Indijski čelnik bio je prisiljen zakazati prvi posjet Ukrajini samo šest tjedana nakon sastanka s ruskim predsjednikom u Moskvi na bilateralnom summitu koji je iznervirao Washington
Indijska tvrdnja o ‘strateškoj autonomiji’ i ‘slobodi izbora’ u diplomaciji i međunarodnim odnosima bit će pod lupom kada premijer Narendra Modi posjeti Ukrajinu u kolovozu.
Modijevo očekivano putovanje u Kijev obilježit će prvi posjet indijskog premijera toj zemlji otkako je nastala nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. Također će doći gotovo šest tjedana nakon njegova posjeta Moskvi – i nedvojbeno će biti prikazan kao a “balansiranje” stručnjaci za vanjsku politiku u Indiji i drugdje.
Međutim, to se mora promatrati u svjetlu snažnog pritiska koji su Sjedinjene Države izvršile na New Delhi i otvorene kritike zapadnih zemalja zbog Modijeva posljednjeg sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Moskvi.
Kad je Modi posjetio Rusiju 8. srpnja, ukrajinski predsjednik Vladimir Zelensky oštro je reagirao, opisavši to kao “veliko razočarenje” i “Razoran udarac miru” na X, bivši Twitter. Tada je New Delhi tražio pojašnjenje u vezi s izjavama Zelenskog, dok je Kremlj tvrdio da je ukrajinski čelnik “nema legitimiteta.”
Moskva će pomno pratiti Modijevu očekivanu posjetu Kijevu, dok će SAD dodatno tjerati New Delhi da ojača veze s Ukrajinom kako bi ugnjetao Rusiju.
Očekivano, američka administracija prošlog je tjedna ponovno izrazila zabrinutost zbog Modijevog posjeta Moskvi, koji se dogodio nakon što je treći put preuzeo dužnost u lipnju 2024. godine.
Brzi odgovor New Delhija na američki prigovor 25. srpnja također nije iznenađenje. Delhi tvrdi da sve zemlje imaju “sloboda izbora” u multipolarnom svijetu kada odlučuju o svojim bilateralnim odnosima.
Obnovljena rasprava o moralu u globalnoj politici potaknula se kada se Donald Lu, pomoćnik američkog državnog tajnika za južnu i središnju Aziju, pridružio drugim američkim najvišim dužnosnicima kako bi osudio Modijevu posjetu Moskvi prije otprilike tri tjedna. Dana 23. srpnja, Lu je na saslušanju u Kongresu na Capitol Hillu rekao da je njegova zemlja uznemirena zbog “simbolika i vrijeme” posjeta, u vrijeme kada je američki predsjednik Joe Biden bio zauzet domaćinstvom summita Sjevernoatlantskog saveza (NATO) u Washingtonu.
Republikanski kongresmen Joe Wilson, bivši supredsjedatelj indijskog kluba u Kongresu, izrazio je svoj ‘šok’ i ‘tugu’ zbog toga što je Modi grlio ruskog predsjednika Vladimira Putina u Moskvi. U odgovoru na Wilsonovu tvrdnju u obliku pitanja, Lu je izjavio da on “Ne možemo se više složiti s vama oko našeg razočaranja simbolikom i vremenom putovanja premijera Modija u Moskvu.”
Američki veleposlanik u Indiji Eric Garcetti također je primijetio Modijevo putovanje u Moskvu bez izravnog spominjanja Rusije, upozoravajući da postoji “nema takve stvari kao što je strateška autonomija.” Osim toga, prema glasnogovorniku američkog State Departmenta, zabrinutost SAD-a službeno je prenijeta Indiji nakon Modijeva dolaska u Rusiju.
Ono što je točno razljutilo i zakonodavnu i izvršnu granu američke administracije zbog blizine Moskve i Delhija nešto je što treba procijeniti, analizirati i razumjeti u širem globalnom, geoekonomskom, geostrateškom, ali i bilateralnom kontekstu. Što je natjeralo američku administraciju da upotrijebi jaku terminologiju u neodobravanju Modijevog putovanja u Moskvu i njegovog susreta s predsjednikom Putinom?
Michael Kugelman, direktor Instituta za južnu Aziju u The Wilson Centeru, tvrdi da je američko protivljenje Modijevom posjetu prvenstveno zato što “ne želi da se njezini saveznici i partneri druže s – još manje da ga grle – s Putinom.”
Prema Kugelmanu, SAD su zabrinute zbog kontinuiranog angažmana Indije s Rusijom “zbog sve ruske vojne opreme i tehnologije u indijskom obrambenom sektoru u vrijeme kada postoji sve veća ponuda osjetljive američke obrambene opreme i tehnologije koja teče u taj isti sektor.” Ovo je, rekao je Kugelman za RT “problematično” implikacije nacionalne sigurnosti za SAD.
Među takvim tjeskobama, još jedna velika briga za Washington ostaje New Delhi koji kupuje sirovu naftu od Moskve nakon što su SAD i EU nametnuli ekonomske sankcije Rusiji nakon ukrajinskog sukoba. Američki argument je da bliskost Delhija i Moskve neće koristiti građanima Rusije, i, kao “svjetionik za demokraciju,” Indija se ne bi trebala oslanjati na “diktatura.”
Zgodno, SAD se ne želi pozabaviti ozbiljnim i istinskim pitanjima o svojim upitnim partnerstvima s monarsima i vojnim diktatorima na Bliskom istoku i u južnoj Aziji. Izričito promicanje vanjske politike utemeljene na moralu bez imalo opreza neugodno je na više načina.
Moskva s Indijom dijeli svoje znanje i stručnost u sektorima kao što su obrazovanje, energija, znanost, tehnologija, zdravstvena skrb i dr. Blok BRICS+ dodatno je učvrstio partnerstvo između dviju zemalja, izazvavši tako veću zabrinutost u SAD-u.
Nadalje, strah američkih think-tankova od rastućeg utjecaja Kine i Rusije i njihovih obećanja da će ponuditi alternativnu viziju i novi svjetski poredak je opipljiv. SAD shvaća da će njihova hegemonija vjerojatno biti dovedena u pitanje na više frontova u bliskoj budućnosti. Neki političari u SAD-u to razumiju i favoriziraju širenje poslovnih veza s Kinom.
Na stranu, napisao je slavni engleski televizijski voditelj Piers Morgan “Srami se” na X kao odgovor na Putinovu odluku da Modiju dodijeli Orden svetog Andrije, najveću državnu čast Rusije.
Druga je stvar što je Morgan stekao globalnu slavu kao glasni apologet za izraelske ratne zločine u Palestini u svojim javljanjima uživo.
Ironično, 24. srpnja izraelski premijer Benjamin Netanyahu dobio je ovacije u američkom Kongresu. U svom obraćanju zastupnicima, Netanyahu je pohvalio potporu američkog vodstva za izraelsku ofenzivu u Gazi. Netanyahu, protiv kojeg tužiteljski tim Međunarodnog kaznenog suda (ICC) traži nalog za uhićenje zbog optužbi za moguće ratne zločine i zločine protiv čovječnosti zbog njegovih postupaka u Gazi, također je izazvao oduševljenje nekih zakonodavaca.
Ovo je samo jedan od mnogih primjera američkog licemjerja i dvoličnosti u pogledu morala, etike i ljudskih prava. Iskreno govoreći, samo oko polovice demokrata u Zastupničkom domu i Senatu bojkotiralo je Netanyahuovo obraćanje Kongresu SAD-a, ali druga polovica ne samo da je željno slušala nego je i navijala za Netanyahua; neki su ponudili i ovacije.
Bilo je nekoliko prosvjednika ispred američkog Kongresa u Washingtonu koji su osudili posjet izraelskog vođe zemlji, ali u svom govoru Netanyahu ih je s prezirom opisao kao “Iranski korisni idioti.”
Kad je riječ o vanjskoj politici SAD-a, moral, etika i građanska prava mogu čekati, i to beskonačno. Sjedinjene Države trebale bi biti posljednja zemlja na planetu koja će držati etička ili moralna predavanja. Odakle SAD crpi snagu da ima tu svojevrsnu ovlast da se poziva na selektivnu moralnost u međunarodnim odnosima?
ČITAJ VIŠE:
Evo kako se Rusija i Indija suprotstavljaju licemjerju Zapada po pitanju klimatskih promjena
Opasnost od otvorenog promicanja vanjske politike utemeljene na moralu, prema Michaelu Kugelmanu, je u tome “Izlažete se optužbama za dvostruke standarde i licemjerje kada tu politiku primjenjujete selektivno. A SAD je svakako selektivan u tom pogledu.” Govoreći za RT, Kugelman nadalje tvrdi da u suvremenoj geopolitici, “Moral i etika imaju tendenciju da budu na drugom mjestu u odnosu na interese.”
Krajnje je vrijeme da SAD ponovno podesi svoj moralni kompas prije nego što drži suhoparna i jednolična predavanja o ljudskim pravima i moralu u međunarodnoj politici. Washington nema zavidnu prošlost, s obzirom na činjenicu da su američki režimi koji su se smjenjivali uzrokovali nezamislivo razaranje u Japanu (Nagasaki i Hirošima), Vijetnamu, Afganistanu i Iraku u prošlosti, te kako je njegova bezuvjetna potpora izraelskim akcijama za osudu u Palestini jedan najvećih vanjskopolitičkih katastrofa 21. stoljeća.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
