Nakon 17 godina vraća se obvezni vojni rok: dvomjesečna obuka donosi 1100 eura naknade i prednost pri zapošljavanju u državnim tijelima te upravnim tijelima lokalnih jedinica, dok civilna služba traje dulje, donosi manju naknadu i ne pruža iste pogodnosti. Time se osobe koje zbog vjerskih ili moralnih uvjerenja biraju prigovor savjesti stavljaju u neravnopravan položaj barem tako misle pravobraniteljica i oporba. Vlada, pak, tvrdi da zakon ne krši ustavne odredbe.
Kako bi doznali kako na sve to gledaju građani, pitali smo Splićane što misle o obveznom vojnom roku, prizivu savjesti i prednosti pri zapošljavanju.
Neki smatraju da Hrvatskoj nije potreban vojni rok, nego sustavno obrazovanje iz obrane i zaštite.
– Nekada smo imali streljaštvo i civilnu zaštitu, to je bilo sasvim dovoljno. Ako netko želi profesionalno u vojsku – neka ide, ali obvezni vojni rok nema smisla. A što se tiče prednosti pri zapošljavanju, ne mislim da je u redu da netko ima prednost samo zato što je odradio vojni rok – objašnjava nam Katarina Asanović.
Dio građana, poput Danijella Nikolle, smatra da je sama ideja vojnog roka zastarjela i nepotrebna.
– Protiv sam toga jer smatram da u 21. stoljeću ratovi nemaju smisla. O tome se pričalo nakon rata, ali danas mi je glupo uopće raspravljati o vojnom roku. Da mene pozovu, prizvao bih se na savjest – zapravo, vjerojatno bih jednostavno otišao iz zemlje. Moj sin je još mali, ali nadam se da će kad odraste razmišljati isto. Što se tiče prednosti pri zapošljavanju u javnim institucijama – to mi je skroz u redu – objašnjava nam.
S druge strane, Tatjana Grubić vojni rok vidi kao oblik odgoja i discipliniranja mladih.
– To je dobra stvar, od mladića treba napraviti muškarca, a ne da svi ostanu mamine maze. Priziv savjesti ne priznajem – ako si muško, budi muško do kraja. A prednost pri zapošljavanju… ne znam što bih rekla, djelomično je to diskriminacija, ali pitanje je duboko – objašnjava nam.
Starije generacije, koje su same prolazile višemjesečnu vojnu obuku, uglavnom se sjećaju vojske kao nužne životne škole. Tako i Jačo Križević ističe da vojni rok može biti koristan, ali da zapošljavanje mora ostati jednako za sve.
– Vojni rok je dobar, današnji momci isto mogu ići u vojsku. Ali diskriminacija je to što se daje prednost pri zapošljavanju. Vojni rok ne bi smio imati nikakve veze s time – objašnjava nam.
Neki, pak, poput Edona Atharinga, vojsku vide kao iskustvo koje nije imalo veću svrhu.
– Odradio sam vojni rok i nisam protiv da se on uvede, ali prednost pri zapošljavanju smatram čistom diskriminacijom – rekao je.
Stavovi Splićana pokazuju koliko je pitanje vojnog roka i dalje podijeljeno. Dok jedni u njemu vide način jačanja discipline i pripreme mladih, drugi ga smatraju zastarjelim i nepotrebnim u današnjem vremenu.
