Realno – drama baš iz ničega. Vijest da trener Dinamovih juniora Jerko Leko nije na dvoboj drugog kola Premier League International Cupa protiv Chelseaja poveo Belinha (16), stvorila je aferu. Odnosno – “aferu”.
S jedne strane, problem je ugovor, ali, navodno, ne financijske prirode, već one vezane uz razvoj, s obzirom da Modri 16-godišnjaka i dalje vide kao – kadeta. S druge, pak, strane, procjena je da momak, koji neviđeno odskače talentom, u ovome času jednostavno još fizički nije spreman za juniorske role. U razgovoru s više upućenih, to se ispostavlja – točnim. Konačno, čovjek koji brine o njegovoj karijeri, Andy Bara, nekidan je u Podcast Inkubatoru vrlo jasno kazao: “Nema nikakve svađe s Dinamom. Ja želim da on igra u Dinamu, ali ne može, sitan je… Zvone mu je otvoreno rekao da je gotov ako ode u Brazil, da mu je jedina šansa ovdje. Ako za godinu dana budemo pričali opet, odvest ću ga u Kustošiju pa neka pokuša. On nema ni ugovor s Dinamom”.
Čemu, dakle, drama? Treneri u školi ocijenili su da nije još uvijek taj, ista je evaluacija Bobana, a konačno i njegova agenta. Belinho, koji drži i HR-putovnicu, u prijevodu, treba raditi, stasati, napredovati i – čekati. Da se preziva, ne znam, Belinić, vjerojatno o ovome ne bismo niti pisali. Ali, ako je putem i putovnicom krenuo stazom Eduarda da Silva, mora znati da je i taj dečko spavao u maksimirskoj potleušici, išao na posudbe, tesao se u Inkeru, proživio razne neugodnosti (čitaj: Mamić), pa se bez žaljenja dokazao i postao igračina. I legenda. Belinho slovom zakona iz Dinama, ujedno, može otići bilo kada. To je karta na koju igraju ljudi iz njegova okruženja. I to je legitimno. Ako smatra da drugdje može napraviti veći iskorak ili dobiti bolju priliku, ruke su mu slobodne. Ako, međutim, stvar gledamo iz Dinamova rakursa, donesena odluka jedina je racionalna: Belinho je veliki talent ispred kojeg stoji budućnost, ali taj potencijal još se uvijek mora razvijati.
– Drama? Kakva drama? Postoji proces i oko svih, a tako i oko njega, i mi u njega vjerujemo – reći će nam u Dinamu.
U školi, koja je doista zadnjih godina stala s razvojem zbog natjecateljskog smjera, ukidanja B momčadi, a zatim i unutarnjih borbi, zastoj “projekata” zaista jest pao i on se mora vratiti. Ali taj proces mora biti praćen nogometno, a ne ucjenama ili PR-om. Belinho je, zaključno, bogomdan za nogomet, to nitko ne spori. No, nedostaje mu fizike da bude “taj”. A bez te fizike, ništa drugo nema smisla. Niti za njega, a najmanje za Dinamo, koji se u ovoj situaciji postavio jedino normalno: neki novi proces mora imati jasne temelje. Bez obzira na ime ili sve što nekog klinca zasad bezrazložno okružuje.
