Ante Rebić je na Poljud stigao prije dva i pol mjeseca i tako, unatoč stanju u kojem je tada bio, uz sav respekt ostaloj sedmorici novih igrača, postao na papiru najveće pojačanje Hajduka. Ipak, obzirom na to da je dugo bio bez kluba, nekako je bilo za očekivati da Bijeli neće odmah dobiti najbolju verziju Rebića.
Došao je on na Poljud motiviran i vrlo brzo upisao prvi start od prve minute, protiv Slaven Belupa na Poljudu. Polako je podizao razinu svoje igre, barem po pitanju fizičkih kapaciteta, i baš kada je s Livajom od prve minute trebao prijetiti Osijeku, dogodila mu se ozljeda. I to vrlo nezgodna, zadobio je rupturu u predjelu prepone zbog čega je propustio oglede protiv Osijeka i Rijeke.
Sreća u nesreći pojavila se u liku reprezentativne stanke pa se krilni napadač uspio zaliječiti. Protiv Varaždina i Dinama je odigrao po pola sata, ali ostao je bez učinka. Jedino što je bilo vidljivo jest ta i dalje enormna fizička snaga na kojoj radi razliku. No, nedostajalo mu je ulazaka u prigode, nije bio niti blizu postizanja prvijenca, a od njega se u nekom idealnom raspletu očekuje čak i dvoznamenkasta brojka na tom kontu.
Nešto svjetliji dani stigli su nedavno, prije koji tjedan, počevši s kup utakmicom protiv Koprivnice u kojoj je odradio 90 minuta. Nakon toga je povezao još dva starta, a protiv Lokomotive je stigao i prvijenac u bijelom dresu vrijedan važna tri boda. Tu je prvi put proradila kombinacija s Livajom, a Rebićeva je reakcija bila prava golgeterska. Zabio je između trojice Lokosa iz poluvoleja. Kako se u međuvremenu i Livaja ozlijedio, Rebić je u vrhu napada počeo i u Vukovaru, ali ostao je bez učinka. Dobro je krenuo, imao dvije opasne situacije, ali se onda ugasio.
Generalno, do sada još uvijek nije opravdao epitet kapitalca. Trenirao jest individualno, ali puno je to drugačije od momčadskih treninga. Kad se na to nadoda i činjenica da je nedavno ušao u 33. godinu života, jasno je da mu je za ritam potrebno nešto više vremena nego prije tri ili četiri godine. Nitko na Poljudu nije ni računao na njegov instantni doprinos, on je jedan od onih koje se isplati čekati. No, presjekla ga je ta nezgodna ozljeda prije no što je opet uhvatio neki kontinuitet.
Ova pauza mogla bi mu dobro doći za dodatno podizanje fizičkih kapaciteta, a onda možemo doći i do činjenice koja za Hajduk zapravo može biti najbolja moguća. Najveći prostor za napredak trenutno leži upravo u Rebiću i Livaji, a njih se definitivno isplati čekati koliko god treba, makar i u 33. godini života.
Može Gonzalo Garcia biti doista sretan, jer nema svatko luksuz čekati najbolje dane Ante Rebića i Marka Livaje…
