U povodu Međunarodnog dana bijelog štapa, dana slijepih osoba, Željko Brdal, profesor povijesti i zemljopisa iz Zagreba ispenjao je vrh Sv.Ilije (1642m) na planini Biokovo. Željko Brdal svojim pristupom životnim problemima i izazovima dokazuje da prepreke postoje samo u našem umu.
Unatoč potpunom gubitku vida, kao ljubitelj planina do sada je ispenjao mnoge planinske vrhove, među njima i jedan u Austriji visine 3086 metara. Njegova velika želja bila je da u povodu ovoga dana slijepih osoba koji se obilježava 15. listopada, ispenje i jedan od vrhova planine Biokovo s njegove sjeverne strane.
– Da ispenjao je vrh sv.Ilije, a nakon što smo danima prije pričali putem telefona o toj njegovoj želji, rekao nam je najpoznatiji imotski planinar Ivica Buljubašić koji je ispenjao tisuću puta najviši vrh Biokova Sv. Jure.
Njegova želja, nastavlja Ivica Buljubašić, bila je baš da ovih dana uz svoju osobnu pratnju, ali i pratnju naših planinara iz našeg planinarskog društva Sv.Jure iz Zagvozda, ispenje jedan od vrhova. Krenuo je u subotu 11. listopada s našim planinarima Frankom Mucićem, Jadrankom Šušnjarom i Mladenom Kujundžićem, te sa svojom pratnjom – Hrvojem Miheljem, Zvonkom Kolićem i Anom Milin put vrha sv.Ilije.
Uspješno su to odradili, poslali su mi i fotografije, te su ostali i prenoćiti u našoj bazi na Biokovu, te se uspješno u nedjelju poslije podne spustili u Zagvozd, gdje sam ih dočekao – veli nam Buljubašić.
Inače, Željko Brdal je izdao i knjigu “S bijelim štapom put planina” u kojoj donosi tridesetak planinarskih putopisa u kojima bilježi sve svoje uspone na vrhove planina po Hrvatskoj, a evo,ispunila mu se želja da se uspenje na planinu Biokovo.
– Već sam bio na Biokovu, ali s njegove južne strane, evo me sada sam se uspeo na Sv. Iliju sa sjeverne strane – rekao nam je u telefonskom razgovoru prof. Brdal neposredno nakon što je sa svojom pratnjom pristigao u Zagvozd.
– Nemojte misliti da je samo planinarenje hodanje, uspinjanje, već je to i stjecaanje prijateljstava, upoznate ljude, a do sada u moja 144 uspona upoznao sam divne ljude diljem Hrvatske. Ovo uspinjanje sa sjeverne strane Biokova bila mi je velika želja, ona je ispunjena, ali Biokovu nisam rekao zbogom, već samo doviđenja.
Moram ispeti sljedeće godine, možda u svibnju, još nekoliko vrhova na Biokovu i Mosoru i zaokružiti 150 uspinjanja po planinama. Na vrh Sv. Ilije išli smo od Kaoca tri i pol sata do Radića Kamenice, pa opet dva sata i 15 minuta do vrha.
Nakon toga, da se ne spuštamo isti dan, prihvatili smo sugestiju mojih prijatelja planinara iz HPD Biokovo, te nakon toga ostali u planini kod Radića Kamenice u tamošnjem planinarskom prihvatilištu. Bilo je hladno, upalili smo i peć na drva, ali iznimno zanimljivo.
Ma, vjerujte, spektakl, prvi put sam ostao spavati na Biokovu i dojmovi su pozitivni. Pazite, nije to bilo kakva planina, nego kamen, krš, naporno je… Čitava vječnost treba za doći do vrha.
Ja jesam slijep, ali bio je ovo i uspjeh moje ekipe, uspjeh zajedništva. Ostaje mi još šest vrhova na Biokovu i Mosoru. Želim biti prvak, baš kao i Hajduk. I neću odustati, moram uspjeti, jer uživam u tome! Kada u ponedjeljak dođem u školu, učenici me odmah pitaju: ‘Gdje ste za ovaj vikend profesore bili, na kojoj planini? – ispričao nam je prof. Željko Brdal.
