lokalni moćnici i političari koriste institucije da zaštite svoje interese, dok šteta po rijeke i lokalne zajednice ostaje dugotrajna ili čak trajna. Za mnoge u BiH, MHE su još jedan primjer privatizacije javnih dobara na štetu građana.
Prema analizi međunarodnog znanstvenog časopisa otvorenog pristupa s recenzijom „Energy, Sustainability and Society“, izgradnja MHE u zemljama Zapadnog Balkana izaziva brojne kontroverze, oporbu i otpor.
„Kako bi se pronašlo pravo rješenje i doprinijelo održivoj energetskoj i ekonomskoj razvijenosti, nužno je razviti potpuno transparentan i objektivan sustav politika u ovoj oblasti te koristiti suvremene modele donošenja odluka, s posebnim naglaskom na uključivanje lokalnih zajednica u proces odlučivanja“, navodi se u ovoj analizi.
